DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 59     <-- 59 -->        PDF

A. — F.
dinaricum asaretosum Puncer ( = calamagrostidedosum
Tregubov, Zupančić I960
mscr. pro max parte)
A. — F.
dinaricum asperuletosum Puncer (= omphalodetosum
Tregubov pro max parte)
A. — F.
dinaricum aceretosum (Wraber 1964 mscr.
Puncer, Woj´terslki, Zupančić
A. — F.
dinaricum mercurialetosum Tregubov
1957
A. — F.
dinaricum adenostyletosum glabrae (Pun-
Puncer, Wojterski, Zupančić 1975
A. — F.
dinaricum adenostyletosum glabrae (Puncer
(subas. nova)
A. — F.
dinaricum neckeretosum crispae Puncer
(subas. nova)


Svaka subasoeijacija ima analitičku
tabelu u kojoj su izdiferencirane diferencijalne
vrste, dvije ili više. Unutar sub


PRAPUTNJAK
Zbornik radova


Mjesna zajednica Praputnjak 1981.


Ovaj Zbornik registriramo u Šumarskom
listu iz dva razloga. Jedan je, što
je njegovom izdavanju znatno doprinjeo
Dr Stjepan Frančišković, a drugi
što sadrži i zrnca za povijest našeg šumarstva.


~1 . Dr Stjepan Frančišković (1902—1981)
jedan je od pokretača izdavanja ovog
Zbornika (ostali su Vinko Buljan, Inž.
Miro Štiglić, prof. Krešo Topljak i dr
Vinko Tadejević). Ideja je nikla 1964. godine
tj. godine koje je obilježena i proslavljena
100-godišnjica osnivanja pučke
(osnovne) škole u Praputnjaku. Među


asocijacija izdvojeni su facijesi odnosno
ekološke varijante koji označavaju veći
ili manji stepen vlažnosti, zakiseljenosti
zemljišta, razlike u mehaničkom stanju
supstrata, nadmorskoj visini itd. Ove jedinice
imaju posebno značenje jer upotpunjuju
sliku razvojnih tendencija ili širinu
ekološkog raspona određenih subasocijacija.


U završnom, osmom poglavlju »Stanište
kao biotop šumske zajednice Abieti
— Fagetum dinaricum« ukazuje se
na stvarne i potencijalne mogućnosti određenih
staništa ove zajednice i ističe se
značaj aplikacije vegetacijskih, pa i širih
ekoloških istraživanja na izbor sistema
gospodarenja, sa konkretnim ukazivanjem
na šumsko-uzgojne ciljeve — poboljšanja
asortimana vrsta drveća i povećanja
produktivnosti. Njene niže jedinice
imaju značaj šumsko-uzgojnih i šumsko-
gospodarskih osnovnih jedinica i
predstavljaju poseban model »tipova šuma
« kojima treba da teži intenzivno gospodarenje.


U tome je i praktični značaj ove studije.


Prof. dr Vitomir Stefannović


tim tek deset godina kasnije inicijativni
odbor postaje redakcijski i to u sklopu
30-godišnjice oslobođenja, kojeg je član
i Frančišković, »Kao važni poticajni činitelji
ü ovoj sferi javljaju se i brojni
objavljeni i neobjavljeni napisi i zapisi


o našem Praputnjaku« stoji u Uvodnoj
riječi urednika dr V. Tadejević a.
»Spominjemo studiju dr Stjepana Frančiškovića
o Praputnjaku«, nastavlja Tadejević,
»u kojoj su obrađeni brojni podaci
vezani za prošlost našega mjesta,
do kojih je autor, s urođenim smislom
za istraživanje povijesnih zbivanja, došao,
prilikom prikupljanja za svoje najznačajnije
znanstveno djelo: »»Razvoj
šumskog gospodarstva zapadnohrvatskom
području««. To je, kako navodi Tadeje457




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 60     <-- 60 -->        PDF

vic, »opsežna studija« »»Praputnjak««, koja
je god. 1960. u Zagrebu umnožena kao
rukopis.«


S.
Frančišković je u Zborniku obradio:

Prostorni smještaj Praputnjaka (tlo,
klima, vegetacija);

od Povijesnog razvoja Praputnjaka
Srednji vijek, Novi vijek, Period feudalizma,
Period merkantilizma i Period
kapitalizma, Privredni razvoj i Kulturni
razvoj;



Istaknute ličnosti praputnjarske prošlosti,
njih 19 od ukupno 26 opisanih.
Osim toga Frančišković je u prikazu


V. Buljana: Osebujnosti Praputnjaraca i
njihova dijalekta priložio i nekoliko anegdota
te »dao i mnoge sugestije za izradu
materijala«, kako navodi V. Buljan
(str. 276).
Prilozi S. Frančiškovića u ovom Zborniku,
kako vidimo, nisu s područja šumarstva
ali imaju veze s Frančiškovićem
šumarom. To je, kako smo već naveli,
naglašeno i u »Uvodnoj riječi« Zbornika,
a o tome piše i sam Frančišković.
Tako u prikazu »istaknute ličnosti praputnjarske
prošlosti« o »Karlu Büjanoviću
i njegovom sinu Korneliju« piše:
»Baveći se proučavanjem historijskog razvoja
šumarstva na području zapadnohrvatskog
visočja, naročito u razdoblju
između katastrofe Zrinsko-Frankopanskog
feuda (1671. god.) i prestanka francuske
okupacije (1813. god.), imao sam
priliku, da uz ostalo dobijem uvid i u
isprave plemićke obitelji Bujanović, čija
uloga ü historiji socijalnih pokreta na
prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće još
nije dovoljno istražena. Ustanovio sam,
da je navedeni revolucionar Kornelije Bujanović
porijeklom iz Praputnjaka, i to
već u drugom koljenu, dakle sin Hrvatskog
Primorja, od oca siromašne seljačke
obitelji«. (Karlo Bujanović još kao
dječak nestao je iz rodnog sela Praputnjaka
da se kasnije pojavi kao ministar
Marije Terezije, a njegov sin Kornelije
bio je član jakobinske zavjere protiv habsburškog
dvora 1795. godine). Za »Topo


nime Praputnjaka« prema šumskom dr


veću i grmlju autori V. Tadejević i D. Maršanić,
citiraju Frančiškovićev članak objavljen
u Jadranskom zborniku 1969. god.,
»Šumarski toponimički elementi u Zapadnohrvatskom
kršu«.


2. »Zrnce« za povijest šumarstva je
prilog L. Margetića »Nekoliko riječi o
zemljišnoj zajednici Praputnjak« te u
Frančikoviševom prikazu »istaknute ličnosti
« Stjepana Agina Lovrinova, inače
seljaka i svojedobnog radnika u Americi.
Zemljišna zajednica Praputnjak bila
je urbarska tj. nastala je segregacijom
vlastelinskog posjeda, ü ovom slučaju vlastelinske
gospoštije Bakar. Ukupni posjed
iznosio je 1103 rala i 549 č. hvati od
čega je bilo šume 296 rali i 800 č. hv.,
preko 772 rala pašnjaka, blizu 34 rali neplodnog
zemljišta i 77 č. hvati oranice.
ZZ se nalazila na istoimenoj kat. općini,
koja se prostire od mora (Bakarskog zaljeva)
do cea 1000 m nad morem nedaleko
Go,mjeg Jelenja (prelazi cestu Delnice-
Rijeka). Uz zemljišni posjed dobila je regalne
odštetne obveznice nominalne vrijednosti
4 700 Kruna (1897. godine).
Autor je priložio i reprint Pravilnika ZZ
iz 1905. godine. Oblik i sadržaj Pravilnika
(Statuta) zemljišnih zajednica bio je zakonski
propisan ali je mogao imati i
specifične odredbe što se očituje i
u ovom Pravilniku. Tako npr. prema tekstu
formulara (čl. 26) pravo glasa u skupštini
ovlaštenik je imao prema razmjeru
upisanom u temeljnoj knjizi a kako se
ovlašteničko pravo moglo i dijeliti i prodavali
to su tokom vremena mogle nastupiti
i znatne promjene (tako je npr. u
jednoj maloj ZZ jedan ovlašten kupnjom
stekao apsolutnu većinu). Praputnjaci su
Pravilnikom odredili da »svaki ovaštenik
imade samo jedan glas, bez obzira na
obseg ovlašteništva, koje mu pripada« a
općinski bilježnik imao je ovlašteničko
pravo samo »na zajednički pašnjak ali
ne i na »zajedničku šumu i šumske koristi
zemljišne zajednice« pa »prema tome
ni pravo učestvovanja pri stvaranju za




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 61     <-- 61 -->        PDF

ključaka, koji se isključivo tiču šume i
šumskih koristi zemljišne zajednice«.


»Zemljišna zajednica odigrala je u
životu Praputnjaka«, piše L. Margetić ,
»prilično važnu ulogu, premda su njezina
sredstva bila srazmjerno skromna. Dovoljno
je istaknuti da su se sredstvima
Zajednice popravljali putevi, plaćalo poljara,
dobivalo ogrjev i građu za kuće i
vinograde, a 1940. god. njezina su sredstva
u znatnoj mjeri pripomogla da se izvrši
elektrifikacija mjesta«. Taj doprinos bio
je 100 000 dinara (u današnjoj vrijednosti
jedan milijun novih dinara). Ta akcija
provedena je kada je već navedeni Sjepan
Agin, »uzorni poljoprivrednik« i ugledan
u svom mjestu »po svojim principijelnim
i dosljednim stajalištima u pitanjima
javnih poslova značajnih za život
u mjestu«, kako ga je ocrtavao S. Frančišković,
bio predsjednik Zemljišne zajednice.


Dodajmo da je obrađen i »Lov u Prap´utnjaku
(autor Miro Š t i g 1 ić). Lovci
Praputnjaci članovi su 1945. godine osnovanog
Lovačkog društva »Tuhobić«, kojem
je sjedište u Krasici a kojeg su članovi
i lovci iz Bakra, Sv. Kuzme, Škrljeva
i Kuikuljanova. Međutim unutar LD
»Tuhobić« organizirane su lovne jedinice
na teritorijagnom principu« tj. svako mjesto
na području svoje kat. općine.


Dva zanimljiva navoda u članku:


— »Napuštanjem poljoprivredne proizvodnje
kao izvora egzistencije mještana,
zec i jarebica su gotovo nestali iz ovih
lovišta. Između dva rata na površinama
od mora do željezničke pruge bilo je blizu
150 zečeva i oko 40 jata kamenjarki,
da bi danas na tom području bilo oko
dvadesetak zečeva i oko pet manjih jata
kamenjarki«.
— »Nedovoljno je izučena pojava srneće
divljači do naseljenih mjesta, oko kuća,
sve do obala Bakarskog zaljeva. Ne postoji
zapis ni predaja naših starih da je
srneća divljač obitavala južno od željezničke
pruge Škrljevo — Plaše. Danas je
srneće divljači oko naselja sve više, a pojava
migracije sve intenzivnija, iako s´u
zime znatno blaže u odnosu na prijeratno
razdobje«.


— »Iz šumskog dijela lovišta Praputnjaka
(Tuhobić, Lepeničko polje) jeleni su
nestali polovicom 19. st. da bi se tridesetih
godina 20. st. ponovo pojavili i zadržali
se do danas u ovom lovištu. No i oni
se spuštaju za stepenicu niže i već se primjećuju
sve do željezničke pruge Škrljevo
— Plaše«.
Cijeli Zbornik ima opseg 512 stranica
te je u njemu prikazana cjelokupnost života
ovog malog mjesta — sela, kojeg nema
ni na kartama u zemljopisnim atlasima.
Malog sela, jer je 1981. godine zabilježen
samo 601 stanovnik ili za preko
50%manje nego 1857. godine kada je broj
stanovnika iznosio 1234, Malog mjesta,
ali iz kojeg je poteklo niz značajnih ljudi
kao, uz već spomenutih Bujanovića
oca i sina, Tomo Padavić, jednog od osnivača
prvog hrvatskog lista za Istru i
Kvarnerske otoke tršćanske »Naše sloge«,
sveučilišni profesori Martin Štiglić i Josip
Šilović, lječnik dr Srećko Šilović, značajno
politički radnik pred rat i ü ratu
a u posljeratnom razdoblju od 1946. do
1949. po inicijativi Tita u diplomaciji.
Brošura »Izbor zanimanja — Kamo
nakon osmogodišnje škole«, koju je 1956.
zajedno s V. Ostojićem napisao učitelj
Vinko Bujan objavljena je i u zadnjim
»International bureau of eduction« u Že-
nevi. ltd.


Izdavanje ovog djela financirala je,
uz Mjesnu zajednicu Praputnjak, Samoupravna
interesna zajednica za kulture
općine Rijeka koja također zaslužuje puno
priznanje bez obzira što je danas Praputnjak
prigradsko naselje Rijeke.


O. Piškorić
459