DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 60 <-- 60 --> PDF |
vojne (lovce, bombardere, izviđačke), putničke, sportske, za specijalne namjene (poljoprivredu) i si. Ustavimo se na .sportskim avionima. To su avioni laike konstrukcije, namijenjeni za prijevoz do 20 osoba. Mnogi od rujih isu jednosjedi Mi dvosjedi. Najnovija svjetska energetska kriza pogađa, međutim, svu motorizaciju i avijaciju pa tako i sportsku avijaciju. Počela su se tražiti inova rješenja u vidu izrade vrlo laganih konstrukcija aviona s minimalnom potrošnjom goriva. Tako je došlo do tzv. superlaganih sportskih aviona (engl.: microlights ili ultralights aircrafts). O njihovoj konstrukciji i letjenju reći ćemo nekoliko riječi. Superlaki avioni (glavni proizvođač SAD, ali se polako počinju proizvoditi i u Zapadnoj Evropi) predstavljaju najjeftinije letjelice. Interesantno je, da su oni po obliku vrlo nalik na prve motorne avione izrađene početkom ovoga stoljeća. Razlika je u upotrebljenom laškem i jačem (konstruktivnom materijalu, boljim finesama upravljanja kao i u daleko povoljnijem odnosu snage i težine motora, što je sve rezultat napretka nauke i tehnologije materijala i obrade. Izgradnja jednog superlakog (SL) aviona zahtjeva jednostavnu i laganu konstrukciju od aluminijskih cijevi, tridesetak kvadratnih metara poliesterskog platna (dacron) stotinjak tekućih rnetara tankog čeličnog užeta (sajle) i si. Dakako, tu su i motor, elisa, sistem za upravljanje, točkovi odnosno specijalni čamci (float sistem),), sjedište i poneki instrument (variometar, brzinomjer, visinomy´er) i dr. Težine je 60... 120 kg. Motor je snage 15 ... 35 kW. Za uzlijetanje treba 15— 27 m piste ili travnjaka (livade) ili ceste; za slijetanje upola manje. Ukoliko je opremljen sa float sistemom, tada piste za uzlijetanje i slijetanje predstavljaju sve površine mora, jezera i rijeka. Potrošnja goriva je 4 — 8 l/h, zavisno o zračnim strujanjima. Obuka pilota u našoj zemlji, predviđa se, bit će otprilike kao tza jedriličare, s akcentom proučavanja mikrometeorologije. Pilot je opremljen kacigom i malim padobranom. Zimi mu je potreban ski-skafander. Maksimalna brzina koju postiže jedna superlaka letjelica je 90 km/h, minimalna 25 km/h, a brzina krstarenja iznosi 50... 60 km na h. Ova brzina krstarenja smatra se ujedno i brzinom kruženja i izviđanja. Sum kojeg razvija motor sličan je šumu motorkotača-skutera. Neki proizvođači ugradili su specijalne bešumne izlazne lonce, tako da se ovakve letjelice, što se zvuka tiče, u letu jedva i zamjećuju. Korišćenje SL aviona posebno bi trebalo uvesti za izviđanja na od šumskih požara najugroženija područja, na Jadranske prostore. Smatramo da bi u jedan suvremeni sistem organizirane zaštite šuma od požara svakako trebalo uvrstiti primjenu superlakih aviona za izviđanje. U prvo vrijeme svaka bi zajednica općina na priobalnom području trebala posjedovati jedan takav avion. Sto se tiče pilota/pilotiranja, taj bi se problem rješavao u zajednici s aeroklubovima. Početne investicije nisu velike; jedan SL avion stoji otprilike kao osobni automobil srednje klase. U rečenu okvirnu cijenu (u devizama) nisu uračunati carina i porezi. Obzirom na namjenu SL aviona (općedruštvena zaštita imovine) oni bi trebali biti oslobođeni carine i poreza prilikom uvoza. Na određenom području SL avion bi uzlijetao desetak puta dnevno u vremenu između 9 i 18 sati. Kroz tridesetak minuta koliko bi trajao svaki poje 58 |