DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 105 <-- 105 --> PDF |
ANTUN KAMERER dipl. ing. šum. i dipl. ing. agr. Dana 19. rujna 1983. godine, nakon iznenadne i kratke bolesti preminuo je u Vinkovcima, u 58. godini života Antun Kamerer, uvaženi tehnolog zajedničkih službi Šumskog gospodarstva »Hrast« Vinkovci. Njegov životni put počinje u Vinkovcima, gdje je rođen 1925. godine i gdje stječe osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu. Studij šumarstva pohađa na zagrebačkom Šumarskom fakultetu, kojega završava 1952. godine. Zatim sa svog radnog mjesta i uz vlastite troškove, nastavlja poljoprivredni studij, koji završava 1961. godine. Nakon toga uslijedio je i postdiplomski studij iz oblasti poljoprivredne mehanizacije, čime je stvorio kompleksnije poglede biljne proizvodnje s iskustvima na njenoj intenzifikaciji i suvremenijim proizvodnim tokovima. Sve su to bile pretpostavke jednom unaprijed trasiranom pozivu. Međutim životna stvarnost otvarala mu je i druge vidike, ponekad uvjetovane organizacijskim promjenama radnih sredina, a koji put i vlastitim nemirnim duhom. Sa prvim radnim mjestom i početnim stručnim radovima susreće se 1952. godine u Šumariji Otok, potom prelazi u Šumariju Vinkovci, a 1960. godine prihvaća ga novoosnovano Šumsko gospodarstvo Vinkovci, kao referenta rasadničke proizvodnje i plantažnog uzgoja topola. U nastalom Šumsko-poljoprivrednoindustrijskom kombinatu »Spačva«, koji djeluje od 1961. do 1969. godine, ponajprije rukovodi mehanizacijom radova u šumarstvu, zatim kroz svoje organizatorske sposobnosti dospijeva svuda gdje nešto zapne. Kao takav, nalazi se na dužnosti upravitelja Poljoprivrednog pogona Lipovac, zatim u svojstvu rukovodioca radova na autoputu Vinkovci — Županja, koje djelomično ispomaže građevna grupa Kombinata, te napokon i na radnom mjestu upravitelja tog građevinskog pogona. Po razdvajanju ove složene radne organizacije, nastavlja radom u drvnoj industriji, gdje obavlja dužnost rukovodioca nabave sirovina. Pošto nije bio sklon da se prilagodi zatečenim komercijalnim navikama, oprašta se s tim radnim mjestom, a isto tako i s Vinkovcima. U razdoblju između 1971. i 1973. godine jedno vrijeme rukovodi istarskim plantažama povrća Prehrambene industrije »Podravka«, a od tamo kreće u SR Njemačku, gdje uz rad još stječe iskustva na mehaniziranim sredstvima za eksploataciju šuma. Pri povratku 1973. godine uključuje se u sastav Šumskog gospodarstva Vinkovci kao tehnolog me |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 106 <-- 106 --> PDF |
hanizacije šumskih radova. Uz tu svoju funkciju, na kojoj dočekuje svoje posljednje dane, on je istovremeno i redovni predavač na Srednjoškolskom šumarskom centru Vinkovci. Svim tim brojnim i raznorodnim zadacima, pok. Kamerer, još iz školskih dana zvani Kudro, uspješno je odolijevao zahvaljujući, prije svega, predanom i odgovornom radu, a zatim svom visokom stručnom obrazovanju, posebno bogatoj tehničkoj kulturi. Njegovo učešće i uloga u znatnoj je mjeri doprinijelo da se vinkovačko šumarstvo vinulo u sam vrh mehaniziranosti svojih radova. U industriji drva Vinkovci, još i danas zrače tragovi njegove suradnje iz faze izgradnje i uhodavanja njenih postrojenja. Mlađe generacije u koje je nesebično pretakao svoja iskustva, dugo će pamtiti privlačna i originalna izlaganja, njegove teoretske širine i praktički pristup stvari, kao i lakoću s kojim ih je uvodio u nova saznanja. Među njegove osobne karakteristike trebali bi prvenstveno istaknuti postoja ni karakter, drugarstvo te otvorenost, bez obzira na sredinu u kojoj bi je ispoljavao. Bio je uz to poznat po skromnosti i privrženosti svojoj obitelji, gdje bi pretežno provodio slobodno vrijeme i koristio priliku za stručno uzdizanje. S druge pak strane slovio je kao vedar i raspoložen čovjek. Njegov nadaleko poznati humor, njegova spretnost u interpretiranju značajnijih zbivanja, sa vještim oponašanjem pojedinaca i nadimcima — redovno bi unosili živost i raspoloženje svugdje gdje bi se kretao. Ovih nekoliko prigodnih misli, posvećenih uspomeni jedne duge i prisne suradnje, daleko su od toga da bi dočarali lik i djela našeg vrlog druga Kudre. To će potvrditi i mnoštvo njegovih prijatelja i poštovalaca, koji su, unatoč upornoj kiši, došli da mu uz posljednji ispraćaj odaju dužno priznanje i veliku zahvalnost. Dragan Tonković dipl. ing. šum. |