DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Ishoditi poene za izmišljeno suprotstavljanje stručnjaka i otpor radnika, te savladavanje problema — čega u stvari nije niti bilo. Nije vremenski definirano kada je to »u kratkom roku od dvije godine potpuno prestao rad s ručnim pilama« i u kojem je to roku iz upotrebe potisnuta i sjekira. Zato je ovoj tvrdnji teško vjerovati. Svaki neupućeni čitaoc bi pomislio: sjajan uspjeh — sjajni stručnjaci! Međutim, kako drugdje, tako i u istočnoj Slavoniji postoje sastojime u kojima se obavijaju proredne i uzgojne sječe u kojima je razumno koristiti samo ručni alat — pilu i sjekiru. Ako nije tako, onda smo radnicima dali u ruke ubojiti alat— motorku, koja radnicima narušava zdravlje, a ubija racionalizaciju sredstava i rada. Ako je iz upotrebe potisnuta lagana i britka ručna pila za prerezivanje tankog materijala, moglo bi se reći da tu nešto nije u redu i posumnjati u organizaciju rada pri sječi i izradi tanjih stabala, kao i efikasno i racionalno korištenje motornih pila. Autori članka u »Zborniku« kao da ne zmaju ili neće da znaju, da motorna pila nije alat u šumi za sve i sva, da ona ima svoju graničnu upotrebu — praktičnu i ekonomsku. Da je sjekira s>tvarno postala pomoćni alat u tako snažnoj mehanizacijji, uvjerio sam se, nažalost na vlastitom i tuđem kupljenom ogrijevnom drvu. Bez obzira na promjer, težinu manipulacije sa tolikim komadima i dr. oblice se uopće ne cijepaju, a Ukoliko ih ima prapolovljenih, onda je to učinjeno uzdužnim propisivanjem sa motornom pilom. Ovakav rad je posljedica potpune mehanizacije sječe i izrade, a možda služi i za dokaz racionalnog korištenja motornih pila? Tek u 1973. godini postignut je zadovoljavajući učinak sa motornim pilama, tj. nakon 7 godina rada sa njima, tj. 7,84 m:s umjesto ranijih 1,66 m´. Iz ovoga se podatka može zaključiti, da je na mjestu bilo moje upozorenje u »Osvrtu«, da se motorne pile trebaju zavoditi više radi sticanja iskustva negoli radi polučivanja ozbiljnijeg efekta. Sto se tiče veličine sjekačkih grupa, odnosno organizacije rada sa motornim pilama, sudeći po svemu, u jugoistočnoj Slavoniji je postojao svojevinstan stil j način rada. Sjekačke grupe se mijenjaju kao maramice, bez obrazloženja I dokumentacije o optimalnoj veličini. Uopće nisu korištena strana iskustva, da je motorna pila najekonomičnije korištena u posadi sa 4 radnika (vidi »Osvrt«), niti domaće preporuke, da je »motorna pila najbolje iskorištena u radnoj grupi od 3 radnika, od kojih bar dvojica treba da su vješti rukovanju i radu pilom« (vidi prof. R. Benić: »Mehanizacija sječe i izrade u eksploataciji šuma«, »Šumarski list br. 11—12/61). Navedeni citati opet potvrđuju ispravnost navoda u »Osvrtu« »da motorna pila iziskuje veće opterećenje i veći utrošak energije od ručne pile«, te da »najnovija naučna ispitivanja na polju fiziologije rada ukazuju da je rad sa motornom pilom zapravo otežavanje rada za radnika«. Istina s ovim navodima o vazoneurozi demantiraju izvod i tvrdnju prof. R. Benića o manjem utrošku energije u radu sa motornom pilom negoli kod ručnog rada. Napominjem, da je ovaj navod u »Osvrtu« najprije nazvan kao prigovor motornim pilama, da bi ga kasnije naveli kao činjenicu, iznijetu po autorima članka a »Zborniku«. Dakle, od prigovora je postala činjenica. Bit će interesantno doznati, kakve će sve posljedice prouzročiti motorna pila u rukama svakoga sjekača, ili kako će se u tom slučaju moći opravdati njihovo racionalno korištenje. Živi bili, pa vidjeli! 69 |