DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Danas postoji u Kini 80 šumskih rezervata, koji se nalaze u 20 provin
čija i obuhvaćaju površinu od oko 20 milijuna hektara. Planom je predviđeno
da se taj broj poveća na 300, što bi značilo povećanje površine na 9,6 milijuna
hektara, odn. na 1,0% ukupnog nacionalnog teritorija.


LUDI STARAC I DALJE RUŠI PLANINE


Kada čovjek opisuje svoj boravak u nekoj stranoj zemlji, često je nesvjesno
sklon uljepšavanju, osobito ako je ondje bio rado viđen gost. Može
biti da se to i nama dogodilo, unatoč nastojanjima da u pisanju budemo
što objektivniji. S druge strane, svaki domaćin također radije pokazuje ono
što je u njegovoj kući dobro nego ono što ne valja. Statistički podatak može
biti egzaktan i jasan, ali su obično mogućnosti njegove interpretacije, dakle
i pogrešnih zaključaka, vrlo velike. Što npr. znači podatak da je Kina u industrijskoj
proizvodnji sedma zemlja na svijetu, ako se tome ne doda još
jedan: da se po broju industrijskih proizvoda per capita ispred Kine nalazi
preko sto zemalja. Ipak, taj podatak govori o golemom stvaralačkom potencijalu
ljudske zajednice koja broji preko jedne milijarde članova, koja
je prije mnogo stoljeća sagradila veliki kineski zid, prije desetak godina
ispod svakog većeg naselja jedno podzemno sklonište, a u posljednjih 30
godina pošumila površinu veću od SFR Jugoslavije.


Kinesko je rukovodstvo postavilo pred šumarstvo dugoročni zadatak da
šume pokriju 30°/o ukupnog nacionalnog teritorija. U okviru tog zadatka planom
pošumljivanja do konca ovog stoljeća šumovitost bi se trebala povećati
od sadašnjih 12,7fl/o na 20%. Predviđa se također da će se do tog roka
industrijska i poljoprivredna proizvodnja učetverostručiti.


Ponekad nam se čini da su Kinezi u svojim stavovima i postupcima
suviše samouvjereni i kruti, a njihovi planovi megalomanski i nerealni. Takav
dojam, iako se može razumjeti, postupno nestaje kod pažljivijeg promatranja
novijih kretanja u društveno-političkom i gospodarskom životu NR
Kine. Kinezi su danas kritični prema samima sebi, spremni na dijalog, zahvalni
na savjetima i dobronamjernim sugestijama, a poslovična kineska
skromnost ostala je i dalje vrlina tog naroda. Ali ni »ludi starac koji je
rušio planine« nije zaboravljen. U jednoj od najnovijih publikacija Kineske
šumarske akademije (Kratak pregled kineskog šumarstva, 1981) kaže se između
ostaloga: »Ukratko, moramo ozbiljno razmotriti sva svoja pozitivna
i negativna iskustva i skromno učiti naprednu znanstvenu tehnologiju i upravljanje
šumama od stranih zemalja s modernim šumarstvom. Nadahnuti
revolucionarnim duhom ´ludog starca koji ruši planine´ i oslanjajući se na
svoje ujedinjene snage, stotine milijuna Kineza radit će uporno na što bržem
razvoju kineskog društva, nastojeći ostvariti veliki zadatak da čitavu zemlju
ozelene i tako uljepšaju svoju veliku socijalističku domovinu«.


IZVORI


1.
Chinese Academy of Forestry: A Brief Account of China´s Forestry.
2.
* * * : Chinese Ancient Fables. Foreign Languagues Press. Beijing, 1981.
378




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 61     <-- 61 -->        PDF

3.
F A O : — Yearbook of Forest Products 1969—1980, FAO, Rome 1980.
4.
Gore, R. (1980): Yourney to China´s Far West. National Geographic vol. 157,
no 3, Washington.
5.
Gračan , J. (1980): Šumarstvo u Kini, Šumarski list, br. 1—2, Zagreb
6.
Jugoslavenski leksikografski zavod: Enciklopedija leksikografskog zavoda. Svezak
4, Zagreb, 1959.
7.
Q i We n (1981): China. A General Survey, New revised edition. Beijing
8. Tianying,
Zhi-Yongti S h. (1982): Aves amaestradas para combatir insectos.
China reconstruye, Vol. XXIII, No. 5, Beijing
9.
Yang Xin-Yuan, Wu Jian (1981): A Cheak List of the Forest Insects of
China. The Chinese Academy of Forestry, Forest Research Institute Beijing,
China.
10.
Zita, V. (1982): Šume i šumarstvo u NR Kini. »Šumarstvo i prerada drveta«
1—3, Sarajevo.
STOTO GODIŠTE AUSTRIJSKOG ČASOPISA
Centralblat für das gesamte Forstwesen


Centralblatt für das gemaste Forstwesen (Centralni list za sveukupno šumarstvo),
pokrenut je 1875, dakle godinu dana prije šumarskog lista, ali tek ove godine
izlazi stoto godište. List, naime, nije redovito izlazio poslije II svjetskog
rata (1945, 1046. i još neke) te je dočekao i 1983. godinu da posebnim brojem proslavi
svoju stotu godišnjicu. To je broj 2—3 / 1983.


Uvodno je reproducirana naslovna strana iz 1875. godine (osnova zelena, slova
i figure zlatotisak a ornamentika crne boje) a zatim slijede članci:


HAFNER, F.: Opći, politički i gospodarski razvoj Austrije od osnivanja Centralblatt-
a i odrazi u šumarstvu,
SAGL, W.: 100 godina »Centralblatt-a für das gesamte Forstwesen«. Pokušaj analize
njegovog sadržaja,
HÖLZER, K. i NATHER, J.: Osiguranje porijekla šumskih vrsta u proteklih 100
godina,
ECKHART, G. i MAYER, H.: Planovi i stvarnost u uzgajanju šuma u 19. i 20. sto


ljeću,
DONAUER, E.: Štete u šumama tijekom razvitka šumarstva u Austriji,
FÜRRER, E.: Lovna stabla, zatrovana lovna stabla, Pheromon — 100 godina isku


stva u zaštiti šuma,
KPRAPFENBAUER, A.: Od iskorišćivanja šušnja do potpunog iskorišćivanja drveta,
,
MEYR, R.: Pregled razvoja tehnike rada i iskustva o nagrađivanju u iskorišći


vanju šuma u Austriji,
GOSSOW, H.: O povijesnom razvoju odnosa između lovstva i šumarstva,
ECKMÜLLNER, O.: 100 godina šumarske politike u Austriji.


Na sadržaj podrobniji osvrnut ćemo se kasnije, to više, što se u njemu nalaze
i članci npr. Dr A. Levakovića (1923), V. Popovića (1963) i dr J. Zubovića (1927)
te niza stručnjaka koji su radili u našim krajevima (Sloveniji, Istri, Dalmaciji
i Bosni i Hercegovini) koji su do kraja I svjetskog rata bili u sklopu austrijske
pole Austro-ugarske monarhije.


O.
Piškorić
379




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 59     <-- 59 -->        PDF

otoku. Čuvene su npr. vrste Hopea hainanensis i Majhuca hainanensis. Bogatstvo
faune ilustrira podatak da samo ptica ima 344 vrste ili 26°/o od ukupnog
broja kineskih vrsta. Na otoku je osnovano 7 rezervata. Među njima
je i jedan za obalne mangrove šume, jedan za majmune crnoglave gibone,
koji žive samo na tom otoku, i jedan za makaki majmune.


Jedan dio južne provincije Yunana (glavni grad Kunming) smatra se
pravim botaničkim vrtom, s nekih 5.000 vrsta drveća i 400 vrsta tropskih
ptica.


Rezervat Dinghushan u provinciji Guandong, gdje se nalaze guste monsunske
šume, uvršten je u svjetsku mrežu rezervata MAB-a (Čovjek i biosfera)
i postao međunarodni istraživački centar za šumarsku ekologiju.


Šume u planinama Wuyi na jugo-istoku zemlje, odlikuju se time, što u
njima živi veliki broj rijetkih vrsta insekata.


Najviše endemskih biljaka raste u provinciji Sečuan, gdje endemima
pripada oko 40% od ukupnog broja biljnih vrsta, a flora visokog planinskog
pojasa ubraja se među najbogatije na svijetu. U toj se provinciji nalazi 10
rezervata, od kojih je najpoznatiji Wolong, na jugo-istoku provincije, gdje
raste više od 3.000 vrsta biljaka i živi mnogo vrsta rijetkih životinja. Među
njima je svakako najčuveniji crno-hšjeli veliki panda-medvjed (Ailuropoda melanoleuca),
s karakterističnim crnim uškama i široko crno obrubljenim očima.
Položaj tog »živog fosila« u zoološkoj sistematici čini se nije sasvim
jasan, pa ga neki svrstavaju u medvjede, a drugi — zbog srodnosti s američkim
rakunom — u posebnu familiju. Panda je osim toga simpatična i dobroćudna
životinja, veoma omiljela u narodu, pa stoga nije čudo što je, na
razne načine oblikovana, postala jednim od najtipičnijih kineskih suvenira.
Takvog medvjedića poklonio je jednom dječaku iz Novog Zagreba generalni
sekretar KP Kine Hu Yaobang prilikom svog posjeta našoj zemlji u svibnju
1983. god. Ondje živi i njen bliski srodnik, mali panda-medvjed, dugorepi
panda ili mačka-medvjed (Ailurus fulgens), koji je oblikom, veličinom
i bojom još sličniji rakunu.


U gustim šumama sjevero-istočne Kine žive također neke rijetke životinjske
vrste, kao što su npr. mandžurski tigar, sibirski samur, ris i vidra.
Osobito je čuven, ali ujedno i vrlo ugrožen, tigar. Unatoč strogim mjerama
zaštite, tih je životinja bilo, prema nekim procjenama iz 1982. godine, svega
nekoliko stotina. Najviše ih ugrožavaju krivolovcu U vezi s time zanimljiva
je vijest što smo je pročitali u kineskim novinama, da se neka umirovljena
radnica u provinciji Jilin bavi privatno — uzgajanjem tigrova. Do sada ih
je uspjela uzgojiti tri generacije.


Od ostalih rijetkih životinja valja spomenuti crnog pitona, kobru, krokodila
koji živi u rijeci Jangtze, kineskog aligatora, riječnog delfina, snježnog
leoparda, polumajmuna lorisa i zlatokosog majmuna.


U Kini ima više vrsta ptica nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu.
Utvrđene su 1.183 vrste, što čini približno 14% od ukupnog broja vrsta koje
žive na Zemlji. Od 15 vrsta ždralova koliko ih danas ima na svijetu, 8 njih
mogu se naći samo u Kini. Godine 1982. uveden je »Tjedan zaštite ptica«,
koji pada svake godine koncem travnja i početkom svibnja, za koje vrijeme
se održavaju razna predavanja, izložbe i filmske predstave o pticama.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Iz tabele se razabire da se za 10 godina proizvodnja piljene građe i pragova
povećala za oko 50%>; ostale prerade drva približno podvostručile; uvoz
umnogostručio, ali da je na razmjerno niskoj razini; izvoz povećao osobito
u primarnoj preradi drva, ali da je još uvijek na relativno niskoj razini,
i to pri piljenoj građi i pragovima mnogostruko, odn. trostruko veći od
uvoza, pri drvnim pločama mnogostruko veći od uvoza, a pri ostaloj preradi
drva znatno niži od uvoza. Prema statistici FAO, u toj preradi i proširenoj
drvnoj privredi nisu obuhvaćeni polufinalni i finalni proizvodi mehaničke
prerade drva (drvene kuće i barake, građevna stolarija, parketi, drvna galanterija
i si. te namještaj), pa i proizvodi kemijske preradbe u drvnoj industriji
(proizvodnja tanina, suha destilacija drva, impregnacija drva i si.).


C) Prema istom izvoru procijenjeni su i niže prikazani:


Glavni pokazatelji vanjsko-trgovinskog prometa proširene
šumsko-drvne privrede NR Kine


Tab. 3.
Vanjskotrgovinska
djelatnost
u
1970.
vrijednost
godini
1980.
u 1000 » USA
Koef.
4/3
Stranica
izvora
1 2 3 4 5
Uvoz 87.826 884.540 10,07 360
Izvoz 126.449 463.172 3,66 361
Izvoz´uvoz 1,44 0,52


Iz tabele je vidljivo da se za 10 godina: uvoz uđeseterostručio; izvoz gotovo
učetverostručio; da vrijednost izvoza nadvisuje vrijednost uvoza za
44fl/o, odnosno iznosi samo 52*/o uvoza.


ZAŠTITA PRIRODE


Kina je počela provoditi organiziranu zaštitu prirode ubrzo nakon revolucije,
dakle nije u velikom vremenskom zaostatku za većinom evropskih
i drugih razvijenih zemalja. I baš zbog relativne nerazvijenosti poljoprivredne
i šumske proizvodnje u zemlji je sačuvano mnogo nenarušenih, prije svega
šumskih ekosistema, što znatno olakšava njihovu zaštitu. No u pojedinim
provincijama postoje u tom pogledu velike razlike. Još su veće razlike općenito
u flori i fauni, jer se raspon kreće od gotovo potpunog mrtvila pustinja
do raskošnog bogatstva biljnim i životinjskim vrstama tropskih monsunskih
šuma.


Prirodni rezervati počeli su se osnivati 1956. godine. Među prvima bili
su to oni na otoku Hainanu, na jugu Kine. Iako po površini čini tek 0,33°/o
ukupnog ikineskog teritorija, na njemu raste 4.200 vrsta biljaka od 32.000,
koliko ih ukupno ima u Kini. Od toga se 500 vrsta mogu naći samo na tome




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 57     <-- 57 -->        PDF

latnost uključile i uzgoj dudovog svilca (Bombyx mori L.). Taj je leptir
podrijetlom iz Kine, isto kao i bijeli dud (Morus alba L.), čijim se lišćem njegove
gusjenice hrane. Svila se u Kini proizvodi već više od 5.000 godina —
gotovo 3.000 godina dulje nego u drugim dijelovima svijeta. Naziv »šantung«
koji označuje vrstu kineske sirove svile, potječe od istoimene kineske provincije
i poluotoka (Shandong).


Spomenimo još biljku Pyrethrum (Chrysanthemum) einerariaefolium, koja
odlično uspijeva kod nas u Dalmaciji, a kojoj je domovina taikođer Kina.
Od davnina je poznato njeno insekticidno svojstvo (aktivna tvar piretrin), pa
ju je naš narod prozvao »buhač«, a prah dobiven mljevenjem njenih cvjetnih
glavica poznat je i pod imenom »dalmatinski prašak«. Misli se da je tu
biljku donio iz Kine već spomenuti Marko Polo, prema novijim povijesnim
podacima i sam Dalmatinac, rodom s otoka Korčule. Prirodni piretrin su nedavno
zamijenili sintetički piretroidi, a njihovo uvođenje u široku praksu
prije desetak godina označilo je novo razdoblje u borbi protiv štetnih insekata.


B) Prerada drva spada pod Ministarstvo šumarstva, iako je različito organizirana
po pojedinim provincijama. Oblovina je uglavnom domaća. Služi
za podmirivanje vlastitih potreba, a nešto se i izvozi. Postotak isikorišćivanja
oblovine na pilanama vrlo je visok: 62—dl^lo za listače i 75fl/o za borovinu.
Za posebne trupce za proizvodnju ploča iznosi 60°/o. Kina je prva zemlja na
svijetu koja je počela proizvoditi papir, a Šangaj jedan od najstarijih centara
industrije papira. Proizvodnja papira potpada pod laku industriju.


FAO (1980) je za NR Kinu procijenila, npr. za godine 1970. i 1980., ove
apsolutne pokazatelje (kolona 3, 4 i 6 u tab. 2), na temelju kojih smo izračunali
navedene koeficijente (kolona 5):
Glavni pokazatelji proširene drvne privrede NR Kine Tabela 2.


Stra


Proizvodi preradeu jed. mjere
drva Djelatnost Godina
1970.
Godina
1980.
Koef.
4/3
nica
izvora
1 2 3 4 5 6
Piljena građa,
u 1.000 m3
Proizvodnja:
Uvoz
14.615
8
21.165
54
1,45
6,75
177
179
Izvoz: 113 153 1.35 183
Izvoz/uvoz: 14,12 2,83
Drvne ploče, Proizvodnja: 1.012 2.067 2,04 213
u 1.000 m3 Uvoz: — 23 215
Izvoz: 590 1.244 2,11 219
Izvoz/uvoz: 54,08
Drvenj
u 1.000
ača i celuloza,
tona
Proizvodnja:
Uvoz:
1.220
99
2.346
310
1,92
3,13
268
269
Izvoz: 16 31 1,94 273
Izvoz/uvoz: 0,16 0,10
Papir i
u 1.000
karton
Iona
Proizvodnja:
Uvoz:
4.180
108
8.844
678
2,12
6,28
313
315
Izvoz: 103 121 1,17 319
Izvoz/uvoz: 0,18




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Glavni pokazatelji šumske privrede NR Kine


Tabela 1


Proizvodi sječe
šuma u 1.000 m3 Djelatnost Godina
1970.
Godina
1980.
Koef.
4/3
Stranica
izvora
1 2 3 4 5 6
Brutto sječena drvna
masa , u 1.000 m3
Proizvodnja:
Uvoz:
171.234
1.549
224.628
7.589
1,31
4,90
69
71
Izvoz: 42 69 1,64 75
Izvoz/uvoz: 0,03 0,01
Drvo za ogrjev i Proizvodnja: 129,.080 156.558 1,21 84
drvo
1.000
za ugljen, u
m:>
Uvoz:
Izvoz:






85
87
Izvoz/uvoz: — — — —
Tehn,
drvo,
-industrijsko
u 1.000 m3
Proizvodnja:
Uvoz:
42.154
1.549
68.060
7.589
1,61
4,90
102
103
Izvoz: 42 69 1,67 107
Izvoz/uvoz: 0,03 0,01


Odatle se vidi da se za 10 godina grosso modo: brutto sječna drvna masa
povećala za oko trećinu; drvo za ogrjev i paljenje drvnog ugljena povećalo
za oko petinu; uvoz tehničko-industrijskog drva povećao se za oko 4
puta, izvoz tehničko-industrijskog drva povećao se za blizu tri četvrtine.


Zahvaljujući brojnosti i bogatstvu šumskih biotopa i životnih zajednica,
mogućnosti iskorišćivanja sporednih šumskih proizvoda vrlo su velike. Posebno
je važan bambus, s preko 200 vrsta, od kojih oko 50 ima ekonomski
značaj. Njegova čvrsta i elastična stabljika daje odličan materijal za građevinarstvo,
pletenje, izradu raznih sitnih predmeta kao što su npr. lepeze i
razni suveniri, a mladi pupoljci spadaju u čuvene specijalitete kineskog kulinarstva.
Tropska uljana palma (Elacsis gulneensis), podrijetlom iz Afrike,
mnogo se uzgaja na jugu i jugo-istoku Kine i služi za dobivanje ulja. Nazivaju
je »kraljicom uljanih biljaka«. Tu rastu i mnoge vrste s jestivim plodovima,
koje šumskom gospodarstvu donose vrlo velike koristi (tzv. cash
forests«). Tako se npr. nedozreli listovi i plodovi papaje (Carica papaya L.)
jedu u obliku variva, iz soka plodova nastaje sušenjem jestiva skrutnuta masa,
a listovi, plodovi i mliječni sok služe uz to i kao lijek. Inače je Kina poznata
po mnoštvu ljekovitog bilja, koje je uz akupunkturu i u kombinaciji
s njom dalo pečat tradicionalnoj kineskoj medicini. Jedna od najpoznatijih
svakako je vrsta ginseng (ženšen),koja se danas, na razne načine prerađena,
prodaje po cijelom svijetu. Na kineskom tržištu može se naći više od 1.000
lijekova koji se sastoje isključivo od pojedinih trava ili njihovih mješavina.


Uzgajanjem čaja ne bave se samo seljačke radne zadruge, već i mnoge
šumarije, osobito južno od rijeke Yangtze. Mnoge su šumarije u svoju dje


374




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 55     <-- 55 -->        PDF

u posljednje vrijeme sve se više primjenjuju i razne biološke metode suzbijanja.
Tu spada primjena parazitičkih osica Trichogramma evanescens
Westw. i T. dendrolimi Matsumura te bioloških preparata na bazi Bacillus
thuringiensis, a eksperimentira se i s parazitičkom gljivicom Beauveria sp.
Borba protiv štetnika i bolesti vodi se svake godine na prosječno 3 milijuna
ha površine.


Zanimljiv je pokušaj da se u biološku borbu protiv štetnika uključi i
jedan predator, bogomoljka Paraienodera sinensis Saussure (fami. Mantidae),
bliski srodnik vrste Mantis reliogiosa L., koja živi i u našim, osobito
primorskim krajevima. Postupak se, ukratko, sastoji u tome, da se jajne
kapsule, tzv. ooteke, rasporede po napadnutoj šumskoj površini, kako bi
se iz njih izlegle bogomoljke i uništavale štetnike.


Još je zanimljivije biološko suzbijanje štetnika pomoću jedne vrste svračka,
koje provode šumarski stručnjaci okruga Rizhao u provinciji Shandong.
Da se mnoge ptice hrane insektima, odavno je dobro poznato, pa im se
zato poklanja dužna pažnja. No, način na koji su ih spomenuti šumari
upotrijebiti za uništavanje insekata sasvim je neuobičajen u zaštiti šuma.
Originalnost njihove zamisli sastoji se u tome, što su određeni broj ptica
dresirali za lov na insekte standardnim metodama dresure životinja. Nakon
3 godina »školovanja« ptice su u kavezima donesene u jako zaraženo šumsko
područje Lishan. Kavezi su otvoreni i na zvižduk tehničara one su
izletjele i odmah počele tražiti insekte po drveću. Tako su neumorno lovile
cijeli dan, sve dok se pred večer, opet na zvučni signal tehničara, nisu
vratile u kavez. Ptice su dakle uništavale insekte ne zbog gladi, kako to
inače rade, već zato što su bile tako izdresirane. Tehničari su izračunali
da je u roku od 20 dana 18 svračaka uništilo 62´Vo gusjenica, 70% kukuljica
i 90% leptira na površini od 1,8 ha.


Šume Lishana dugo su bile tretirane raznim kemijskim preparatima,
što je dovelo do vidljive poremetnje biološke ravnoteže u njima. Međutim,
otkako se primjenjuje taj biološki način suzbijanja, utvrđeno je da se ondje
opet pojavilo 20 vrsta ptica, koje su nestale za vrijeme kemijskog suzbijanja
insekata. Osim toga povećala se i brojnost bogomoljki i parazitičkih
osica, prirodnih neprijatelja štetnika (TIANYIN i YONGTI, 1982),
što još povećava uspjeh akcije.


PROŠIRENA ŠUMSKO-DRVNA PRIVREDA


A) Iskorišćivanje šuma nalazi se organizacijski u okviru šumarstva,
a obavlja se u skladu s jedinstvenim državnim propisima. Šumske su se
prometnice tek u novije vrijeme počele intenzivnije graditi. Danas postoji
oko 10.000 km uskotračnih željezničkih pruga d 60.000 km šumskih cesta.
Prosječni godišnji prirast procjenjuje se na oko 250 milijuna ms. Za svaki
m3 posječenog drva država odvaja 10—15 juana za pošumljivanje.


FAO (1980) je za NR Kinu procijenila, npr. za godinu 1970. i 1980., ove
apsolutne pokazatelje (kolone 3, 4, 6 u tab. 1.), na temelju kojih smo izračunali
navedene koeficijente (kolona 4 : kolona 3):


373




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 54     <-- 54 -->        PDF

vanje požara uvedeni su još 1950. godine. Danas se u tu svrhu, kao i za suzbijanje
štetnika, najviše upotrebljavaju sovjetski avioni tipa AN-2, koji u-
laze u sastav i naše privredne avijacije.


Štete od insekata i bolesti na šumskom drveću u stalnom su porastu,
kako nam je rečeno prilikom posjeta Šumarskoj akademiji u Pekingu. U
odjelu za entomologiju, gdje rade 42 osobe, jedna od važnijih istraživačkih
tema su štetnici topola. Prikazan nam je film o masovnoj pojavi gusjenica
topolina čupavog prelca (Pygaera anachoreta F.) u nasadima euroameričkih
topola, što nas je podsjetilo na invazije srodne vrste, Pygaera anastomosis L.,
do kojih povremeno dolazi u nas, također na euroameričkim topolama. U vezi
s time spomenuta je i poznata bolest, rak na topoli, koji u Kini uzrokuju
dvije vrste gljivica, jedna je iz roda Dothichiza, a druga iz roda Dothiorella.


U popisu šumskih insekata Kine (YANG XIU-YUAN i WU JIAN, 1981)
nalazi se oko 3.600 vrsta koje žive u šumi, bez obzira na njihovu šumskogospodarsku
važnost. Među njima ima mnogo »naših« štetnika, kao što su npr.
potkornjaci Blastophagus piniperda, B. minor, Hylesinus fraximi, Hylurgopspalliatus, Pityogenes clalcographus, Xyloterus lineatus, pipe Byctiscus betulae,
Cryptorrhynchus lapathi, strizibube Superda populnea, S. carcharias,
Monochamus sutor, Callidium violaceum, zlatice Agelastica alni, Plagioderaversicolora, leptiri Lymantria dispar, L. monacha, Dasyckira pudibunda, Bupalus
piniarius, Dendrolimus pini, Pygaera anastomosis, P. anachoreta, Euproctis
chrysorrhoea, Orgyia antiqua, Panolis flammea, Phalera bucephala,
Stilpnotia Salicis, Aegeria apiformis, Paranthrene labaniformis, Tortrix viridana,
Coleophora laricella, Dioryctria abietella, opnokrilci Urocerus gigas, Si-
rex juvencus, Cephalcia abietis, uši Lecanium corni, Tetraneura ulmi, Chionaspis
Salicis, zatim korisne vrste kao što su parazitičke osice Trichogramma
evanescens, Anastatus disparis i mnoge druge. Nekih »naših« štetnika u Kini
nema, ali je puno veći broj onih koji postoje u Kini, a mi ih nemamo. Tako
npr. rod Dendrolimus u Kini ima 24 vrste, a u nas 1, rod Euproctis u Kini
22 vrste — u nas 1, rod Lymantria u Kini 15 vrsta — u nas 2, rod Cryphalus
u Kini 10 vrsta — u nas 4, itd., što je razumljivo s obzirom na velika prostranstva
i raznolikost biotopa u Kini.


U mnogim slučajevima štetnici na drveću, način oštećivanja, pa i stupanj
štetnosti, veoma su nalik našima. Tako smo npr. zapazili jako brštenje
nekih zlatica na brijestovima, slično brštenju naše brijestove zlatice
(Galerucella luteola Müll.); šiške na korejskoj smreci slične onima što ih
na našoj smreci uzrokuje uš Chermes viridis Rtzg.; »gnijezda« neke uši na
mandžurskom jasenu, koja izgledaju poput onih na našem jasenu, što ih
čini uš Pemphigus nidificus Fr., itd. Pa i glasno cvrčanje nekih cvrčaka u
pekinškim parkovima jako podsjeća na našeg velikog i jasenovog cvrčka
(Cicada plebeja Scop. i C. orni L.), koji se u to doba godine jednako oglašavaju
u našim primorskim krajevima. Saznali smo da su to također dvije
vrste: Oncotympana maculaticollis Motschulski i Platypleura kaempferi Fab.
Prva je i morfološki veoma slična našem velikom cvrčku, a u nekim krajevima
služi kao hrana siromašnom stanovništvu.


Među najvažnije šumske štetnike spadaju leptiri Dendrolimus punctatus
Walker i D. sibiricus Tschetverikov, koji prave velike štete na boru i arišu.
Suzbijaju se kemijskim sredstvima (DDT se više ne upotrebljava), a




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 53     <-- 53 -->        PDF

SI. 5. Ulični drvoredi u Harbinu


(Foto: I. Mikloš)


Jedna od najpoznatijih vrsta koja je u Kini »kod kuće« bez sumnje je
ginko (Ginkgo biloba L.) Česta je u nasadima i parkovima, jer je veoma
dekorativna i dobro raste u nepovoljnim gradskim uvjetima. Osim toga se
sadi oko kuća i hramova, budući da je Kinezi smatraju svetim drvetom.


Od cvijeća u parkovima treba svakako spomenuti božur (Paeonia suf[
ruticosa An dr.), podrijetlom iz brdskih krajeva sjevero-zapadne Kine, a
danas već rasprostranjen po čitavoj Aziji, Evropi i Americi. Može se reći
da je to kineski nacionalni cvijet, da za Kineze znači ono što za Engleza
znači ruža, za Holanđane tulipan, za Amerikance ljubičica, za Meksikance
kaktus ili za Japance trešnjin cvijet. Uzgoj božura ima ovdje tisućljetnu
tradiciju i Kinezi se ponose što su do sada uspjeli uzgojiti 180 različitih
dekorativnih formi te biljke. Grad Luoyang, na obali Žute rijeke u Srednjoj
Kini, poznat je nadaleko po svojini nasadima božura, pa ga radi toga
svake godine u proljeće posjećuju brojni ljubitelji cvijeća iz čitave zemlje.


Zaštita šuma, osobito od požara, smatra se u Kini važnom zadaćom i
dužnošću svih šumarskih organizacija i čitavog naroda. U tom smislu država
razvija snažnu propagandu te organizira i mobilizira pučanstvo šumovitih
područja zemlje. Izgrađen je sistem individualne i kolektivne odgovornosti
na tom poslu s detaljnim propisima o dužnostima, kaznama i
nagradama. U zabačenim i teško pristupačnim šumama napravljene su protupožarne
prosjeke, izgrađene osmatračnice, komunikacije i veze. Jedinice
šumske milicije stacionirane su u samim šumama i stalno patroliraju, pješke
i na konjima, određenim šumskim rajonima. Postoje stanice zrakoplovne zaštite
šuma i odredi padobranaca za gašenje šumskih požara. Avioni za otkri




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Testovi su pokazali da su brzina vjetra i evaporacija na zaštićenim
parcelama smanjeni za 30—40%>, a vlažnost je porasla za 20%>. Svibnja mjeseca
1981. god. u Unutarnjoj Mongoliji olujni vjetrovi koji su trajali tri
dana, nisu načinili veće štete na jednoj površini od 4.300 ha zaštićenoj šumskim
pojasevima, dok su sa susjednih, nezaštićenih parcela odnijeli površinski
sloj tla do 20 cm debljine.


Za podizanje poljozaštitnih šumskih pojaseva i nasada između poljoprivrednih
parcela najviše se koriste vrste brzog rasta kao što su euroameričke
topole, metasekvoje, paulovnija, zatim brijest, dud, datula, diospiros
i dr.


Kineske vlasti nastoje na razne načine potaknuti i sve radne organizacije
pa i pojedince da što više sudjeluju u sadnji drveća. Drveće koje
posade radne zadruge, brigade, manje grupe ili pojedinci, ostaje nakon toga
u njihovu trajnom vlasništvu. Takvi vlasnici mogu biti i razne ustanove,
poduzeća, tvornice, škole i vojne jedinice. Od uprava rudnika i tvornica
papira, koje troše mnogo drva, traži se da osiguraju vlastitu sirovinsku
bazu podizanjem plantaža, bilo same bilo u suradnji s državnim ili zadružnim
šumarijama.


Garnizoni u pojedinim mjestima obvezali su se da ozelene prostor oko
svojih kasarni u okrugu od 10 km. Peking je u svoj program ozelenjavanja
uključio najširi gradski prostor, gdje se nalazi Trinaest grobnica dinastije
Ming, dio Kineskog zida i druge prirodne i povijesne znamentosti.


U ožujku 1982. god. na ozelenjavanju glavnog grada sudjelovali su,
zajedno s jedinicama Armije, i najviši funkcionari Partije i vlade Hu Yaobang,
Deng Xiaoping, Zhao Ziang, zatim rukovodioci provincija, autonomnih
pokrajina i nižih administrativnih jedinica. Od sredine travnja pripadnici
raznih ustanova koje potpadaju direktno pod Centralni komitet Partije,
dolazili su u grupama na Mingove grobnice i pošumljivali okolne brežuljke.


U Pekingu je 1980. god. podignuto 10 parkova, 1981. god 19, a za 1982.
god. planirano je novih 14. Zelene površine zauzimaju 34.600 ha, što iznosi
1/5 ukupne gradske površine. Troškovi ozelenjavanja iznosili su 1981. god.
3,4 milijuna juana (blizu 2 mil. US dolara), iako je mnogo toga učinjeno dobrovoljnim
radnim akcijama. Imali smo prilike vidjeti mnogo lijepih drvoreda,
kao što su to npr. oni u Harbinu duž obale rijeke Sungari, pritoke
Amura, (si. 5) uz već spomenute platane u šangaju.


Na pekinškim ulicama i alejama može se vidjeti prilično drvoreda so-
i´ore (Sophora japonica L.), autohtone vrste, koju Kinezi nazivaju »kineskim
bagremom«. Ona se Evropljana ne doima nimalo egzotično, jer je već odavno
izašla iz okvira prirodnog areala i postala sastavnim dijelom zelenila
evropskih sela i gradova. Osim dekorativne vrijednosti i medonosnih cvjetova
(cvate u srpnju i kolovozu, kada inače u prirodi ima malo cvijeća),
dobro podnosi onečišćeni zrak, pa je njeno značenje u današnje vrijeme
sve veće. Dosta je česta i žalosna vrba (Salix babilonica L.), također domaća
vrsta, tipična za kineski krajolik, ali već isto tako obična, iako rado
viđena i u našim naseljima. Pa ipak, unatoč tome što su i to vrste brzog
rasta, u posljednje vrijeme sve se više sade euroameričke topole, koje doduše
rastu još brže, ali zajedno sa suvremenom arhitekturom novijih gradskih
četvrti daju gradu sve više kozmopolitsko obilježje.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 51     <-- 51 -->        PDF

SI. 4. Na Velikom kineskom ziđu


(Foto: I. Mikloš)


jima je danas 20 milijuna ha ili 1/5 ukupnog poljoprivrednog zemljišta
Kime zaštićeno drvećem od štetnog djelovanja vjetra i pijeska, posađenim
u obliku pojaseva ili većih nasada između pojedinih parcela. Od toga se
8 milijuna ha nalazi u Sjevernoj kineskoj ravnici, što je polovica obradive
površine tog područja. U ravnici istočnog dijela provincije Henan (Središnja
Kina) 5 pojaseva ima ukupnu dužinu od 520 km i zaštićuje 301.333 ha
poljoprivrenog zemljišta. Jedinstveni uspjeh postignut je podizanjem »Velikog
zelenog zida«, koji se u dužini od 7.000 km i širini oko 1 km proteže
preko 11 provincija i autonomnih oblasti od sjevero-zapadnog do sjeveroistočnog
dijela Kine. Njegova dužina dakle prelazi dužinu glasovitog Kineskog
zida, koji je — zajedno s nedavno otkopanih 10 km — dugačak »svega«


6.450 km. (si. 4.)


ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 50     <-- 50 -->        PDF

dong, u istoimenoj provinciji, pokrivene su prostranim mješovitim šumama
listača i četinjača, a provincija Schanxi, jugo-zapadno od Pekinga, također
spada među veoma šumovite provincije. Najbujnije su supstropske zimzelene
šume listača u dolini rijeke Yangtze te tropske monsunske i mangrove
šume u južnim provincijama i na otoku Hainanu, sa bezbroj vrsta drveća,
grmlja i drugog bilja. U Kini raste više od 32.000 vrsta viših biljaka, od kojih
oko 3.000 spada među drveće.


Da smo kojim slučajem u Peking doputovali iz južnog ili sjevero-istočnog
pravca, naš bi dojam o šumovitosti te zemlje bio sasvim drugi, dakako
isto tako pogrešan kao i onaj što smo ga stekli došavši sa zapadne strane.
Stvar je u tome, što su šume veoma neravnomjerno raspoređene, slično kao
i obradivo zemljište i stanovništvo — uglavnom u istočnoj polovici Kine.
Tu se dakle nalazi velika većina od 122 milijuna hektara šuma, nasuprot
isto tolikoj površini kamenih i pješčanih polupustinja i pustinja na sjeveru
i zapadu zemlje.


Prije revolucije šumovitost Kine iznosila je svega 8,6%. Od 1949. godine
pošumljeno je oko 30 milijuna hektara pa je sada pod šumom 12,7% ukupne
površine. To predstavlja veliki uspjeh, ali je 0,13 ha po 1 stanovniku još
uvijek znatno manje od svjetskog, evropskog, a osobito američkog prosjeka.
Međutim, radovi na pošumljivanju se nastavljaju s još većom intenzivnošću,
u skladu s najnovijim mjerama kineske vlade za unapređenje šumarstva.


Godine 1979. Stalni komitet Narodnog kongresa donio je Zakon o šumama
i proglasio 12. ožujka kao nacionalni »Dan sadnje drveća«. Iduće
godine V zasjedanje Narodne skupštine odredilo je da svi građani stariji
od 11 godina, osim onih koji su za to fizički neosposobni, svake godine obavezno
sudjeluju u pošumljivanju, održavanju i zaštiti šuma i nasada drveća.
Prema podacima Ministarstva šumarstva, kineski se narod obavezao
da u 1982. godini posadi 1,1 milijardu stabala na površini od 2,333.333 ha.
U proljeće iste godine milijuni Kineza našli su se na tome poslu. U rijetko
naseljenim i nepristupačnim planinskim područjima uvedeno je i pošum-
Ijivanje iz aviona. Samo u prvom tromjesečju 1982. god. privredno je zrakoplovstvo
pošumilo 88.600 ha. Rasadnici su 1982. god. zapremali površinu
od 373.333 ha, od čega je 40.000 ha osnovano u istoj godini.


Zakonske propise i radne akcije prati i odgovarajuća vrlo jaka propaganda
u širokim narodnim slojevima. Na gradskim ulicama, mogu se naći
i takve parole kao što je npr. »Sadnja drveća uzvišena je dužnost svakog
našeg građanina.«. Češće se upotrebljava izraz »sadnja drveća« nego »pošumljivanje
«, jer se njime želi označiti ne samo povećanje šumskih površina,
već i podizanje plantaža, poljozaštitnih pojaseva i drvoreda, utvrđivanje
riječnih obala, parkiranje i ozelenjavanje naselja i si. Osobitu važnost pridaje
se poljozaštitnim šumskim pojasevima, koji čine 6% površine obrasle
drvećem. Kineski dnevni list »China Daily«, koji izlazi na egleskom jeziku,
u broju 286 do 29. 06. 1982. donosi na naslovnoj stranici, uz veliku fotografiju
nasada euroameričkih topola, članak pod naslovom: »Najvažniji dio
poljoprivrednog zemljišta zaštićen je drvećem«. U članku se iznose podaci
Šumarskog instituta Nacionalne akademije šumarskih znanosti prema ko




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 49     <-- 49 -->        PDF

koji će — kako nam je rečeno — trajati još tri godine i tek tada će vrt biti
otvoren za građanstvo.


šangaj, sa 11,5 milijuna stanovnika, najveći je grad Kine i jedan od
najvećih u svijetu. Leži na rijeci Hwangpu, ogranku Žute rijeke, blizu obale
Istočnog kineskog mora i Velikog kanala koji spaja gradove Peking i Hangchou.
Važan je kao svjetska luka i međunarodni trgovački centar s lakom
industrijom i brodogradnjom. Iako je vrlo star, upravo začuđuje kako je
moderan u usporedbi s drugim kineskim gradovima. Stogodišnji utjecaj Britanaca
i Francuza, koji su ovdje imali trgovačke koncesije sve do 1949.
godine, jasno se odražava na arhitekturi, koja je većinom strana tradicionalnim
kineskim stilovima. Jedino što podsjeća na Šangaj od prije 400—500
godina su Yu vrtovi, u starom dijelu grada. To je oko 2 ha veliki park i
botanički vrt sa stijenama, špiljama, ribnjacima i vrlo lijepim paviljonima
u stilu tipičnom za vrijeme vladavine dinastije Ming i Qing. Tu je bogata
zbirka raznih vrs´ta drveća i grmlja, uzgajanih i održavanih u minijaturnim
dimenzijama, tzv. bonsa i (si. 3.). Šumaru koji se nađe u tome gradu mora
pasti u oči i mnoštvo platana, osobito u sastavu uličnih drvoreda, koji su
zdravi i dobro održavani. Međutim u novijim se gradskim četvrtima sve više
sade euroameričke topole i druge vrste brzog rasta, i tako se još više gubi
orijentalna fizionomija grada.


SI. 3. U botaničkom vrtu u Šangaju
(Foto: Zheng Rui)


Šire područje Šangaja veoma je bogato šumama i spada među najšumovitije
predjele zemlje. Zbog velikog broja drveća i živopisnih krajolika
te šume imaju ne samo gospodarsku, nego i veliku turističku vrijednost.
Negdje na pola puta između Šangaja i Pekinga, planine poluotoka Schan




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 48     <-- 48 -->        PDF

sima, koja se osim toga odlikuje i veoma bujnim korijenjem. Tračnice se
doduše još uvijek moraju povremeno čistiti od pješčanih nanosa, ali vjetar
do sad nije uspio razoriti mi najmanji dio pruge. Danas se u obližnjem gradu
Lančou nalazi posebni institut za istraživanje pustinja.


Leteći tako tisuće kilometara iznad motonone sivosmeđe pustoši, skoro
bez vegetacije i ljudskih naselja, morali smo se pitati gdje se to nalaze 122
milijuna hetkara šuma i živi više od milijarde ljudi, koje navodi statistika.
Odgovor na to pitanje našli smo svega nekoliko dana kasnije, kada smo
započeli s putovanjem unutar Kihe na relaciji Peking — Harbin — Šangaj —
Peking, uglavnom također avionom (si. 1.). Na tome se prostoru pružaju
nepregledne šume, poljoprivredne površine zasađene pšenicom, rižom, sojom,
sorgumom, kikirikijem, šećernom repom, pamukom i duhanom. One
su okružene zelenim šumskim vjetrobranima pojasevima, s mnoštvom manjih
i većih rijeka, kanala i jezera. Unatoč tome i naseljenost je veoma gusta.
Dovoljno je spomenuti1 da samo u ta tri grada živi ukupno 22 milijuna ljudi


— koliko iznosi stanovništvo čitave Jugoslavije.
-T ´fm fff^1


SI. 2. Šumarski fakultet u Harbinu
(Foto: I. Mikloš)


Harbin (nekadašnji Pinkjang u nekadašnjoj Mongoliji), s preko 2 milijuna
stanovnika, glavni je grad Heilongjianga, najšumotivitije provincije i
centra šumarstva Kine, gdje obraslost šumom iznosi 38,3%, što čini blizu
jedne trećine ukupne šumske površine NR Kine. Tu ise nalaze prostrane
sastojine korejskog bora, ariša, smreke i topole, uz još desetak gospodarski
važnijih vrsta drveća. Mnoge su sastojine podignute umjetno — oko 3 milijuna
stanovnika, glavni je grad Heilongjanga, najšumovitije provincije i
soka škola za šumarstvo. Na periferiji grada smješten je veliki botanički vrt
s površinom od 136 ha, jedini u Kini gdje se uzgajaju isključivo drvenaste
vrste biljaka. Trenutno se ovdje izvode opsežni građevindski i drugi radovi




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 47     <-- 47 -->        PDF



As>


1° 2i


3
3
n -8


\ \\


**
\ **


Ä


/ «i


i


0:
-


--4


x) r
r~n


/ i


i i
\ i


§~l O
i /


r\


ES3 \


\i


SI. 1. NR Kina


(Crtao: B. Meštrović)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 46     <-- 46 -->        PDF

ŠUMARSTVO


Ako netko putuje u Peking sa zapada, onda mora proputovati Skoro
čitavu Kinu, jer je glavni kineski grad smješten relativno blizu istočne granice
zemlje, tj. Žutog mora. Putovanje avionom ima tu prednost, što putnik
u srazmjerno kratkom vremenu može pogledom obuhvatiti goleme prostore
i tako steći prilično vjernu, iako samo općenitu, sliku o geografskim
karakteristikama nekog velikog područja. To vrijedi osobito za slučaj da
želi procijeniti stupanje šumovitosti tako velikih prostranstava kao što je
Kina, bez bojazni da (doslovno) »od silnog drveća ne vidi šumu« — što se
može dogoditi ako dugo putuje kopnom.


Avion kineske kompanije CAAC, kojim smo putovali od Beograda s
kraćim zadržavanjem u Karačiju, ušao je u kineski zračni prostor iz Indije
u sjevero-istočnom pravcu, preletjevši najprije zapadne obronke planinskog
masiva Himalaja, Karakorum gorje i pustinju Takla-Makan, a zatim je negdje
iznad Nebeskih planina u oblasti Urumqija, glavnog grada Ujrgurske
autonomne regije (Si´nkiang) skrenuo prema istoku, nastavljajući let iznad
pustinje Gobi (Samo) u graničnom području prema Mongoliji, i ubrzo nakon
prelijetanja Kineskog zida aterirao na pekinškom aerodromu, (si. 1.)


Za vrijeme putovanja nebo je bilo vedro i sunčano pa smo mogli vrlo
dobro promatrati krajolik ispod nas, sve dok se nije spustila noć, isat-đva
prije slijetanja aviona. Osobito su se lijepo i izbliza vidjeli snijegom pokriveni
i suncem obasjani vrhunci Himalaja i Karakoruma s kojih se spuštaju
ledenjaci. No, nakon prelijetanja tih planinskih masiva, šuma skoro uopće
nismo vidjeli. Štoviše, uzalud smo se satima trudili da zapazimo makar i
jedno drvo. Posvuda samo sivosmeđi kamen i pijesak, koji vjetar raznosi
na sve strane, stvarajući dine raznih oblika, i ogoljela brda s jasno vidljivim
tragovima eolske i fluvijalne erozije. Letjeli smo dakle većini dijelom
iznad samih pustinja. Prva je bila Takla-Makan, što na ujgurskom jeziku znači
po prilici: »Kad jednom uđeš, više ne možeš izaći«. Za nju je prije sedam
stoljeća Marko Polo, svjetski putnik, koji je u Kini proživio 17 godina,
govorio je da je nastanjena duhovima. Dugačka je 900 milja i zauzima veliki
dio Ujgurske autonomne oblasti, koja obuhvaća šestinu sveukupnog
kineskog teritorija. Prema istoku nastavlja se u niz manjih i međusobno
povezanih pustinja i polupustinja Mongolske visoravni (Autonomna pokrajina
Unutarnja Mongolija), od kojih svaka ima kineski naziv, a sve zajedno
tvore jednu veliku pustinju, koja se na mongolskom jeziku zove Gobi. Za
Unutarnju Mongoliju se ranije govorilo da ako se netko hoće objesiti, mora
pješački stotine milja kako bi pronašao neko drvo. Poslije revolucije 1949.
god. situacija se postupno popravlja, jer masovno pošumljivanje zahvaća
i te krajeve. Ovdje je, u pustinji Tengger, postignut i jedan od najvećih
uspjeha u smirivanju živih pijeskova u svijetu. Radi gradnje sjeverne željezničke
pruge tisuće Kineza su u roku od dvije godine, radeći u teškim
vremenskim prilikama, osobito na jakim zimskim vjetrovima koji su ovdje
česti, doslovno rukama uklonile brda pijeska u dužini od 20 milja. Zatim je
pijesak duž trase buduće pruge smiren uobičajenom metodom polaganja
mreže suhe trave u obliku šahovskih polja, a zatim sadnjom biljaka, koje´
podnose vjetar, sušu i pjeskovita tla. Takva je npr. vrsta Tamarix ramosis


364




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Administrativno je Kina podijeljena na 22 provincije, 5 autonomnih
regija i 3 samostalne općine, koje potpadaju direktno pod centralnu upravu.
To su gradovi Peking, Šangaj i Tianjin. Broj stanovnika prema najnovijem
popisu iznosi 1 milijardu i 13 milijuna (oko 46 puta više od Jugoslavije).
Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 106 stanovnika na 1 km2. Unutar
zemlje postoje u tome velike razlike: u Tibetu svega 1, na jugu i jugoistoku
450, a u najgušće naseljenim poljoprivrednim krajevima (dolina rijeke Yangtze)
i preko 1.000 stanovnika na 1 km2.


Od revolucije (1949. god.) do danas stanovništvo se udvostručilo, a glavni
grad skoro utrostručio. Najnoviji popis počeo je upravo na dan našeg dolaska
u Kinu, tj. 1.7. 1982. god. Bio je to treći po redu popis, nakon prvog
iz 1953. i drugog, 1964. godine. Taj golem posao obavljen je uz pomoć
Ujedinjenih nacija, koje su za tu svrhu dale 15,6 milijuna dolara (uglavnom
za nabavku kompjutora) i svoje stručnjake, dok su SAD, Japan i neke
druge zemlje pomagale u osposobljavanju kineskih stručnjaka za taj zadatak.


Glavni grad Peking (Beijing, u prijevodu znači »Sjeverna prijestolnica«)
nalazi se točno na 40. paraleli — južnije nego npr. Solun, Napulj ili Madrid.
Smješten na sjevero-zapadnom dijelu velike sjeverne ravnice, okružen planinama
sa sjevera i zapada, raširio se na površini od 16.800 km2, što je npr.
više od čitave SR Crne Gore. »Trg Nebeskog mira« jedan je od najvećih trgova
na svijetu, a glavna avenija duga je preko 50 km. No, unatoč takvom
prostranstvu, Peking je više nalik na (veliko) selo, jer skoro polovica stanovništva
još živi u prizemnicama, bez tekuće vode i kanalizacije. Na ravnome
gradskome prostoru mogu se ponegdje zapaziti neki brežuljci, koji
očito nisu sastavni dio prirodnog ambijenta. Rečeno nam je da su to ostaci
kopanja podzemnih skloništa, koja su se po naredbi Mao Ce Tunga počela
graditi u cijeloj Kini poslije sovjetsko-kineskog oružanog sukoba 1969. godine
na pograničnoj rijeci U suri. Nešto kasnije ona su se postupno pretvarala
u dvorane za sastanke, skladišta, hladnjače, kina i hotele. O dimenzijama
tih skloništa rječito govori podatak da u Pekingu ima osamdesetak
podzemnih hotela, a u Šangaj u čak tri stotine. Istodobno se 1 pristup tom
podzemlju liberalizirao. Strogo čuvana vojna tajna postala je otvoreni grad,
dostupan svima, pa i stranim turistima. Najvrednije turističke znamenitosti
u gradu su Carska palača dinastija Ming i Qing, poznata još pod imenom
»Zabranjen grad«, kompleks Nebeski hram, stari park Beihai i na sjeverozapadnoj
periferiji grad Ljetni dvorac s parkom i jezerom. Grobnice dinastije
Ming nalaze se na jednoj visoravni okruženoj planinama Beskonačno
nebo, 50 km od grada. Veliki Kineski zid, svjetsko čudo i jedino djelo ljudskih
ruku koje se vidi sa Mjeseca, najviše se približio gradu na udaljenosti
od 60 km.


Peking postoji već oko 3.000 godina, ali je glavnim gradom Kine postao
tek početkom 10. stoljeća. Danas u njemu živi blizu 9 milijuna stanovnika,
koliko npr. broji ukupno stanovništvo SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine.
Dodajmo tome podatak da u gradu ima preko 3 milijuna bicikla,
tipičnih za promet širokim gradskim avenijama i ulicama, koji zadaju sve
više glavobolje gradskim vlastima zaduženim za regulaciju prometa.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 44     <-- 44 -->        PDF

grad-prijatelj grada Zagreba, samo u 1978. godini posjetilo je 140 sveučilišnih
nastavnika skoro iz čitavog svijeta. Danas samo u SR Njemačkoj studira
oko 1.500 kineskih studenata. Spominjemo i boravak u našoj zemlji profesora
Zhu-Sho u Qianas a Šumarskog odsjeka Visoke poljoprivredne
škole u Kwen Janu od 1979. do 1981. godine. Inozemni je turizam također
u naglom usponu. U 1980. godini Kinu je posjetilo oko 530.000 turista dz 164
strane zemlje, što je vidan napredak u odnosu na prijašnje godine.


Posljednjih godina o Kini se u nas, kao i drugdje u svijetu, mnogo piše.
Nedavno smo i u našim stručnim šumarskim glasilima imali prilike saznati
dosta toga o kineskim šumama i šumarstvu (GRAČAN, 1980. i ŽITA, 1982.).
Zato smo u ovom članku nastojali obraditi istu temu na nešto drugačiji način,
izbjegavajući pri tome ponavljanje onoga što je već objavljeno, osim
u iznimnim slučajevima kada to tekst zahtijeva. Članak je napisan na temelju
bilježaka sa studijskog boravka u Kini od 01. do 14. 07. 1982. god.,
ostvarenog na osnovi programa znanstveno-tehničke suradnje između SFR
Jugoslavije i NR Kine.


NR Kina zaprema površinu od 9,6 milijuna km2 — gotovo 38 puta
veću od Jugoslavije. Nalazi se između 75l0 i 135° istočne geografske dužine
te 4° i 53° sjeverne geografske širine. No, treba napomenuti da se samo
mali, i to otočni dio zemlje, nalazi ispod 20. paralele. To je otok Hainan,
nedaleko od kontinentalnog dijela i mnogo malih otoka raspršenih u Južnom
kineskom moru između Vijetnama i Indonezijskog arhipelaga.


U topografskom pogledu Kina je nalik na tri ogromne stepenice, od
kojih prvu čini Tibetska visoravan, »krov svijeta«, s prosječnom nadmorskom
visinoui od 4.000 m, drugu središnji dio s 1.000 — 2.000 m nadmorske
visine i treću, koja se proteže na istok sve do mora i ne prelazi 500 m
nadmorske visine. Istočni dio treće stepenice sastoji se pretežno od ravnica,
koje čine debele naplavine mulja i pijeska u donjim riječnim tokovima.
Goleme količine tog materijala talože se i u koritima rijeka, kojih
se dno stalno povisuje pa tako nastaju česte i velike poplave, osobito u područjima
velikih rijeka Hwang i Yangtze.


Zbog ogromne površine i topografskih značajki, klima Kine je veoma
raznolika. Čitava bi se zemlja u klimatskom pogledu mogla podijeliti od
sjevera prema jugu u hladni, umjereni, topli umjereni, subtropski i tropski
pojas. Slično kao i u većem dijelu istočne i juglo-istočne Azije, karakteristično
obilježje klimi daju monsunski vjetrovi, zbog kojih su ljeta vruća
i vlažna, a zime hladne i suhe. Temperaturne razlike između pojedinih krajeva
mogu biti veoma velike. Tako npr. prosječna razlika siječanjske temperature
između Harbina na sjeveroistoku i Guangzhou-na jugu iznosi 35° C
(ali prosječne srpanjske samo 5° C). U sjevero-zapadnim krajevima postoje
i velika dnevna temperaturna kolebanja. Ondje je poznata urečica: »Ujutro
obuci bundu, a u podne košulju«. Naprotiv, grad Kunming na jugu Kine
ima vrlo blage zime i svježa ljeta pa je prozvan »gradom vječnog proljeća«,
količina oborina postupno raste od sjevero-zapada prema istoku. Unutrašnja
Mongolija ima svega 150—200 mm oborina godišnje, dolina Žute rijeke
(Hwang) 600 — 800 mm, jugo-istočna obala preko 2.000 mm, u Huoschaoliao
u provinciji Tajvan čak 6.600 mm — najviše u Kini.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1983 str. 43     <-- 43 -->        PDF

IZ INOZEMSTVA


630*:502.7(51) šum. list CVII (1981), 361


ŠUMARSKE BILJEŠKE SA STUDIJSKOG BORAVKA
U KINI


Dr Ivan MIKLOŠ, sveuč. profesor


Dr Branko KRALJIĆ, sveuč. profesor


Dr Uroš GOLUBOVIć, znan. savjetnik


Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu


PRIČA O STAROM LUDOM KINEZU KOJI JE RUŠIO PLANINE


U blizini visokih planina Taihang i Wangwu živio je jednom neki starac,
koga su nazivali Ludim. Planine su se nalazile upravo ispred njegove
kuće, te je zbog njih uvijek morao praviti dugi zaobilazni put kada je odlazio
na rijeku Han, s njihove druge strane. Jednog dana dođe na pomisao
da uz pomoć sina i unuka ukloni planine i sagradi cestu ravno do rijeke
Na sumnjičavo pitanje žene kuda će s tolikom zemljom i kamenjem, odgovori
kratko da će sve to košarama odnijeti do mora i tamo istovariti. Uskoro
sva trojica počeše kopati tlo i nositi ga u košarama prema moru. Kada to
opazi neki čovjek, koga su zvali Mudrim, poče se smijati i izrugivati ludome
starcu. A ovaj mu reče: »Kako si samo kratkovidan i ograničen! Ja ću
doduše uskoro umrijeti, ali će iza mene ostati moj sin i sin njegova sina i
tako dalje iz pokoljenja u pokoljenje. Budući da planine ne mogu rasti, mi
ćemo ih jednog dana ipak ukloniti.« Na to se Mudri zamisli i ne reče više
ni riječi.


To je, ukratko prepričan, sadržaj jedne prastare, opće poznate i veoma
popularne priče, jedne iz ogromne riznice kineskog pučkog stvaralaštva. Onaj
tko bolje shvati njen pravi smisao, bolje će razumjeti psihu i mentalitet
kineskog čovjeka, a time i suvremena politička, društvena i ekonomska
zbivanja u današnjoj Kini.


OPĆI DIO


Iako je za ostali dio svijeta, a posebno za Evropljane, Kina još uvijek
daleka, egzotična i pomalo misteriozna zemlja, ona više nije tako velika nepoznanica
kakva je do nedavna bila, zahvaljujući politici postupnog Otvaranja
prema vanjskom svijetu, koju provodi sadašnje kinesko državno rukovodstvo.
Sastavni dio takve politike je i pojačana suradnja kineskih znanstvenih
institucija s odgovarajućim ustanovama mnogih zemalja svijeta. Tako
su npr. univerziteti u Pekingu i drugim većim gradovima uspostavili kontakte
sa sveučilištima u SAD, Kanadi, Japanu, Engleskoj, Francuskoj, SR
Njemačkoj, Jugoslaviji, Rumunjskoj i dr. Šangaj, koji je inače službeno