DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 62 <-- 62 --> PDF |
STRUČNI I ZNANSTVENI SKUPOVI SASTANAK IUFRO — RADNIH GRUPA IZ ŠUMARSKE GENETIKE (Sensenstein, 6. do 10. 9. 1982.) Joso Gračan Šumarski institut, Jastrebarsko* Zajednički sastanak IUFRO — radnih grupa iz šumarske genetike organizirao je Odjel za oplemenjivanje šumskog drveća Šumarskog instituta Donje Saksonije iz Escherodea (Zapadna Njemačka). Sastanak je održan u Sensensteinu kraj Kassela.* Tema Sastanka je bila: »Strategije oplemenjivanja šumskog drveća« (Breeding strateigies including multiclonal varieties) s posebnim osvrtom na: — Strategije oplemenjivanja obične smreke, — Vegetativno razmnožavanje i oplemenjivanje šumskog drveća, — Dugoročne strategije oplemenjivanja šumskog drveća. Na Sastanku je sudjelovalo preko 100 znanstvenih radnika iz SAD-a, Z. Njemačke, Francuske, Engleske, Švedske, Italije, Brazila, Australije, Kanade, Norveške, Jugoslavije, Finske, Nizozemske, ČSSR, Belgije, Poljske, Kolumbije, Španjolske, Zimbabwea, Danske, Mađarske, Zambije, Švicarske i Južne Afrike. Podneseno je 8 pozivnih, 4 specijalna i 52 volonterska referata. Nakon završetka Sastanka učesnici su sudjelovali na dvije stručne ekskurzije. Iz naše zemlje sudjelovali su: prof, dr A. Krstinić, dr V. Guzina i mr J. Gračan. STRATEGIJE OPLEMENJIVANJA OBIČNE SMREKE U okviru ovog dijela sastanka podnesena su tri pozivna referata o strategijama oplemenjivanja obične smreke u jugoistočnoj Norveškoj, Francuskoj i Poljskoj. Obična smreka je zdrava, reproduktivna i vrlo varijabilna vrsta. Sadi se na vrlo velikim površinama unutar i van njezinog područja prirodne rasprostranjenosti i to uglavnom u Evropi. Kad je posađena, smreka odlično preživljava, raste sporo prvih nekoliko godina, ali vrlo brzo dostiže maksimalni prirast. Vrlo je kvalitetna, prava i finog grananja, naročito ako je dobro izgospodarena. Ophodnja se smreke u Evropi kreće od 60 do 150 godina. Kod oplemenjivanja obične smreke, važna su adaptibilna svojstva. Selekciju treba usmjeriti na svojstva koja omogućuju dobar uspjeh primanja, dobar rast i kvalitet debla. Čak, i kad je kvalitet drva visok, pažnju treba obratiti na speci ´ Ovo sludijsko putovanje su omogućili Samoupravna interesna zajednica za znanost (SIZ-1V) i Opće udruženje šumarstva, prerade drva i prometa, Zagreb. 380 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 63 <-- 63 --> PDF |
fičnu težinu i oblik krošnje. Osim toga oplemenjivanje smreke treba usmjeriti i na olpornost prema Fomes annosus. Kasna fruktifikacija je problem kod oplemenjivanja smreke, te je i jedan od razloga za izbor različitih strategija oplemenjivanja. U područjima gdje cvatnja počinje oko 20. godine povratna selekcija bazirana na sjemenskim plantažama iz sjemena čini se za prvu generaciju plantaža atraktivnija nego povratna selekcija roditelja bazirana na testovima potomstva. Posljednja metoda je prihvatljivija za sjevernije geografske širine gdje je veća vjerojatnost da će do uroda sjemena doći prije u klonskim sjemenskim plantažama. Klonsko šumarstvo zahtijeva mladi testirani materijal. Osnivanje testova potomstva sa što manjom eksperimentalnom greškom je od odlučujuće važnosti. Rani testovi, osnovani bilo u kontroliranim bilo u poljskim uvjetima su dovoljni za procjenu mnogih svojstava. Upotrebu juvenilnih klonova treba planirati za testiranje materijala za slijedeće generacije sjemenskih plantaža. Strategija oplemenjivanja obične smreke treba biti i fleksibilna u odnosu na dobivanje informacija o zoniranju. Radi velike plastičnosti ove vrste testovi bi se trebali provoditi bez obzira na državne granice. Međunarodna kooperacja u ranoj stimulaciji cvatnje je vrlo važan zadatak. Zahtijeva upotrebu staklenika, hormona i promet materijala od sjevera na jug i od visokih do nižih položaja. VEGETATIVNO RAZMNOŽAVANJE I OPLEMENJIVANJE ŠUMSKOG DRVEĆA Mnogi su aspekti vegetativnog razmnožavanja prezentirani u tri pozivna referata, ali je rasprava bila ograničena na nekoliko glavnih problema. S obzirom na rapidni porast vegetativnog razmnožavanja za klonsko šumarstvo, pretežni se dio diskusije odnosio na pitanja kako prevladati neke biološke probleme optimizirajući upotrebu vegetativnih propagula i vodeći brigu o efektima postojećih propisa. Nekoliko bioloških pretpostavki o vegetativnom razmnožavanju je spomenuto kao važne i o njima se uglavnom vodila rasprava. Za mnoge šumske vrste starenje (maturacija) predstavlja glavni problem u daljnjem razvoju klonskog šumarstva. Metode koje se preporučju bilo za stimuliranje rejuvenilizacije ili zadržavanja danog stadija starosti (obično juvenilni) kao što su: prevršavanje, stalno razmnožavanje, upotreba korjenovih žila i možda čak i in-vitro kulture, treba upotrebiti za rješavanje ovog problema. Sugerirana su i fundamentalna istraživanja kao što su razvoj meristema i biologije DNA. Različita svojstva se mogu procijeniti u različito vrijeme. Svojstvo, kao na pr. juvenilna osjetljivost na mraz se može vrlo rano otkriti, dok visina 40. godišnjeg stabla može biti procjenjena tek nakon 40 godina. Mjeriti jedno svojstvo da bi se procijenilo drugo nije ispravno ako se želi prekinuti korelacija. Jedno od najvažnijih pitanja u raspravi je bilo: da li saditi smjesu klonova ili mozaik jednakog broja klonova? Smatra se da ima mjesta za oba načina sadnje, ali dok se ne dobiju potpunija saznanja preporuča se smjesu klonova više nego mozaik monoklonova. Broj klonova koji bi se trebao primijeniti |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 64 <-- 64 --> PDF |
za pojedinom područje ili regiju treba razmatrati s obzirom na osjetljivost vrste, stupanj prihvatljive redukcije, rizik, ophodnju i genetsku raznolikost tipičnu za prirodne sastojine. Opčenito, monoklonske kulture i plantaže ne bi trebalo osnivati na velikim površinama. Mozaični, ili različiti broj malih monoklonskih plantaža je bolji U više klonskoj smjesi veči broj klonova je bolji od samo nekoliko. Broj klonova ne treba biti fiksiran, tako da se može fleksibilno primjenjivati. Broj klonova treba biti veči kod netestiranog nego kod testiranog i dobro poznatog materijala. Treba provoditi i češću zamjenu starih ili nezadovoljavajućih klonova što će osigurati varijabilnost u prostoru i vremenu. Potrebno je da oplemenjivačj šumskog drveća osiguraju standarde za identifikaciju klonova u klonskim smjesama ili multiklonskim kulturama. Mogu se upotrebiti biokemijske metode, a preporuča se osnivanje i centra za identifikaciju. Vrlo je važno razlikovati klonsko šumarstvo od upotrebe klonova. Klonovi se upotrebljavaju kao vrlo efikasni za mnoge svrhe. Klonsko šumarstvo nije moguće dokle god se pitanje maturacije ne može prevladati ili kontrolirati. Mnogi su istraživači i njima slični ljudi zabrinuti u vezi s mogućnošću kloniranja, koje vodi smanjenju genetske varijabilnosti i estetskog izgleda naših šuma. Svi istraživači, koji su uključeni u klonsko šumarstvo trebaju ovom pitanju obratiti potrebnu pažnju, kako s obzirom na genetsku raznolikost tako da i građanstvu objasne da će klonsko šumarstvo ne samo održati tu raznolikost nego će je i povećati. Potrebno je biti oprezan kod održavanja ravnoteže između napora koji dajemo prema genetski dobro izbalansiranom klonskom šumarstvu i napora koje ulažemo na postojeće oplemenjivanja naših važnih vrsta. Bez obzira što su ovdje iznesene i brojne opomene i nedorečenosti, općenito se može reći da će klonsko šumarstvo u bliskoj budućnosti biti češća praksa za mnoge šume kojima se potrajno gospodari. Dugoročna genetska dobit, još uvijek mora bazirati na konzervaciji gena i genetskim rekombinacijama, iako vegetativno razmnožavanje može doprinijeti novoj genetskoj varijabilnosti i novim kombinacijama gena. DUGOROČNE STRATEGIJE OPLEMENJIVANJA ŠUMSKOG DRVEĆA Dugoročnom strategijom oplemenjivanja šumskog drveća se smatra program koji traje više od dvije ophodnje. U nastojanju da se planira što jednostavniji program, ne mogu se zanemariti određene neizbježne dugoročne posljedice za mnogo oplemenjivačke operacije na populacijiu. Za izradu programa oplemenjivanja važan je ne samo izbor odgovarajućeg niza populacija već i njihova veličina. Veličina populacija ima neposredni utjecaj na broj gena, u pogledu njihovog postojanja u određenim željenim kombinacijama i u povećanju stupnja inbridinga, što je ograničavajući faktor trajanja programa. Fiksacija populacija koje su izabrane za oplemenjivanje može dovesti do inbriding depresije, a time i veće osjetljivosti populacija. Razmatrana je genetska varijabilnost u više kategorija populacija, te ona nije identična broju individuma u populaciji. Rasprave o strategijama oplemenjivanja bile su usmjerene na analiziranje planova oplemenjivanja obzirom na vrijeme, organizaciju, strukturu i funkciju populacija, kao i na tehnike oplemenjivanja. Od 11 analizira 382 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 65 <-- 65 --> PDF |
nih planova oplemenjivanja, dva su bila nekompletna, dva su bila kratkoročna, šest dugoročnih i jedan nije analiziran. Dugoročni planovi oplemenjivanja nisu imali višebrojne (hijerarhijske) populacije za oplemenjivanje. Primjenjene tehnike oplemenjivanja odnosile su se pretežno na kratkoročne planove. Općenito rečeno, u analiziranim planovima oplemenjivanja postojale su brojne nekonzistentnosti između ciljeva predviđenih programom i stvarnog plana oplemenjivanja. Za vrijeme sastanka, postignut je progres u koordinaciji međunarodne suradnje na konzervaciji gena. To je posebno važno za tropska područja, gdje se oplemenjivanje obavlja na mnogo lokaliteta, ali sa malo rodova. Utvrđeno je da j e genetska dobit oplemenjivanjem definirana više fenotipom nego genotipom. Rutinska primjena kvantitativne genetske metodologije bazirane na konvencionalnim metoda djelovanja gena može dovesti do gubitka genetske dobiti. Prema NAMKOONG-u (1982), potencijal za buduću genetsku dobit dolazi od lokusa na kojima egzistiraju aleli u malim frekvencijama. Ako uspijemo povećati njihovu frekvenciju do srednje veličine učestalosti postiže se potencijal za fenotipsku dobit u narednim generacijama. S tim je povezan i efektivni broj individua u populaciji. Aleli s malom frekvencijom lakše će se izgubiti, ako se favoriziraju selekcijom, ako je broj individua u populaciji mali. EKSKURZIJE 1. Centar za poljoprivredno sjemenarstvo i oplemenjivanja u Einbecku (sjeverno od Göttingena) snabdijeva poljoprivedu sjemenskom robom, bavi se oplemenjivanjem nekih poljoprivrednih vrsta i radi na problemu kulture tkiva jasike (Populus). U Centru je zaposleno 680 radnika ,a godišnji budžet iznosi 100 miliona DM. Glavni je zadatak rad na oplemenjivanju šećerne repe, kojim se bavi već više od 50 godina. Također se bavi i oplemenjivanjem kukuruza, krumpira, paradajza i žitarica. Rad na kulturi tkiva jasike započeo je dr BAROCHA prije 10 godina. Do sada su postignuti dobri rezultati u radu s jednim klonom jasike, koji su dobili od Instituta iz Hannover Mündena. Uspjeli su proizvesti 50.000 do 60.000 remeta od triploidnog klona »Astria«, koji je dobiven križanjem Popülus tremula (tetraploid) X P. tremuloides. Ove su nam biljke pokazali u rasadniku u neposrednoj blizini Einbecka. Biljke će prodati šumarskim organizacijama radi unašanja u šume bukve, hrasta i drugih vrsta. Planirana ophodnja je od 40—50 godina. Njihov je plan osnivanje više klonskih nasada u smjesi od po 20 različitih klonova u grupama. Smatraju da ukupan broj klonova ne bi trebao biti veći od 400. Zakon o šumama u Z. Njemačkoj je propisao da se kulture i plantaže topola moraju osnivati od više klonova, tj. ne mogu biti monoklonske. Cijena biljke stare 2 + - iznosi oko 6—7 DM. 2. Šumarski institut u Kasselu (pokrajina Hessen) posjetili smo 8. rujna 1982. godine. Dr H. Weisgerber, nas je upoznao s programima oplemenjivanja (naročito topole), a nakon toga smo obišli: — Sjemensku plantažu japanskog ariša osnovanu 1956/60 godine sa 30 klonova iz 5 provenijencija, — Kolekcije klonova obične smreke osnovane 1962. sa 173 klona i 1971. sa 52 klona, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— Pokus osnovan reznicama obične smreke sa različitih dijelova krošnje, i — Pokus provenijencija običnog ariša. Nakon završetka teoretskog dijela Zajedničkog sastanka IUFRO radnih drupa (10. rujna 1982.) posjetili smo u blizini Kassela »Planinski park Wilhelmshöhe« u kojem se nalazi velik broj stranih i domaćih vrsta šumskog drveća. 3. Stručna ekskurzija u Južnu Njemačku Stručna ekskurzija kroz Južnu Njemačku trajala je tri dana (11. do 13. rujna 1982. godine), s obilaskom pokusa i objekata u tri pokrajine (Hessen, Baden- Württenberg i Bavarska). U pokrajini Hessen (11. 9. 1982) posjetili smo dvije šumarije: Schlitz i Bad Soden — Salminster. Na području šumarije Schlitz obišli smo sjemensku sastojinu evropskog ariša, koji se nalazi u smjesi sa hrastom i bukvom. U šumariji Bad Soden — Salminster pokazali su nam vrlo lijepu sjemensku bazu hrasta kitnjaka koja je umjetno podignuta. U pokrajini Baden-Württenberg (12. 9. 1982) posjetili smo također dvije šumarije — Schöntal i Öhringen. Na području šumarije Schöntal pokazani su: — plus stabla dvije trešnje sa kojih su sabrane plemke i osnovna plantaža (1979), — mješovitu sastojinu (kulturu) hrasta i bukve osnovanu sadnjom sjemena i biljaka, — mješovitu sastojinu bukve (30%), hrasta (lOVo), trešnje, lipe, jasena, javora, graba i ariša (ćOVo), — plantažu trešnje (1979), — test potomstva hibridnog ariša (L. decidua X L. kaempferi), 1978. osnovan 1977., — test potomstva hibridnog ariša (L. decidua X L. keempferi), 1978. Na području šumarije Öhringen pregledali smo mješovitu sastojinu bukve i hrasta i raspravili uzgojne aspekte. U Bavarskoj (13. 9. 1982) smo obišli šumariju Siegdorf (dr Dimpflmeir), gdje smo pregledali sjemenske sastojine jele, smreke, ariša i bukve. U šumskom predjelu »Melkstatt« pregledali smo sjemensku bazu obične smreke, a u predjelu »Schrög« mještovite sastojine jele, smreke, bukve i sjemensku bazu jele. Nakon pregleda objekata na području Bavarske završen je i stručni dio Sastanka IUFRO —radnih grupa iz šumarske genetike 13. rujna 1982. godine. LITERATURA (Pregled pozivnih i volonterskih referata) Skroppa , F. (Norway): Breeding strategies with Norway spruce in south-eastern Norway. Birot , Y. (France): Breeding strategy with Norway spruce in France with par ticular references to the criteria and methods of selection. Giertych , M. (Poland): Breeding strategies with Norway spruce in Poland. L e p i s t o, M. (Finland): The importance of narrov-crowned trees in Spruce bre ding. W e 11 e n d o r f, H. (Denmark): Estimates of genetic parameters for 9-year height in unbalanced disconnected factorial crosses in Norway spruce. 384 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Hol z er, K. (Austria): Influence on growth of Norway spruce seedlings by nutrition. Lewars , S. (Federal Republik of Germany): Variability, heritability and response to selection of wood characteristics in a Norway spruce clonal experiment. Monchaux , P. (France): Mass selection with Norway spruce in the nursery. Sabor , J. (Poland): Investigation on spring flushing and its role in the selection of Norway spruce provenances tolerant of late frosts at IPTNS-IUFRO 1964/ 68 site at Krynica. Wellendorf , H. (Denmark): Cutting propagation as a tool for within family selection in sublines of Norway spruce. R a u t e r, R. M. (Canada): Recent advances in vegetative propagation including biological and economic considerations and future potential. J a n s o n, L. T. (Poland): Influence of age, species and clone of birch ortets on rooting ability of cuttings. Gill, J. G. S. (Great Britain): Comparisons of production costs and genetic benefits of transplants and rooted cuttings of Picea sitchensis. Weisgerber , H. (Fed. Rep. of Germany): Perceptions on the future of poplar culture. Campinhos , E. (Brazil): Producing vegetative propagules in the Nursery. Chaperon, H.; Fraysse, J. Y.; L e z e, D. (France): Menagement of the mother- trees for the vegetative propagation by cuttings of forest trees: application to the propagation of Eucalyptus. Martin , B. (France): Vegetative propagation and breeding: The use of a multi- clonal variety of hybrid Eucalyptus in tropical area. Bur don, R. D. (USA): The roles and optimal place of vegetative propagation in tree breeding strategies. Rone , V. (USSR): Early tests in clonal breeding of Norway spruce: experiment results and problems. M a t h e s o n, A. C; E 1 d r i d g e, G. K. (Australia): Cuttings from young seedlings- A new approach for Pinus radiata. Kim, J. H.; Hyun, S. K.; Lee, K. J. and Kim, K. C. (Korea): Mass clonal propagation of Pinus rigida X P. taeda Ft by tissue culture. Ahuja , M. R. (Fed. Rep. of Germany): Tissue culture technology in clonal propagation of aspen (Populus) genotypes. Melchior , G. H. (Fed. Rep. of Germany): The choice of rootstocks to influence grafts of Norway spruce. Chaperon, H.; Alazard, P. and Brunet, M. (France) Place of the vegetative propagation by cuttings in the breedings programme of the maritime pine (Pinus pinaster). Cornu, D. and Chaic, C. (France): Propagation of mature wild cherry trees (Prunus avium) by in vitro culture: Application to a large number of clones. Cornu, D.; Dufour, J. and Lemoine, M. (France): Role of reproductive methods in wild cherry (Prunus avium) improvement program. Muhs , H. J. (Fed. Rep. of Germany): Identifying problems and legal aspects of using multiclonal mixtures. Hedstrom, B. S.; Krutzsch, P (Sweden): Regulations on clonal forestry with Picea abies. Heybroek, H. M. and Tol, G. (Netherlands): Knowledge of sites and of site requierements will reduce the optimal number of genotypes in a mixture. Kang , H. (USA): Components of a tree breeding plan. Mossadegh , A. (Iran): The pattern of genetical amelioration of Pinus elda rica Medw. in Iran. Radi, P. Mittempergher, L. (Italy): Breeding of pine, cypress and elm for disease resistance in Italy. Ross , M. D. (Fed. Rep. of Germany): Sex function: outcrossing and fitness in Scots pine (Pinus sylvestris L.) Morgenstern, E. K. and Micholson, J. J. M. (Canada): Clonal selection as a breeding alternative for Larix laricina. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 68 <-- 68 --> PDF |
B a r a dat, P.; A rb e z, M.; Krem er, A.; Chaperon, H.; AI aza r d, P.: Selection scheme of maritime pine (Pinus pinaster Ait.) Hall , R. B. (USA): A selection and breeding strategy for an exotic species Alnus glutiriosa in North America. Klein , J. I. (Canada): A Jack pine breeding program in western Canada. Nan s on, A. (Belgium): A general breeding strategy. Oh b a, J. (Japan): A proposed localized breeding strategy in cooperation with practical forestry in Japan. Genys , J. B. and Hunt , C. M. (USA): Two-year growth rates of diverse clonal progenies from Pinus strobus seed orchards in eastern USA. Cotterill , P. P. (Australia): Second generation selection of radiata pine in South Australia. Namkoong , G. (USA): Challenging tree breeding theory. Kraus , J. F. (USA): A mating design based on a dodecahedron. Hood , J. V. (Canada): Evaluating tree breeding strategies by computer simulation. König , A. (Fed. Rep. of Germany): Some problems involved in the application of conventional quantitative genetic models in birch breeding. lilies , Z. M. (Fed. Rep. of Germany): Experiences in isogenic lines raised from doubled-haploid P0-aspen populations of parthenogenetic origin. Kosinski , G. (Poland): Ability to regulate flowerin g biology limits utilization of general and specific combining abilites in breeding programs. Gregor ius, H. R. and Ross, M. D. (Fed. Rep. of Germany): Sexual systems in forest trees. Falkenhagen , D. R. (Republic South Africa): The relevance of isozyme studies to provenance research. K rus che, D. (Fed. Rep. of Germany): Host-parasite interaction and the number of clones in a clonal mixture. Wühlisch , G von (Fed. Rep. of Germany): By what method should predetermined and free growth be mesaured? Yazdani , R. (Sweden): Monoterpene as. biochemical marker in population study of Pinus sylvestris L. Yazdani , R. (Sweden): Genetic structure of a seed tree stad and naturally regenerated plants of Pinus sylvestris L. in northern Sweden. Adams , W. T. and Neale , D. B. (USA): Validity of controlled crosses in tree improvement programs Mii ller-Starck , G. (Fed. Rep. Germany): Tracing external pollen contribution to the offspring of a Scots pine seed orchard. Miiller-S tarck, G. and Ziehe, M. (Fed. Rep. of Germany): Female and male gametic contributions of individual clones to scots pine seed orchand. Colangeli, A. M.; El-Kassaby, Y. A. and Sziklat, O. Karyotype analysis of the genus Pseudotsuga. Hall , R. B. (USA): Breeding trees for intensive culture. Thielges , B. A. (USA): A strategy for breeding population — based disease resistance in forest trees. B u r k 1 e y, J. (Great Britain): Tropical tree breeding — setting the scene. Barnes, R. D.; Bur ley, J.; G. L.; Garcia de Leon, J. P. (Great Britain): Genotype-environment interactions in tropical pines and their effects on the structure of breeding populations. Ladrach , V. E. (Colombia): Three different breeding strategies for forest species in Colombia, based on population size and available provenance reseach information. Egenti, L. C. (Nigeria): Teak (Tectona grandis L. f.) breeding programme in Nigeria. Oduwaiye , E. A.; E ge n t i, L. C. (Nigeria): Recent advances in vegetative propagation of teak (Tectona grandis L. f.) and Gmelina arborea Roxb. in Nigeria. |