DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 68 <-- 68 --> PDF |
javno iznosili suvremenici tih događaja. Svoje mišljenje iznose dakle bez stručnog i dokumentiranog pobijanja ranije iznijetog. Ukoliko bi se neki kolega ili zainteresirani historiograf bavio ovom temom, našli bi se u nedoumici. Ujedno bi se uvjerili, da je ono, što su stariji kolege iznosili vjerno i dokumentirano, umjesto na plodno tie palo u vodu, jer (mlađi imaju svoj stil rada, koji opisuju u svojim nedovoljno dokumentiranim zapisima uz preinačivanje intencija i dobrih namjera. Pojavili su se dakle neki novatori, koji su zapostavili ranija stručna saznanja i nametnuli svoja. Da je tome tako, evo dokaza: U spomenutom članku između ostalog, piše: — »Velike teškoće Oko (izvršavanja plama sječe, a naročiti nedostatak dobrih šumskih radnika u tom periodu obnove i izgradnje ratom opustošene (zemlje, bio je povod da se pokuša povećati proizvodnost sječe i izrade uvođenjem motornih lančanih pila. To su bile dvonuone pile američke i engleske proizvodnje.« — »U početku su ostvareni dobri rezultati, ali se pokazalo da tada još nismo bili spremni za uvođenje takove mehanizacije ... te potpuno nestaju iz upotrebe 1951. godine«. — Razlozi za neuspjeh u primjeni dvoručnih motornih pila bili su: — slaba obučenost radnika, — nedostatak rezervnih dijelova, — nedostatak obučenih mehaničara, — slaba organizacija rada, ´"—pile koje su bile vrlo teške (50,65 kg), a rješavale su efikasno samo posao oko obaranja i tnupljenja, tj. dio posla na sječi li izradi.« — »Tokom 11961. godine ponovno se prišlo primjeni motornih lančanih pila. Te su pile bile mnogo prikladnije za rad na sječi i jaradi od pila koje se pokušalo primijeniti 1948. godine.« — »Prilikom uvođenja tih pila bilo je ponovno suprotstavljanja kako stručnjaka (inž. Oštrić 1961.) (tako i radnika. Na planu razuvjeravanja stručnjaka prof. R. Benić odgovara inž. Oštricu u stručnoj literaturi pobijajući sve prigovore u navedenom članku inž. Oštrica.« — »Teškoće su se sastojale u otporu radnika da prime novo sredstvo za rad. Tradicija i iskustvo sa ručnim alatom bili su vrlo veliki, a prihvaćanje mehanizacije skopčano je s mnogo problema. Najveći problem bio je u tom, što se pila trebala primijeniti masovno, pa je valjalo obučiti veliki broj radnika. Nisu postojale norme ´rada i materijala, što je zaista imoglo dovesti u pitanje osobne dohotke sjekača.« , — » ... teškoće su bile savladane ... postepeno »u uvedeni i dobri servisni mehaničari, tako da je u kratkom roku od 2 godine potpuno prestao rad s ručnim pilama, .motorne pile su uglavnom potisnule iz upotrebe i sjekiru... U nizinskim šumama motorna pila će još dugo biti nezamjenjiv stroj.« — »Prosječni efekti po radnom danu sjekača iznosili su u SG »Hrast« 1961 god. 1.66 m3... dok u 1973 god. ovi radnici na sječi izrade na dan 7,84 rn3...« — »Pri uvođenju sjekačke grupe su bile vrlo velike (1 motorist s 5 i više radnika)... Velike radničke grupe postepeno su smanjivane ... da bi se u posljednje 2—3 godine radilo sa po 2 radnika u grupi od Ikojih su oba obučena za rad s pilom . .. Uskoro će svaki radnik biti opremljen motorkom ... « 66 |