DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ÖDC: 331.214.7:630*(497/l).0O112 Šum. list CVII (1983), 413 DINAMIKA ODNOSA OSTVARENOG UKUPNOG PRIHODA, ODNOSNO OSTVARENOG DOHOTKA, I MAKSIMALNO MOGUĆIH OSOBNIH DOHODAKA Prof. dr ing. Branko KRALJIĆ Zagreb, Miramarska cesta 13 c SAŽETAK. U ovom radu autor izvodi formulu o maksimalnom postotku za koji mogu porasti planski osobni dohoci pri određenom postotku porasta ostvarenog ukupnog prihoda, odnosno pri određenom postotku porasla ostvarenog dohotka. Time autor tumači dinamiku relativnog odnosa ostvarenog ukupnog prihoda, odtiosno ostvarenog dohotka, i maksimalno mogućih osobnih dohodaka, da bi se izbjegli inače mogući nesporazumi. UVOD U običnom govoru i novinama često se navodi da osobni dohoci smiju rasti prema porastu proizvodnosti rada ili prema porastu ostvarenog ukupnog prihoda ili prema porastu ostvarenog dohotka. Prema tome redovito nije jasno da li se pri tom »prema« misli na porast apsolutnih iznosa ili postotnih iznosa tih veličina... U ovom radu namjeravamo navedeno teorijski matematski analizirati i razjasniti, da ne dolazi s time u vezi do zabuna i grešaka. .. ANALIZA 1 RAZJAŠNJENJA Uzet ćemo vjerojatne primjere raspoređivanja ukupnog prihoda pri čemu: UP označuje ukupni prihod, MT označuje materijalne troškove, strane usluge i amortizaciju, D označuje dohodak, UO označuje ugovorne obveze, tj. zajedničke potrebe, ZO označuje zakonske obveze, tj. opće i ostale potrebe, CD označuje čisti dohodak, R označuje ekstradohodak odvojen prema članu 18 Ustava zbog izu zetnih pogodnosti privređivanja, tj. rentu, F označuje prelijevanje u fondove, OD označuje osobni dohodak. Razlikovat ćemo primjere za ove uvjete privređivanja: a) prema planu, baznim uvjetima, tj. uz normalnu proizvodnost rada te bez promjena cijena i inflacije; |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 16 <-- 16 --> PDF |
b) uz veću proizvodnost živog rada te bez promjena cijena i inflacije; c) uz veću proizvodnost živog i minulog rada te bez promjena cijenainflacije; id) uz veću proizvodnost živog i minulog rada te uz promjene cijena i inflaciju. Te vjerojatne primjere raspoređivanja ukupnog prihoda uz uvjete privređivanja a) do d) — prikazali smo u priloženoj tablici. Slučaj b) Slučaj c) Slučaj d) 1/ Slučaj d) 2/ ´c > 2 «i "-1 ft s ri On OH cd e a c c 0, a c a. a ti O —>"° — o .2, T3 °.2t a S3 o .2. a 13 ^ Oj C/5 W5 X « >o o O 0 ort 3 O o 0 O = ta´ -a o CG o rt c ti c 3 ti 3.3 3 a 0 w3 N + w N N N V3w o +3 9 UP 100 120 120 + 20 120 120 + 20 120 120 + 20 140 140 + 40 MT 20 24 24 + 20 22 22 + 10 30 30 + 50 30 30 + 50 D 80 96 96 + 20 98 98 + 22,5 90 90 + 12,5 110 110 + 37,5 UO 10 10 10 + 0 10 10 + 0 12 12 + 20 15 15 + 50 ZO 20 24 24 + 20 24 24 + 20 24 24 + 20 30 30 + 50 CD 50 62 62 + 24 64 64 + 28 54 54 + 8 65 65 + 30 R 10 12 12 + 20 12 12 + 20 12 12 + 20 30 30 +200 F 30 30 30 + 0 30 30 + 0 32 32 + 6,6 27 27 — 11,1 OD 10 20 20 + 100 22 22 + 120 10 10 + 0 8 8 — 20 Toj tablici dajemo ovaj komentar: Uz a) Budući da UP iznosi ravno 100, sve brojke u prvoj koloni označuju ne samo apsolutne iznose nego i postotne iznose prema bazi UP = 100. Uz b) U tom slučaju potrebne su još dvije kolone: druga pokazuje postotne udjele u UP iz slučaja a) a treća pokazuje postotni porast pojedinog elementa raspoređivanja ukupnog prihoda prema onom baznom (označena s + "/o). Ako se pretpostavi porast proizvodnosti živog rada za 20%, onda će materijalni troškovi (MT), uz iste cijene a zanemarivši udio fiksnih troškova (koji sumarno ostaju podjednaki baznima), sumarno porasti za 20D/o. Uz c) U tom slučaju, zbog promjene i proizvodnosti minulog rada koja je porasla, materijalni troškovi (MT) sumarno će porasti nešto manje nego za 20%>. I u tom slučaju su nam potrebne još dvije dodatne kolone — kako smo to objasnili već uz b). Uz d) To su danas najvjerojatniji slučajevi. Zbog inflacije i povišenja cijena repromaterijala i reprousluga, materijalni troškovi (MT) u varijanti 1/ i varijanti 2/ u postotku će sumarno ponarasti nešto više nego ukupni prihodi, ako u tom slučaju proizvodnost živog d minulog rada te prodajne cijene proizvoda i usluga realizacije uz inflaciju ponarastu u prvoj varijanti za 20°/o, a u drugoj varijanti za 40s/o. I u tom slučaju potrebne su nam također dvije dodatne kolone koje sadrže postotke — kako smo to objasnili već uz b). A.a. U svim navedenim slučajevima — za koliki apsolutni iznos može najviše ponarasti ODa baznog, planskog, slučaja a)? 414 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 17 <-- 17 --> PDF |
On može najviše ponarasti za ovaj apsolutni iznos (A OD): A OD = (UP — MT — UO — ZO — R — F) — (UPa — MTa — UOa — — ZOa — Ra — F.) pri čemu svi znakovi imaju značenje koje smo već naprijed objasnili, jedino se oni s indeksom »a« odnose na bazične, planske, apsolutne podatke, a oni bez tog indeksa na faktično ostvarene apsolutne podatke. b. U svim navedenim slučajevima — za koliki postotak može najviše ponarasti OD;i baznog, planskog, slučaja a)? Pup — Pk Pod = 100 ... I "oda pri čemu: p„,i = označuje maksimalno mogući postotak povišenja baznog apsolutnog iznosa osobnog dohotka, P0da označuje postotni udio baznog osobnog dohotka u baznom ukupnom prihodu, pu p označuje faktični postotak povišenja ukupnog prihoda, odnosno proizvodnosti rada, prema baznom ukupnom prihodu, Pk označuje »postotak korekcije« zbog promjene ostvarenih MT, UO, ZO, R, F prema njihovim iznosima u baznom slučaju a). Odatle se vidi: što je postotni udio baznog osobnog dohotka u baznom ukupnom prihodu (P,„ia) već i, to je uz isto postotno povišenje ukupnog prihoda, tj. povišenje proizvodnosti rada (pup), manji maksimalno mogući postotak povišenja baznog osobnog dohotka (p„,i). Kad se apsolutni iznosi MT, UO, ZO, R, F ne bi pri ostvarenju mijenjali prema odnosnim baznim njihovim veličinama (što se jedva može zamisliti), iznosio bi P,„, P„a = 100 Poda To pak znači: pri porastu baznog ukupnog prihoda (proizvodnosti živog i minulog rada) od 20%>, a udjelu baznog osobnog dohotka u baznom ukupnom prihodu od IO0/», iznosio bi maksimalni p0(1 = 200Vo; pri porastu baznog ukupnog prihoda (proizvodnosti živog i minulog rada) od 20%, a udjelu baznog osobnog dohotka u baznom ukupnom prihodu od 20%», iznosio bi maksimalni pođ = 100V»; pri porastu baznog ukupnog prihoda (proizvodnosti živog i minulog rada) od 20°/o, a udjelu baznog osobnog dohotka u baznom ukupnom prihodu od 40°/o, iznosio bi maksimalni pođ = 50V<>; pri porastu baznog ukupnog prihoda (proizvodnosti živog i minulog rada) od 20°/o, a udjelu baznog osobnog dohotka u baznom ukupnom prihodu od 100°/», iznosio bi maksimalni pn(i = 20%. No, taj postotak ne bi mogao biti nikako manji od postotka povišenja baznog ukupnog prihoda (p„n), tj. proizvodnosti živog i minulog rada — ukoliko se uz to ne bi povisili bazni MT., (to je pak nemoguće!), te UO„ ZO, (i to je redovito nerealno!), Ra i F.,. On ne bi mogao biti nikako manji, jer bazni UP iznosi lOOVo, a bazni OD redovito je manji (teorijski najviše jednak!) od 100°/o baznog UP! |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Odatle se također vidi, da je p,„( npr. u šumarstvu, pa i industriji namještaja, moguće ostvariti u daleko manjem iznosu nego npr. u prosjeku industrije — jer udio OD„ u šumarstvu, pa i industriji namještaja, daleko je veći od onog u prosjeku industrije... Zbog osobito MT i ZO vidi se također da se nikako ne smije zanemariti naprijed predviđeni postotak korekcije. Taj postatak korekcije iznosi: MT — MTa UO — UOa ZO — ZOu pk = . 100 + 100 4- 100 + UP. UP, UP, R — R, F — Fa 4 _ . too + 100 UP, UP, ili 100 pk = (MT — MT., 4- UO — UO, + ZO — ZOa 4UP„ 4 R — R, 4-F — Fa). Da je formula I za izračunavanje p,„i ispravna, vidi se iz ovih rješenja: 20 — (4 + 0 4- 4 + 2 4- 0) za slučaj b) 100 = 10 20 — 10 = 100 (vidi poludebelu brojku u slučaju to/) 10 20 — (2 f 0 4- 4 + 2 4- 0) za slučaj c) 100 = 10 20 — 8 ----- 120 (vidi poludebelu brojku u slučaju cl) 10 20— (10 + 2 + 4 + 2 + 2) za slučaj d)l 100 = 10 20 — 20 = 0 (vidi poludebelu brojku u slučaju d)l/) 10 40—(10 4-5 + 10 + 20 — 3) za slučaj d)2 100 = 10 40 — 42 — 2 100 = 100 = — 20 10 10 (vidi poludebelu brojku u slučaju d)2/). Da bi gornje brojke u brojnicima razlomaka bile jasnije, objasnićemo ih za slučaj b): prema formuli I, pup se utvrđuje kao razlika slučaja b) i slučaja a), tj. kao 120 — 100 = 20; |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 19 <-- 19 --> PDF |
prema formuli I, pk se utvrđuje kao razlika slučaja b) i slučaja a) u ovim elementima raspoređivanja ukupnog prihoda: MT — MTa, tj. kao 24 ,- 20 = 4, UO -UOa, tj. kao 10 — 10 = 0, ZO — ZO,, tj. kao 24 — 20 = 4, R — R,,´ tj. kao 12 — 10 = 2, F — F.„ tj. kao 30 — 30 = 0. B.a. U svim navedenim slučajevima — za koliki apsolutni iznos može najviše ponarasti OD., baznog, planskog, slučaja a), ako se pri računanju pođe od Da umjesto od UP, (kao pod toč. A.a.)? On može najviše ponarasti za ovaj apsolutni iznos (AOD): AOD = (D — UO — ZO — R — F) — (Da — UOa — ZOa — Ra — Fa) jer je D = UP — MT a D, = UP„ — MTa. b. U svim navedenim slučajevima — za koliki postotak može najviše ponarasti OD., baznog, planskog, slučaja a), aiko se pri računanju pođe od pj umjesto od pu„ (kao pod toč. A.b.)? P,i — P´k p„rt = -100 ... II Porta pri čemu: Pa označuje postotak povišenja dohotka iz baznog razdoblja, ostali znakovi imaju ´»sto značenje kao što je objašnjeno naprijed. I ovdje važi analogno: što je postotni udio baznog osobnog dohotka u baznom ukupnom prihodu (P0aa) v e ć i, to je uz isto postotno povišenje dohotka (p,i) ni an j i maksimalno mogući postotak povišenja baznog osobnogdohotka (p0(i). No, taj postotak ne bi mogao biti nikako manji od postotka povišenja baznog dohotka (p,i) — ukoliko se uz to ne bi povisili bazni UOa, ZOa (to je redovito nerealno!), Ra i Fa. I ovdje važe, dakle, primjedbe analogne onima u toč. A.b. pa je nužno uzeti u račun i postotak korekcije p\. Taj postotak korekcije iznosi: UO — UOa ZO — ZO, R — Ra pk-= . 100 + 100 + 100 + UPa UP„ UPa F-Fa 100 UPa ili pk´ = (UO —UO, + ZO — ZO, + R — R, + F — F,). UP9 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Da je i ta formula II za izračunavanje p0(i ispravna, vidi se ih ovih rješenja: 16 — (0 + 4 + 2 + 0) za slučaj b) 100 = 10 16 — 6 = 100 = 100 10 18 — (0 + 4 + 2 + 0) za slučaj c) 100 = 10 18 — 6 = . 100 = 120 10 10 — (2 + 4 + 2 + 0) za slučaj d)l 100 = 10 10 — 10 = 100 = 0 10 30 — (5 + 10 + 20 — 3) za slučaj d)2 100 = 10 30 — 32 — 2 = . 100 = 100 = — 20 10 10 (Vidi odnosne poludebele brojke u slučajevima to), c), d) priložene tablice). DISKUSIJA a) Pri slučaju d) potrebno je još dati ovo objašnjenje: Postotak povišenja UP prema UPa u slučaju d) ne predstavlja samo porast proizvodnosti a još manje one živog rada. On u tom slučaju uključuje i »postotak porasta UP zbog devalvacije novčane jedinice« uslijed inflacije. No, u tom slučaju on uključuje još d »pravi porast UP zbog porasta cijena proizvoda realizacije (i učinaka realizacije)«, mimo djelovanja inflacije. »Postotak inflacije« djeluje u jednakoj mjeri na sve elemente raspoređivanja UP; zbog njega oni ostaju u jednakom međusobnom odnosu te strogo proporcionalno, ispravno, u novcu iskazuju odnosne naturali je (proizvode i učinke realizacije, repromaterijale i reprousluge, usluge UO, davanje ZO, razlike karaktera R, realno značenje F), pa i životne potrebe OD. Zbog toga, uslijed same inflacije, Pol] ostaje isti kao pri baznom planiranju. »Promjene cijena« realizacije, MT, UO, ZO, mimo djelovanja same inflacije, u svojem saldu trebaju povećati, odnosno smanjivati, iznos R, a nikako iznos OD. Prema navedenom, i u slučaju d), utvrđuju se u apsolutnom iznosu OD = UP — MT — UO — ZO — R — F Pup — Pk u postotnom iznosu p,„i = 100 Poda |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Pri izračunavanju iznosa R pri tom se postavlja pitanje — kako utvrditi saldo promjena cijena itd., mimo djelovanja inflacije? To je moguće učinitti ovako: najprije se bazične jedinične cijene povećaju za djelovanje inflacije (množenje odnosnim koeficijentom). Zatim se taku povećane jedinične cijene odbijaju od faktično ostvarenih cijena i utvrde razlike promjena pojedinih jediničnih cijena. Napokon is tim razlikama promjena pojedinih jediničnih cijena pomnože se količinski naturalni pokazatelji koji se odnose na realizaciju UP, reprođuikcione MT, UOZO. Saldo tako izračunatih promjena cijena, mimo djelovanja inflacije, povećava, odnosno smanjuje iznos R. Postotak, odnosno koeficijent, djelovanja inflacije nije baš jednostavno ispravno utvrditi. Ako je npr. inflacijska stopa na koncu razdoblja utvrđena sa 10° u, pri jednolikom ostvarivanju rasta inflacije i elemenata raspore 0 + 10 đivanja u toku razdoblja, ona će u prosjeku iznositi = 5%>. Pri 2 rigoroznom računanju trebalo bi uzeti posebne postotke za svaki element raspoređivanja UP — prema tempu ostvarivanja pojedinog elementa u toku razdoblja. Razumljivo — prvonavedeno nije jednostavno, a drugonavedeno je čak i vrlo komplicirano . . . Eto dodatnog razloga zašto je ispravno poduzimati sve da se izbjegne inflacija .. . ß) Pri prednjim razmatranjima nismo uzeli u obzir razna ograničenja koja osobnim dohocima određuju društveni dogovori i samoupravni sporazumi. O ekonomskim ograničenjima povest ćemo računa u posebnom našem radu; u njemu će predmet naših istraživanja biti ekonomski opravdan odnos odlijevanja u fondove (F) i odlijevanja u osobne dohotke (OD) pri raspoređivanju ostatka čistog dohotka (ČD — R). T) Formule navedene u ovom radu moći će se u cijelosti primijeniti tek pošto bude odvajanje ekstradohotka (renta) definitivno riješeno službenim propisima. ZAKLJUČAK Maksimalno moguće povišenje bazičnih osobnih dohodaka kako u apsolutnom tako i u postotnom iznosu — vrlo je ovisno o porastu ukupnog prihoda, odnosno dohotka — ostvarenih realizacijom. No, ono ovisi i o različito ostvarenim materijalnim troškovima, ugovornim obvezama, zakonskim obvezama, ekslradohocima (rentama) izbog izuzetnih pogodnosti (prema članu 18 Ustava), odlijevanjima u fondove — prema onim bazičnim, planskim. Tu složenu ovisnost pokazuje formula I koja polazi od ukupnog prihoda, odnosno formula II koja polazi od dohotka, ali obje vode računa i o ostalim elementima raspoređivanja ukupnog prihoda, odnosno dohotka. Prema svemu tome — potrebna je opreznost i preciznost pri izražavanju, a osobito pri usvajanju povišenja bazičnih osobnih dohodaka. Naime, ono je ovisno o povišenju proizvodnosti rada, živog i minulog, ali i o poslovnoj financijskoj politici udruženog rada, financijskoj politici društva, osobito promjeni cijena, promjeni objektivnih uvjeta privređivanja, infla |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1983 str. 22 <-- 22 --> PDF |
čiji. To sve niječe na odnos proizvodnosti rada i osobnih dohodaka — pa treba budno paziti da se ta temeljna stimulativna sprega ncpromišljenostima ne naruši. LITERATURA 1. Kraljić , B.: »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva«, Školska knjiga, Zagreb, 1952, str. 1—802 + I—XXI s 11 tabličnih priloga. 2. Kraljić, B., Tom an i ć, S.: »Utvrđivanje proizvodnosti rada u šumarstvu«, metodološka studija, Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1979, str. 1—45 + I—III. Ofset tisak. 3. Zakonski propisi o raspoređivanju ukupnog prihoda. Dynamik des Verhältnisses zwischen dem realisierten Gesamteinkommen, bzw. dem realisierten Einkommen, und möglichen maximalen persönlichen Einkommen Z u s a m m e n f a s s u n g Der Verfasser gibt die theoretische und matematische Analyse der Dynamik des Verhältnisses zwischen dem realisierten Bruttoproduktes, bzw. dem realisierten Nettoproduktes, und möglichen maximalen persönlichen Einkommen. Zu diesem Zweck ableitet er die Formel I, vom realisierten Prozent der Steigerung des Bruttoproduktes ausgehend, und die Formel II, vom realisierten Prozent der Steigerung des Einkommens ausgehend. Mittels dieser Formeln bestimmt er um welchen Prozent das planmässige grundlegende persönliche Einkommen gesteigert werden kann. Diese Formein verifiziert er auf don imaginären Angaben für die Bedingungen a), b), c), dl), d2), und definiert die jeweiligen Gesetzmässigkeiten. Dabei werden in der Diskussion die Folgen starker Inflation in den Fällen dl) und d2) und die damit verbundene notwendige Methodik der Analyse kommentiert. .. In der Schlussfolgerung betont der Verfasser die starke Abhängigkeit der möglichen maximalen persönlichen Einkommen vom erzielten Bruttoproduktes, bzw. Nettoproduktes, aber auch von übrigen Elementen der Anordnung d´eser Kategorien. Und das heisst auch die Abhängigkeit von der Produktivität der gegenwärtigen und vergangenen (materialisierten) Arbeit, von der geschäftlichen Finanzpolitik der assoziierten Arbeit, von der Finanzpolitik der Gesellschaft, insbesondere von der Veränderungen der Preise, von der Veränderungen der Wirtschaftsbedingungen, von der Inflation. All dies beeinflusst das Verhältnis zwischen der Arbeitsproduktivität und den persönlichen Einkommen. Deshalb sind bei Erhöhung der persönlichen Einkommen Ausdruakspräzision und Vorsicht notwending — um alle Missverständnisse und Fehler zu vermeiden und die grundlegende stimulative Verbindung zwischen der Arbeitsproduktivität und den persönlichen Einkommen zu bewahren. |