DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 46     <-- 46 -->        PDF

ŠUMARSTVO


Ako netko putuje u Peking sa zapada, onda mora proputovati Skoro
čitavu Kinu, jer je glavni kineski grad smješten relativno blizu istočne granice
zemlje, tj. Žutog mora. Putovanje avionom ima tu prednost, što putnik
u srazmjerno kratkom vremenu može pogledom obuhvatiti goleme prostore
i tako steći prilično vjernu, iako samo općenitu, sliku o geografskim
karakteristikama nekog velikog područja. To vrijedi osobito za slučaj da
želi procijeniti stupanje šumovitosti tako velikih prostranstava kao što je
Kina, bez bojazni da (doslovno) »od silnog drveća ne vidi šumu« — što se
može dogoditi ako dugo putuje kopnom.


Avion kineske kompanije CAAC, kojim smo putovali od Beograda s
kraćim zadržavanjem u Karačiju, ušao je u kineski zračni prostor iz Indije
u sjevero-istočnom pravcu, preletjevši najprije zapadne obronke planinskog
masiva Himalaja, Karakorum gorje i pustinju Takla-Makan, a zatim je negdje
iznad Nebeskih planina u oblasti Urumqija, glavnog grada Ujrgurske
autonomne regije (Si´nkiang) skrenuo prema istoku, nastavljajući let iznad
pustinje Gobi (Samo) u graničnom području prema Mongoliji, i ubrzo nakon
prelijetanja Kineskog zida aterirao na pekinškom aerodromu, (si. 1.)


Za vrijeme putovanja nebo je bilo vedro i sunčano pa smo mogli vrlo
dobro promatrati krajolik ispod nas, sve dok se nije spustila noć, isat-đva
prije slijetanja aviona. Osobito su se lijepo i izbliza vidjeli snijegom pokriveni
i suncem obasjani vrhunci Himalaja i Karakoruma s kojih se spuštaju
ledenjaci. No, nakon prelijetanja tih planinskih masiva, šuma skoro uopće
nismo vidjeli. Štoviše, uzalud smo se satima trudili da zapazimo makar i
jedno drvo. Posvuda samo sivosmeđi kamen i pijesak, koji vjetar raznosi
na sve strane, stvarajući dine raznih oblika, i ogoljela brda s jasno vidljivim
tragovima eolske i fluvijalne erozije. Letjeli smo dakle većini dijelom
iznad samih pustinja. Prva je bila Takla-Makan, što na ujgurskom jeziku znači
po prilici: »Kad jednom uđeš, više ne možeš izaći«. Za nju je prije sedam
stoljeća Marko Polo, svjetski putnik, koji je u Kini proživio 17 godina,
govorio je da je nastanjena duhovima. Dugačka je 900 milja i zauzima veliki
dio Ujgurske autonomne oblasti, koja obuhvaća šestinu sveukupnog
kineskog teritorija. Prema istoku nastavlja se u niz manjih i međusobno
povezanih pustinja i polupustinja Mongolske visoravni (Autonomna pokrajina
Unutarnja Mongolija), od kojih svaka ima kineski naziv, a sve zajedno
tvore jednu veliku pustinju, koja se na mongolskom jeziku zove Gobi. Za
Unutarnju Mongoliju se ranije govorilo da ako se netko hoće objesiti, mora
pješački stotine milja kako bi pronašao neko drvo. Poslije revolucije 1949.
god. situacija se postupno popravlja, jer masovno pošumljivanje zahvaća
i te krajeve. Ovdje je, u pustinji Tengger, postignut i jedan od najvećih
uspjeha u smirivanju živih pijeskova u svijetu. Radi gradnje sjeverne željezničke
pruge tisuće Kineza su u roku od dvije godine, radeći u teškim
vremenskim prilikama, osobito na jakim zimskim vjetrovima koji su ovdje
česti, doslovno rukama uklonile brda pijeska u dužini od 20 milja. Zatim je
pijesak duž trase buduće pruge smiren uobičajenom metodom polaganja
mreže suhe trave u obliku šahovskih polja, a zatim sadnjom biljaka, koje´
podnose vjetar, sušu i pjeskovita tla. Takva je npr. vrsta Tamarix ramosis


364