DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 74 <-- 74 --> PDF |
(dolini Dunava) a od zapada izoliran karpatsko- balkanskim lančanim gorjem te »predstavlja biljnogeografski, pa i fitocenološki, posebno područje« (str. 43). Na tom području nalazi se i sivi (stepski) hrast lužnjak — Quercus pedunculiflora K. Koch, kojeg je Jovanović opisao 1967. godine u svom udžbeniku dendrologije (str. 48). Iz prikaza B. Vas il je vica saznajemo, da prema studiji iz 1979. godine »Osnovna pitanja pri izdvajanju i gazdovanju nacionalnim parkovima i mogući načini njihovog rešavanja« u Srbiji samo četiri područja imaju uslove za status nacionalnog pafka. To su područja Tare, Kučajske Planine, Đerdap i Kapaonik. Područje Đerdapa »formalno je proglašeno za nacionalni park još 1974. godine« ali kako »ovim zakonom nisu rešena osnovna statusna pitanja, nisu utvrđene granice parka, niti predviđene obaveze Republike « u pripremi je donošenje novog zakona. Površina ovog nacionalnog parka predviđena je oko 5000 ha. U pripremi je i donošenje zakona za proglašenjem nacionalnim parkom područje planine Tare i Zvezde u zapadnoj Srbiji (oko 22 000 ha) te najviših dijelova planine Kopaonik (oko 12 000 ha). U N. p. Tara oko tri četvrtine površine je pod šumom, a »pojedini šumski kompleksi... spadaju među najočuvanije i najkvalitetnije u Evropi «. Na Tari je Pančić otkrio i »svoju« omoriku.* U N. p. »Kopaoniku«. uz ostalo, postoje i »prostrane travnate površine« te ga se može »tretirati kao najperspektivnijeg centra planinskog, zimskog turizma u Srbiji« (str. 96). Kako kompleks Nacionalnog parka dopire do rijeke Drine, to ni šume na tom području nisu u prošlosti bile pošteđene od sječe. Tako je na prelazu stoljeća (oko 1900) posječeno preko 30 000 stabala jele i smreke »promjera na 1 m visine 60 — 120 cm« (»Šumarstvo« br. 4/1982, str. 65), a iskorišćivanje šuma na tom području nastavljeno je i između dva rata. Osim što se drvo izvlačilo na Drinu (i dalje plavilo ili splavarilo) ono se prebacivalo i žičarom od Zaovina na pilanu u Jagodini (kod Višegrada). 3. Kao posebnost ovoga broja »Zaštite prirode« valja naglasiti bibliografiju (popis) radova objavljenih u publikacijama Republičkog zavoda za zaštitu prirode. Ovaj popis s jedne strane je dokument o radu u prvom redu stručnjaka Republičkog zavoda za zaštitu prirode SR Srbije a zatim i drugih koji se zanimaju za pojedine probleme iz te domene. Autori su pretežno iz Srbije, ali ih ima i iz drugih Republika odnosno iz SR Bosne i Hercegovine (P. Fukarek, V. Ržehak) te Hrvatske. Iz Hrvatske suS. Bertovi ć (Motovunska šuma — prirodna rijetkost Istre, Z. P. br. 17/1960), M. Kamenarević (Zaštita prizemne flore Medvednice i Samoborskog gorja, Z. P. 13/1958), Ž. Polja k (Planinarstvo i zaštita prirode, Posebna izdanja knj. 1, 1972. god., Materijali Prvog saveznog savjetovanja za zaštitu prirode Jugoslavije održanog 1968), P. Unga r (Položaj, organizacija i kadrovi u oblasti zaštite prirode — »Posebna izdanja « knj. 4, 1974) te R. Kevo. Izdvajam suradnju K. Reve, jer je vaj Popis omogućio, da se dopuni bibliografija njegovih napisa koja je objavljena u nekrologu (Šum. list br. 11—12/1972), u kojem nije naveden ni jedan napis iz časopisa »Zaštita prirode«. U Z. P. objavljeni su ovi prikazi R. Keve: — Prikaz dosadašnjeg rada na području zaštite prirode u NR Hrvatskoj (u br. 8/1956), — Kopački rit kao prirodni rezervat; Zaštita pećina u NR Hrvatskoj (u br. 9/1957), — Nacionalni park Paklenica (u br. 11/1957), — Zaštita starih stabala (u br. 11/1957), — Postupak oko progltišenja područja Mljetskih jezera i okolnih šuma nacionalnim parkom (u br. 13/1958), — Rad službe zaštite prirode Konzervatorskog zavoda Hrvatske u 1958. god. (br. 15/1959), |