DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Potrebno je stvoriti sistem šumskih površina, vjetrobranih pruga, malih šumom
obraslih površina — ekoloških uporišta (šuma van gospodarske osnove), drvoreda
i parkovskih površina, koji površinama koje zauzimaju i rasporedom u
prostoru — pejzažu, čine jednu od pretpostavki uravnoteženog odnosa eko-sistema
i pretpostavke njegovog racionalnog i funkcionalnog korištenja.


Ovaj »sistem visokog zelenila« treba ostvariti kroz evidenciju postojećeg visokog
zelenila, utvrđivanje ekološke situacije i stepena üticaja postojećeg zelenila
na tu situaciju, definiranje željenih utjecaja na ekološku situaciju u cilju njenog
stabiliziranja i kreiranja »sistema« u smislu postavljenih zadataka, također i kontroliranje.


Treba istaći, da svaki pojam stabilno, znači dinamičku ravnotežu i proces kao
trajne dinamičke kategorije.


Ovaj istem treba postaviti i u odnosu na šumarijske komplekse šuma sve
do globalnih karakteristika rejona i pratiti ga u kontekstu pedološke situacije,
klimatske situacije itd.


Uslovno smo drvećem obrasle površine kod nas (u RO Ratarstvu) podijelili
na šumske površine, ekonomska dvorišta, hort i kulturna rješenja napuštenih ekonomskih
dvorišta, zaštićene parkovne površine, male šume van gospodarske osnove,
vjetrobrane pruge i drvoredi, i postavili određene zadatke u pogledu brige
0 tim površinama.


1 Šumske površine


Revizijom »Programa za unapređenje gospodarenje šumama« gospodarenje
šumskim površinama usmjeruje se u smislu znatnije regulativne funkcije š´ume.
Prvenstveno se ističe značaj šume kao osnovice, stupa, ekosistema i edifikatora.
Naš neposredni zadatak u tom cilju je unapređivanje stanja šuma obogaćivanjem
šumskog fonda vrednijim, stabilnijim vrstama omogućavanje što čišćih fitocenoloških
odnosa (eliminacija uticaja čovjeka pesticidima, pašarenjem i si.), üspostaljanje
kontinuiteta dobnosti i dobrote šume, jer na zaštitni utjecaj šume pored
površina i položaja, odlučujući značaj ima i njena struktura. Težnja je uspostavljanje
asocijacije na klimatogene šume našeg podneblja.


Ovo globalno usmjerenje aplicirano je u pogledu uređajnih razreda kao orjentacije
na hrastove šume, a s druge strane reduciranje topola ubacivanjem crnog
oraha, bagrema i vrbe, radi osiguranja različitosti trajanja ophodnje i obraslosti
depresija, odnosno potrajnosti šuma.


Ovim »Programom za unapređenje šuma« definirane su površine koje se
pretvaraju u poljoprivredno zemljište, kao i dovršetak procesa stvaranja optimalnih
agrarnih kompleksa i trajnih šumskih površina.


Kao reminenscencija na dosadašnje gospodarenje treba napomenuti, da je
osnovni uređajni razred bio topola (kao plantaža i kultura), koji je imao meliorativnu
ulogu i bio je težnja ka stvaranju međukultura. Od ovakvog načina se
odustalo zbog težnje poljoprivrede za sve većim i čistim površinama dohodovno
interesantnijim (a to je i suštinsko pitanje prozivodnje hrane).


Osnovni pravci djelovanja u šumama IPK s´u:


— da se razvoj nizinskih šuma usmjerava na još znatnije osiguranje općekorisnih
funkcija šume, posebno ekološke regulative što će se odraziti u poljoprivrednoj
proizvodnji u sigurnijem dohotku od ratarskih kultura,