DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 64 <-- 64 --> PDF |
za pojedinom područje ili regiju treba razmatrati s obzirom na osjetljivost vrste, stupanj prihvatljive redukcije, rizik, ophodnju i genetsku raznolikost tipičnu za prirodne sastojine. Opčenito, monoklonske kulture i plantaže ne bi trebalo osnivati na velikim površinama. Mozaični, ili različiti broj malih monoklonskih plantaža je bolji U više klonskoj smjesi veči broj klonova je bolji od samo nekoliko. Broj klonova ne treba biti fiksiran, tako da se može fleksibilno primjenjivati. Broj klonova treba biti veči kod netestiranog nego kod testiranog i dobro poznatog materijala. Treba provoditi i češću zamjenu starih ili nezadovoljavajućih klonova što će osigurati varijabilnost u prostoru i vremenu. Potrebno je da oplemenjivačj šumskog drveća osiguraju standarde za identifikaciju klonova u klonskim smjesama ili multiklonskim kulturama. Mogu se upotrebiti biokemijske metode, a preporuča se osnivanje i centra za identifikaciju. Vrlo je važno razlikovati klonsko šumarstvo od upotrebe klonova. Klonovi se upotrebljavaju kao vrlo efikasni za mnoge svrhe. Klonsko šumarstvo nije moguće dokle god se pitanje maturacije ne može prevladati ili kontrolirati. Mnogi su istraživači i njima slični ljudi zabrinuti u vezi s mogućnošću kloniranja, koje vodi smanjenju genetske varijabilnosti i estetskog izgleda naših šuma. Svi istraživači, koji su uključeni u klonsko šumarstvo trebaju ovom pitanju obratiti potrebnu pažnju, kako s obzirom na genetsku raznolikost tako da i građanstvu objasne da će klonsko šumarstvo ne samo održati tu raznolikost nego će je i povećati. Potrebno je biti oprezan kod održavanja ravnoteže između napora koji dajemo prema genetski dobro izbalansiranom klonskom šumarstvu i napora koje ulažemo na postojeće oplemenjivanja naših važnih vrsta. Bez obzira što su ovdje iznesene i brojne opomene i nedorečenosti, općenito se može reći da će klonsko šumarstvo u bliskoj budućnosti biti češća praksa za mnoge šume kojima se potrajno gospodari. Dugoročna genetska dobit, još uvijek mora bazirati na konzervaciji gena i genetskim rekombinacijama, iako vegetativno razmnožavanje može doprinijeti novoj genetskoj varijabilnosti i novim kombinacijama gena. DUGOROČNE STRATEGIJE OPLEMENJIVANJA ŠUMSKOG DRVEĆA Dugoročnom strategijom oplemenjivanja šumskog drveća se smatra program koji traje više od dvije ophodnje. U nastojanju da se planira što jednostavniji program, ne mogu se zanemariti određene neizbježne dugoročne posljedice za mnogo oplemenjivačke operacije na populacijiu. Za izradu programa oplemenjivanja važan je ne samo izbor odgovarajućeg niza populacija već i njihova veličina. Veličina populacija ima neposredni utjecaj na broj gena, u pogledu njihovog postojanja u određenim željenim kombinacijama i u povećanju stupnja inbridinga, što je ograničavajući faktor trajanja programa. Fiksacija populacija koje su izabrane za oplemenjivanje može dovesti do inbriding depresije, a time i veće osjetljivosti populacija. Razmatrana je genetska varijabilnost u više kategorija populacija, te ona nije identična broju individuma u populaciji. Rasprave o strategijama oplemenjivanja bile su usmjerene na analiziranje planova oplemenjivanja obzirom na vrijeme, organizaciju, strukturu i funkciju populacija, kao i na tehnike oplemenjivanja. Od 11 analizira 382 |