DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1984 str. 104 <-- 104 --> PDF |
u rješavanju pojedinih projektnih ili organizacionih problema. Za svoju stručnost Adolf Šerbetić dobiva status priznatog stručnjaka i priznanje od Šumarskog fakulteta u Zagrebu, gdje mu je, 1959. godine, povjerena nastava iz predmeta »Projektiranje drvno-industrijskih pogona«. Kako vidjesmo iz opisa toka službovanja, Adolf Šerbetić znatan dio svoga stručnog djelovanja uložio je na poslovima i´skorišćivanja šuma u vlastitoj režiji. Neposredno iskorišćivanje šuma, tj. sječa, izrada sortimenata i izvoz drva sa sječina po šumskoj upravi, iako u skromnim razmjerima, datira još iz doba Austro-ugarske, točnije austrijske vladavine, jer su Bosna i Hercegovina, i nakon okupacije 1878. i nakon aneksije 1908., bile priključene austrijskim pokrajinama, odnosno podvrgnuta neposredno Beču. Austrijske vlasti su odmah obratile najveću pažnju do tada gotovo netaknutom šumskom blagu Bosne kako hrastovim šumama u nižim područjima, tako i bukovim, jelovim i smrekovim prašumama odnosno crnoborovih sastojina. Ubrzo nakon okupacije, Austrija osniva katastar zemljišta i procjenjuje šume (crnoborove čak stablimičnim premjerom*), a njihova eksploatacija bila je pravi, kako stručni, tako i tržišni izazov onog vremena. Velike drvne mase i jeftina radna snaga omogućili su konkurentske cijene drvnih sortimenata na evropskom tržištu, te ´su tamošnji šumoposjednici i drvno industrijalci oštro nastupili protiv »bosanske opasnosti« (bosnische Gefahr). Uz prodaju drva na panju, vlasti uvode i rad u vlastitoj režiji u dvije šumarije, u Busovači i u Vitez- Han Kumpaniji. Tako Šerbetić u Šumariji Busovača zatiče već uhodano režijsko poslovanje, ali on pronalazi metode poboljšanja rada. Između ostalog gradi * Procjena crnoborovih sastojina u višegiadskom području obavljena je oko 1905. godine, ali još i danas ima neposječenih tada obilježenih stabala, dakle starih preko 250 godina, (op) 14 km dugo vodeno točilo (vodenu rižu) za otpremu željezničkih pragova i ogrjevnog drva uz neka originalna rješenja utovara i istovara. Za svoj rad dobiva priznanje u već navedenom postavljanju za šefa režije u sarajevskoj Direkciji šuma i, ka´snije, u ŠIPAD-u. Na području Direkcije osniva i organizira režijski rad u nizu šumskih uprava, kao u Kaknju, Nemiloj, Okruglici, Srednjem i dr. Adolf Šerbetić bio je aktivan i kao društveni radnik, a osobito u Zagrebu. Tako je bio član i potpredsjednik Upravnog odbora Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije u Zagrebu, te je niz godina vodio posebnu brigu o zgradi Šumarskog doma. U Šumarsko društvo, na Šumarske četvrtke ili predavanja, dolazio je i kasnije, sve dok mu je to zdravstveno stanje dopuštalo i gdje je uvijek bio rado viđen i pozdravljen. Stoga Savez ITDŠDI Hrvatske, prigodom proslave 130-godišnjicc osnivanja Hrvatsko- slavonskog šumarskog društva i 100- godišnjeg izlaženja Šumarskog lista 1976. godine, nije mogao mimoići ni Adolfa Šerbetića i dodjelio mu je za njegov stručni i društveni rad zlatnu medalju s poveljom. Adolf Šerbetić umro je 6., a na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan 8. kolovoza 1983. godine, nakon oproštaja kojeg je u ime bosanskih šumara izrekao Drago S t i p a c, dipl. inž. šum., a u ime Saveza ITŠDI Hrvatske Oskar Piškorić . Međutim sjećanje na osobu poput Adolfa Šerbetića ne može pasti u zaborav, ne samo njegovih suvremenika, suradnika, kolega i njegovih bivših studenata i svih, koji su ga poznavali, nego i kasnije. I kasnije, jer mu je ime trajno zabilježeno u njegovoj ´suradnji u »Šumarskom listu«, »Narodnoj šumi«, a osobito u publikaciji »Privredne prilike Bosne i Hercegovine« (Sarajevo, 1936/37. godine) u kojem je obradio »Šume i šumarstvo Bosne i Hercegovine «. O. P. — D. S. |