DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 90 <-- 90 --> PDF |
KISELE KIŠE — GORUĆI SVJETSKI PROBLEM Problem kiselih kiša već je pred deset godina razmatrala Međunarodna konferencija UN za zaštitu čovjekove okoline. O ovoj opasnosti svjetskih razmjera u slijedećem tekstu govori Don Hinricksen. Prave kisele kiše pojava su sjeverne hemisfere. U Poljskoj kisele kiše nagrizaju željezničke tračnice Gornjeg Šljonska, pokrajine koja je najzagađenija otpadnim tvarima u atmosferi. Kulturni spomenici Krakova također su žrtve kemijskih spojeva. Kisele kiše uz ostale štetne supstance vežu se sa mramorom i ubrzavaju propadanje antičkih spomenika Grčke kao što je Partenon i Akropolis. Katedrala u Kolnu dijeli istu sudbinu. U Skandinaviji, jednoj od najugroženijih regija svijeta, život u brojnim jezerima ozbiljno je ugrožen. Od 90.000 švedskih jezera, 20.000 jezera je jače zagađeno, a u 4.000 jezera izumrle su sve ribe. Situacija u Norveškoj još je alarmantnija. Gotovo 80% jezera i rijeka na jugu ove zemlje već je u odumiranju ili vrlo kritičnom stanju. Nadležne vlasti upozoravaju da je 13.000 km? jezerskih površina ostalo bez riba. Zapadnonjemački stručnjaci smatraju da su kisele kiše razlog zbog čega propadaju velike šumske površine. U posljednjih 5 godina osušilo se 1.500 ha bavarskih crnogoričnih šuma, a prema prognozama uskoro će propasti 80.000 ha šuma u Bavarskoj i Baden Württembergu jer su već danas znatno oštećene. S druge strane Atlantika stižu slični alarmi. Prema službenim izjavama kanadskih vlasti u pokrajini Ontario, više tisuća jezera je izrazito kisele reakcije, a nebrojena druga jezera očekuje ista sudbina u koliko se ne dogodi neko čudo. U Sjedinjenim državama znanstvenici upozoravaju da su na Istoku tisuće jezera već danas tako kisela, da ih se može nazvati ribljim grobljima. To osobito vrijedi za pokrajinu Adirondack. Svi su znanstvenici jedinstveni u zaključku da kisele kiše nastaju od ´sumpornog dioksida i dušikovog oksida koji se oslobađaju s procesima sagorijevanja fosilnih goriva kao što je ugljen, nafta, zemni plin, prvenstveno u termocentralama. Ovi spojevi nastaju i u procesima metalurgije, a dušikov oksid i pri izgaranju goriva u motorima s unutrašnjim sagorijevanjem. U posljednjih 30 godina kisele kiše su u takvom porastu upravo radi činjenice što su brojne termocentrale i metalurški pogoni prešli na vrlo visoke dimnjake, da ne bi zagađivali neposredni okoliš. Ironija sudbine! Na taj je način omogućeno širenje otpadnih plinova i prašine djelovanjem vjetrova na vrlo velike prostore. Poznato je da oblaci S02, nošeni vjetrovima prevale u 5 dana put od 1000 — 2000 kilometara. Pogoni za preradu nikla i bakra u Sudbury-Ontario nose u tom pogledu neslavni rekord, jer su registrirani kao najveći svjetski producenti sumpornog dioksida. Samo jedan 400 metara visoki dimnjak »izbljuje« u godinu dana više od 1 milijun tona SO^, kojeg vjetrovi raznose u krugu od više stotina kilometara. 88 |