DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Tereni su relativno ´teški, jer se najveći đeo seča vrši u planinskim krajevima. Pretežno se obavljaju prebornc iseče, pa je drvna masa po 1 ha malena.« Ovi općeniti navodi vrijede u mnogočomu i za područje jugoistočne Slavonije o kojem je riječ. Budući da nigdje misu demantirani u stručnoj štampi, smatram smionim iznositi drugačiju verziju neuspjeha u radu sa 2-ruoraim motornim pilama, jer su tobože mogle izvršavati samo »dio posla na isjeći i izradi«, a »efikasno su rješavale samo posao oko obaranja i trupljenja.« Deset godina kasnije (1961.) pojavile su se na tržištu nove i prikladnije 1-ručne motorne pile. Premda mnogo prikladnije — vidi se iz citata — ponovno´ je (tj. kao i ranije!) uslijedilo suprotstavljanje njihovom uvođenju i to ne samo stručnjaka — od kojih se ´imenuje pisac ovih redaka — nego i radnika. Propisno suprotstavljanje je izvedeno i dokumentirano sa već spomenutim mojim »Osvrtom«. Dakle, suprotstavljao sam se mehanizaciji i racionalizaciji poslova sječe i izrade, premda se takvo uvjerenje ne bi moglo proizvesti iz mojega članka — ukoliko ga pažljivo dobronamjerno čita objektivan stručnjak. Što se pak tiče citiranog otpora radnika, smatram ovu tvrdnju također neosnovanom i uvredljivom ,za naše ljude. Takav otpor se ne navodi kao razlog odbacivanja 2-Tučnih motornih pila, premda ga je stvarno bilo, što je poznato svim sudionicima u njihovom korištenju, ali ne radi tradicije i iskustva odbijaju novo sredstvo za rad, već radi njihove neakonomionosti u pogledu zarade osobnog dohotka i mepodesnosti u rukovanju sa njima. Općenito je poznato, da naši radnici i seljaci (odakle se regrutira veći dio šumskih radnika i prevoznilka) s oduševljenjem i lakoćom prihvaćaju svako novo sredstvo za rad, samo ako osjete da je korisno. Prisjetimo se samo, sa kakvom brzinom i oduševljenjem su radnici — kako oni kod kuće, tako i oni zaposleni u inozemstvu — prihvatili mehanizirani rad i nova sredstva za rad, te kako su naši seljaci brzo i bez sentimentalnosti rasprodali svoje divne konje i sjeli za volan traktora. Ova tvrdnja je neodrživa i prema izlaganju prof. Banica, koji u svom već citiranom članku, u prilog dokaza za primamljivost motornih pila za radnike navodi: »nije malen broj radnika, koji se odlučuju na nabavku vlastite pile«. Kako je u citatu navedeno, radi savladavanja suprotstavljanja stručnjaka i njihovog razuvjeravanja od činjenica i podataka iznijetih u »Osvrtu«, bilo je potrebno putem stručne štampe nešto uraditi »na planu razuvjeravanja«. Tom su prilikom «pobiijani svi prigovori« koje sam navodno iznio u »Osvrtu«. Istina, pored dobrih, iznijete su i slabe osebine, pa je simptomatično, da se sada spominju samo nekakvi prigovori, koji su svi od reda pobijeni pa pisanje u »Osvrtu« postaje bezvrijedno. Kakvi su to bili prigovori i na koji način ih je pobio prof. Benić, vidljivo je iz naprijed navedenih citata i obrazloženja. U »Osvrtu« je upozoreno na probleme, koji nas očekuju prilikom uvođenja motornih pila i mišljenje, da se ne uvode na brzinu i pod svaku cijenu. Autori članka u »Zborniku« ističu, da je bilo mnogo i velikih problema, zbog masovne primjene, obučavanja velikog broja radnika, te normiranja rada i materijala, što sve skupa ne izgleda uvjerljivo. Jer, iz priložene tabele br. 4 u tekstu članka se vidi, da je ŠG »Hrast« nabavilo tek 1966. godine 2 komada, u 1968. god. 3 komada, i u razdoblju 1969—1972. god. 133 kom. motornih pila. Dakle, nije se nabavljalo baš tako brzo i bilo je podosta vremena («sam godina!) za pripremu, obučavanje radnika i mehaničara, te formiranje normativa rada i materijala. Za ovo posljednje su postojali obilni strani podaci. Izgleda međutim, da je potrebno 68 |