DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 16 <-- 16 --> PDF |
vladava u nizinskim hrastovim šumama Hrvatske. Napada stabla svih starosti, ali izrazite štete čini na mlađim biljkama u prirodnom i umjetno podignutom pomlatku. Prema zapažanjima SCHINDLERA i EHRHARDTA (1969) u SR Njemačkoj napad je najjači na najsnažnijim i najvišim biljkama. Isti su autori konstatirali veoma jaki napad u jednom rasadniku na 15—20 cm visokim jasenima, posađenim u razmaku 20 x 20 cm, gdje je zbog toga uginulo 10—20% biljaka, dok je gubitak na prirastu preživjelih biljaka iznosio čak do 10OV». U našim nizinskim šumama hrasta lužnjaka jasenova lisna buha izgleda da ima sve povoljnije ekološke uvjete za razvoj. Prije svega česte defolijacije, kako jasena tako i drugih vrsta drveća, omogućuju jači priliv svijetla u sastojine, što pogoduje štetniku, koji izbjegava zasjenu. Osim toga defolijacije jasena, osobito od jasenove pipe, stvaraju i bolje trofičke uvjete za ljetnu generaciju. Ta je generacija inače manje štetna od zimske, jer se pojavljuje u vrijeme kada je lišće tvrđe i otpornije prema sisanju ličinaka. Poznato je međutim da poslije napada jasenove pipe, koja u rano proljeće uništi pupove, jasen prolista tek koncem lipnja ili početkom srpnja, a to je po prilici vrijeme kada se pojavljuju ličinke ljetne generacije. Tako sada i te ličinke imaju na raspolaganju kvalitetniju hranu, t.j. mlado i sočno lišće. Prije nekoliko godina u nas se počela naglo razvijati proizvodnja poljskog jasena u rasadnicima, kao rezultat potrebe da se na umjetan način pomogne obnova opustošenih jasenovih sastojina. Danas se u rasadnicima na području nizinskih šuma uzgaja veliki broj jasenovih sadnica. U ovom kratkom vremenskom razdoblju jasenova lisna buha se u tim rasadnicima nije pojavila, ali s obzirom na veliku količinu hrane povoljne za tog štetnika, postoji mogućnost da se to dogodi. Isto tako može se očekivati povećana brojnost jasenove lisne buhe i u šumama gdje se jasen zbog pojačanog sušenja sve više siječe, a istovremeno se na tim površinama naglo povećava prirodni i umjetno posađeni pomladak, koji taj štetnik najradije napada. SUZBIJANJE Informacije o suzbijanju jasenove lisne buhe do danas imamo jedino od SCHINDLERA i EHRHARDTA (1969). Oni su nekoliko jakih napada tog štetnika na mlade jasene u rasadnicima iskoristili za pokusno kemijsko suzbijanje. Upotrijebljeni su razni tekući preparati na bazi HCH, Lindana i losfornih estera u koncentracijama od 0,02 do 0,2%». Prskanjem je postignut gotovo 100%-tni mortalitet, a razlika u djelovanju pojedinih preparata nije se mogla primijetiti. Zaprašivanje je dalo nešto slabije rezultate. Najpovoljniji trenutak za suzbijanje je onaj, kada listovi u proljeće dosegnu duljinu od nekoliko centimetara. Ranijim prskanjem ne može se na biljke nanijeti dovoljna količina preparata, a kasnije već mogu nastati veće štete. Rezimirajući može se reći da jasenova lisna buha nije neki novi, niti je sam po sebi, t.j. po svojim biološko-ekološkim značajkama, neki važan šumski štetnik. Njegova se prisutnost u normalnim, zdravim jasenovim sa 14 |