DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 64     <-- 64 -->        PDF

za pojedinom područje ili regiju treba razmatrati s obzirom na osjetljivost vrste,
stupanj prihvatljive redukcije, rizik, ophodnju i genetsku raznolikost tipičnu za prirodne
sastojine.


Opčenito, monoklonske kulture i plantaže ne bi trebalo osnivati na velikim
površinama. Mozaični, ili različiti broj malih monoklonskih plantaža je bolji U
više klonskoj smjesi veči broj klonova je bolji od samo nekoliko. Broj klonova
ne treba biti fiksiran, tako da se može fleksibilno primjenjivati. Broj klonova
treba biti veči kod netestiranog nego kod testiranog i dobro poznatog materijala.
Treba provoditi i češću zamjenu starih ili nezadovoljavajućih klonova što će
osigurati varijabilnost u prostoru i vremenu. Potrebno je da oplemenjivačj šumskog
drveća osiguraju standarde za identifikaciju klonova u klonskim smjesama
ili multiklonskim kulturama. Mogu se upotrebiti biokemijske metode, a preporuča
se osnivanje i centra za identifikaciju.


Vrlo je važno razlikovati klonsko šumarstvo od upotrebe klonova. Klonovi
se upotrebljavaju kao vrlo efikasni za mnoge svrhe. Klonsko šumarstvo nije moguće
dokle god se pitanje maturacije ne može prevladati ili kontrolirati.


Mnogi su istraživači i njima slični ljudi zabrinuti u vezi s mogućnošću kloniranja,
koje vodi smanjenju genetske varijabilnosti i estetskog izgleda naših šuma.
Svi istraživači, koji su uključeni u klonsko šumarstvo trebaju ovom pitanju obratiti
potrebnu pažnju, kako s obzirom na genetsku raznolikost tako da i građanstvu
objasne da će klonsko šumarstvo ne samo održati tu raznolikost nego će je
i povećati. Potrebno je biti oprezan kod održavanja ravnoteže između napora koji
dajemo prema genetski dobro izbalansiranom klonskom šumarstvu i napora koje
ulažemo na postojeće oplemenjivanja naših važnih vrsta.


Bez obzira što su ovdje iznesene i brojne opomene i nedorečenosti, općenito
se može reći da će klonsko šumarstvo u bliskoj budućnosti biti češća praksa
za mnoge šume kojima se potrajno gospodari.


Dugoročna genetska dobit, još uvijek mora bazirati na konzervaciji gena i
genetskim rekombinacijama, iako vegetativno razmnožavanje može doprinijeti novoj
genetskoj varijabilnosti i novim kombinacijama gena.


DUGOROČNE STRATEGIJE OPLEMENJIVANJA ŠUMSKOG DRVEĆA


Dugoročnom strategijom oplemenjivanja šumskog drveća se smatra program
koji traje više od dvije ophodnje. U nastojanju da se planira što jednostavniji
program, ne mogu se zanemariti određene neizbježne dugoročne posljedice za
mnogo oplemenjivačke operacije na populacijiu.


Za izradu programa oplemenjivanja važan je ne samo izbor odgovarajućeg
niza populacija već i njihova veličina. Veličina populacija ima neposredni utjecaj
na broj gena, u pogledu njihovog postojanja u određenim željenim kombinacijama
i u povećanju stupnja inbridinga, što je ograničavajući faktor trajanja
programa. Fiksacija populacija koje su izabrane za oplemenjivanje može dovesti
do inbriding depresije, a time i veće osjetljivosti populacija. Razmatrana je genetska
varijabilnost u više kategorija populacija, te ona nije identična broju individuma
u populaciji. Rasprave o strategijama oplemenjivanja bile su usmjerene
na analiziranje planova oplemenjivanja obzirom na vrijeme, organizaciju, strukturu
i funkciju populacija, kao i na tehnike oplemenjivanja. Od 11 analizira


382