DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Administrativno je Kina podijeljena na 22 provincije, 5 autonomnih regija i 3 samostalne općine, koje potpadaju direktno pod centralnu upravu. To su gradovi Peking, Šangaj i Tianjin. Broj stanovnika prema najnovijem popisu iznosi 1 milijardu i 13 milijuna (oko 46 puta više od Jugoslavije). Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 106 stanovnika na 1 km2. Unutar zemlje postoje u tome velike razlike: u Tibetu svega 1, na jugu i jugoistoku 450, a u najgušće naseljenim poljoprivrednim krajevima (dolina rijeke Yangtze) i preko 1.000 stanovnika na 1 km2. Od revolucije (1949. god.) do danas stanovništvo se udvostručilo, a glavni grad skoro utrostručio. Najnoviji popis počeo je upravo na dan našeg dolaska u Kinu, tj. 1.7. 1982. god. Bio je to treći po redu popis, nakon prvog iz 1953. i drugog, 1964. godine. Taj golem posao obavljen je uz pomoć Ujedinjenih nacija, koje su za tu svrhu dale 15,6 milijuna dolara (uglavnom za nabavku kompjutora) i svoje stručnjake, dok su SAD, Japan i neke druge zemlje pomagale u osposobljavanju kineskih stručnjaka za taj zadatak. Glavni grad Peking (Beijing, u prijevodu znači »Sjeverna prijestolnica«) nalazi se točno na 40. paraleli — južnije nego npr. Solun, Napulj ili Madrid. Smješten na sjevero-zapadnom dijelu velike sjeverne ravnice, okružen planinama sa sjevera i zapada, raširio se na površini od 16.800 km2, što je npr. više od čitave SR Crne Gore. »Trg Nebeskog mira« jedan je od najvećih trgova na svijetu, a glavna avenija duga je preko 50 km. No, unatoč takvom prostranstvu, Peking je više nalik na (veliko) selo, jer skoro polovica stanovništva još živi u prizemnicama, bez tekuće vode i kanalizacije. Na ravnome gradskome prostoru mogu se ponegdje zapaziti neki brežuljci, koji očito nisu sastavni dio prirodnog ambijenta. Rečeno nam je da su to ostaci kopanja podzemnih skloništa, koja su se po naredbi Mao Ce Tunga počela graditi u cijeloj Kini poslije sovjetsko-kineskog oružanog sukoba 1969. godine na pograničnoj rijeci U suri. Nešto kasnije ona su se postupno pretvarala u dvorane za sastanke, skladišta, hladnjače, kina i hotele. O dimenzijama tih skloništa rječito govori podatak da u Pekingu ima osamdesetak podzemnih hotela, a u Šangaj u čak tri stotine. Istodobno se 1 pristup tom podzemlju liberalizirao. Strogo čuvana vojna tajna postala je otvoreni grad, dostupan svima, pa i stranim turistima. Najvrednije turističke znamenitosti u gradu su Carska palača dinastija Ming i Qing, poznata još pod imenom »Zabranjen grad«, kompleks Nebeski hram, stari park Beihai i na sjeverozapadnoj periferiji grad Ljetni dvorac s parkom i jezerom. Grobnice dinastije Ming nalaze se na jednoj visoravni okruženoj planinama Beskonačno nebo, 50 km od grada. Veliki Kineski zid, svjetsko čudo i jedino djelo ljudskih ruku koje se vidi sa Mjeseca, najviše se približio gradu na udaljenosti od 60 km. Peking postoji već oko 3.000 godina, ali je glavnim gradom Kine postao tek početkom 10. stoljeća. Danas u njemu živi blizu 9 milijuna stanovnika, koliko npr. broji ukupno stanovništvo SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine. Dodajmo tome podatak da u gradu ima preko 3 milijuna bicikla, tipičnih za promet širokim gradskim avenijama i ulicama, koji zadaju sve više glavobolje gradskim vlastima zaduženim za regulaciju prometa. |