DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 57 <-- 57 --> PDF |
DRUŠTVENI ŽIVOT 30 GODINA USPJEŠNOG DJELOVANJA RKUD »ŠUMARI« IZ VINKOVACA Renomirano Radničko kulturno-umjetničko društvo »ŠUMARI«, čije članstvo uglavnom čine radnici zaposleni u šumarstvu i drvnoj industriji Vinkovaca, obilježilo je svečanim koncertom i drugarskom večeri, 18. prosinca, 1982. godine — 30 godina svojeg postojanja i rada. Svečanost je održana u Domu željezničara, na kojoj su se okupili članovi svih sekcija od prvih početaka pa do danas i predstavnici radnih i društveno-političkih organizacija Vinkovaca, ukupno oko 250 uzvanika. U programu su učestovali: tamburaška, foklorna i recitatorska sekcija, grupa pjevača, glumac Franjo Jelinek, humorist Ivo Her ma n sa inž. Dušano m Šušom , režiserom i voditeljem programa. O prethodnom jubileju, 25-godišnjici ovog Društva, tada još kao sekciji Društva inženjera i tehničara (DIT-a) šumarstva i drvne industrije Vinkovaca, dat je prikaz u Šumarskom listu« br. 1 do 3. 1978. godine. Na svečanom dijelu programa uslijedile su himne, koje su otpjevali članovi Društva pod ravnanjem prof. Zvonka Šćepanovića. Zatim je inž. Ladislav Jursik , predsjednik DIT-a šumarstva i drvne industrije Vinkovaca, u čijem je sastavu ovaj umjetnički kolektiv djelovao niz godina, »sažeto prikazao njegov razvoj i aktivnosti tokom cjelokupnog postojanja. Zatim su podijeljena priznanja članovima sa preko 10 godina staža u Društvu, kao i zaslužnim organizacijama i pojedincima izvan ovog kolektiva. Umjetnički dio programa svojom postavom i transparentom: »OVAKO SMO POČELI« nastojao je dočarati utiske iz svojih početnih priredaba. Tom se prilikom tamburaška sekcija predstavila sa 18 članova, od ukupno 32 člana, koliko ih je u njoj sudjelovalo, a folklorna sekcija s ekipom iz svoje osnivačke, 1972. godine. U tom inače kraćem dijelu nastupile su pojedinačno ili zajednički obje sekcije s nekoliko odabranih muzičkih skladbi, pjesama i kola svoje »ravne« Slavonije. Nastavno je uslijedio literarni intermezzo, gdje se, kao i kod sličnih manifestacija, nije moglo mimoići Josip a Kozarc a njegovu popularnu »Slavonsku šumu«, čije je odlomke vrlo uspješno recitirao inž. Dušan Suša. Ime glumca Franje Jelineka također je bilo vezano uz Kozarca, ali u ovom slučaju uz Ivana Kozarca s odličnim monologom iz njegovog »Duke Begovića«. Ivo Herman, po županjskom »Frola traktorist« uputio, je slavljenicima, svojim »pajdašima«, podužu i duhovitu sročenu čestitku. Daljnji dio tog programa pripao je sadašnjim članovima tamburaške sekcije sa koreografom inž. Ivicom Oreškoviće m i grupi od 6 pjevača, koji su nastupali pojedinačno i grupno. Na repertoaru su bile posavske, prigorske i bunjevačke narodne pjesme i kola izvođene u originalnim narodnim nošnjama tih krajeva. 299 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Sve priredbe ovog Društva, posebno ova jubilarna, ostavljaju duboke dojmove na posjetioce, ne toliko zbog svoje masovnosti, širine programa ili bogatstva nošnji, već zbog umjetničkog nivoa, usklađenosti, discipline, te njezine poletne i dopadljive mladosti. Nakon program uslijedila je skromnija lovačka večera, zatim ples. TRAGOM PRIGODNE MONOGRAFIJE Sastavni dio ovog jubileja je i prigodna monografija »30 godina uspješnog djelovanja RKUD šumari Vinkovci« u izdanju SOUR-a »Slavonska šuma«, koju su pripremili novinar inž. Zlatko Lončarić i tehn. Martin S u č ić, Iz tog iscrpnog i dovoljno ilustriranog rada omogućen je, između ostalog, uvid u postavljenje ciljeve Društva, razvojni put, način djelovanja i polučene uspjehe, o čemu će u ovom članku biti riječi, sa još nekim podacima jz drugih izvora. Uvodnom riječi pod naslovom »Stoljetna, poput dugovječnih hrastika« prof. Dionizij e Švagel j svojim već bogatim i metaforičkim rječnikom oslikava ravni Slavonije, zemlje gdje od davnina kuca srce tamburice. Radilo se to s njenim prvotnim oblicima a to su tzv. konjske tambure ili samice, pa sve do kasnijih muzički rafiniranijih oblika, kojima nenadmašni »šumari« veličaju Kozarčeve obljetnice, »Dane slavonske šume«, »Vinkovačke jeseni«, »Đakovačke vezove« .... O čovjeku ovih ravnica, ugođaju i čuvstvu što ga stvara tamburica sam će autor reći: »Šokci su čeljad vilovita. Najbolje tamburaju kada sviraju za svoj ugođaj, bez obzira bugarila tamburica u sumračje negdje na sokaku ili pod pedžerima drage ili u kolu. Tamburu vole i bekrije i stari poslenici, dobri gospodari. Svima tek treba malo, pa da tamburica razriješi tajne strune u rataru i šumaru. Tu između zemaljske i zvjezdane prašine ori se vrckava pjesma oduvijek. Zvuči tamburice nisu samo neka zvučna kulisa na pozornici življenja. Oni su uzdizali i bodrili, oni su razvezali i vezali. Uz rakiju, uz kulin, uz dukate na vratu postali su sinonim široke ravni Slavonije, oranice kojoj orač pristupa kao ljubavnici, baš kao i šumar šumi«. RAZVOJNE ETAPE Na osnovu organiziranosti Društva tokom svog postojanja mogu se uočiti tri njegove razvojne etape. Prva bi obuhvatila razdoblje od samog početka do 1972. godine, dok još postoji samo tamburaške sekcija. Slijedeća ide razdobljem od 1972. do 1978. godine, kada je taj kolektiv proširen sa folklornom i recitatorskom sekcijom te grupom pjevača. I napokon razdoblje od 1978. godine do danas, kada se Društvo već pojavljuje kao samostalna društvena organizacije. Razdoblje od 1952. do 1972. godine Početak je vezan uz jesen 1952. godine i Sindikalnu podružnicu Šumskog radilišta Spačva, jednog od pogona Drvne industrije iz Slav. Broda. Tada se članovima sindikata Andrij i Valentiću , kao poslovođi toga radilišta i radniku šumske željeznice Pa vi Šarčeviću priključuju Martin S u č ić i Ivica Ž ag a r, Službenici Šumskog gospodarstva Vinkovci sa sjedištem u Spačvi, te Josi p Blaževi ć iz spačvanske trgovačke mreže, čime su postavljeni temelji glazbene (tamburaške) sekcije tog sindikata. Slijedeće godine grupa narasta na sedam čla |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 59 <-- 59 --> PDF |
nova, pošto joj pristupaju radnik Šumskog radilišta Zvonk o Blaževi ć i inž. Iv o Spaić , asistent gumarskog fakulteta iz Zagreba, kojega su dugoročniji zahvati na zaštiti šuma vezali na češći boravak u Spačvi. Sa donekle uhodanim sastavom i novim instrumentima sekcija već te godine ima 16 nastupa, a prvi je bio vezan za proslavu 1. maja u naselju Spačva, kome masovno prisustvuju kolektivi Šumskog radilišta i Šumskog gospodarstva. Sa 1954. godinom radove na stovarištu Spačva, kao i na pretežnom dijelu tog šumskog područja, preuzima šumarstvo, a za glazbenu sekciju ta je godina u znaku uhodavanja, sa 16 održanih nastupa, ali i uz dobrovoljni rad, sa mještanima Spačve, na izgradnji Doma kulture, koji je ove godine i završen. SI. 1. Tamburaška sekcija RKDU »ŠUMARI« Vinkovci. Kroz daljnjih 5 godina, koje prolaze u okolnostima decentraliziranog šumarstva, aktivnost sekcije se nastavlja, čemu je u znatnoj mjeri doprinose udobnosti novoizgrađenog Doma. Tada je održano, što za radnike matične šumarije Spačva, što za susjedne šumarije i okolna sela oko 80 priredbi, koje su redovno bile dobro posjećene. Nakon toga pa do 1966. godine, kada se prosječno godišnje održava oko 6 priredbi, sve je izraženija stagnacija kao odraz podrške i stanja radnih sredina. To su, naime zbivanja vezana na ponovno osnivanje šumskih gospodarstava na ovom području i na spajanje sa drvnom industrijom, što je, međutim, kada je riječ o Spačvi, uvjetovalo nekoliko kadrovskih promjena i oproštaj glazbene sekcije sa tim mjestom. U svom novom sjedištu, u Vinkovcima, očito je da se teško snalazila. U nastojanju za što bržom reafirmacijom, u toku 1966. godine postiže se utanatačenje sa DIT-om šumarstva i drvne industrije Vinkovci, da ova grupa pređe |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 60 <-- 60 --> PDF |
u njihov sastav sa sjedištem unutar šumarije Otok, inače mjestu boravka većine članova te sekcije. Minulo krizno razdoblje otad postaje neponovljiva prošlost, ali i korisno iskustvo, što će se već odraziti u preostalih nekoliko godina ovog razdoblja. Kroz to vrijeme intenzivno se radi na vlastitom uzdizanju, posebno na obradi slavonskog narodnog melosa čime se već ova grupa svrstava u vodeće amaterske družine ovog područja. Priredbe već počinju prelaziti lokalne okvire, pa čak i granice zemlje. Iz tih nastupa kojih je, kroz ovakav zamah, bilo negdje oko 116, spomenut ćemo: 1966. godinu, gdje obnovljena sekoija ima svoj prvi nastup na prvim »VINKOVAČKIM JESENIMA«, 1967. godinu, kada slijede pozivi kolektiva drvne industrije iz Delnica, Rijeke, Pivke, te iz više gradova SR Hrvatske, kao i 1970. godinu sa gostovanjem, po prvi put, u inozemstvu, kod šumskog gospodarstva Krnov u Čehoslovačkoj. Prema prezentiranim podacima u tom dvadeset godišnjem razdoblju održano je nešto oko 245 nastupa, kojima je prisustvovalo nekoliko desetaka tisuća posjetilaca. Razdoblje od 1972. do 1978. godine Uporedo s početnim nastupima izvan svojih užih, lokalnih granica, rađaju se ideje o proširenju djelatnosti, kako bi se, putem ovih oblika kulturnog nasljedstva, stvorio što potpuniji dojam o svom kraju. Povodom toga potkraj. 1972. godine na redu su pjevačka grupa i recitatorska sekcija. Folklorna sekcija, kao najbrojnija, dobiva već u početku snažnu podršku mještana Otoka, posebno iz redova prosvjetnih radnika, koji su bili njeni članovi. Sačuvale su se i narodne nošnje. U njezinom ubrzanom osposobljavanju bilo je sreće, pošto se našao pri ruci iskusni koreograf Ivica Orešković, inače inž. drvne industrije DIK-a »Spačva« Vinkovci. Pjevačka grupa tada broji 6 članova, među kojima su: Ivica Grčić, Ana Liščić, Branka Kozlina, Manda Duić, Kuzma Kovačević i Marijan Puljiz. Neposredno nakon dolaska u Društvo inž. Dušana Šuše, savjetnika za kadrove SOUR-a »Slavonska šuma« osniva se recitatorska sekcija, kojom inž. Šuša i rukovodi. U tom razdoblju, ova donekle zaokružena umjetnička grupa, s obrisima gotovo samostalnog društva, niže zapažene uspjehe, ne samo unutar zemlje, već i na inozemnim gostovanjima. Ovdje ćemo spomenuti prvu skupnu priredbu iz 1973. godine, održanu u Našicama prigodom manifestacije »DANI SLAVONSKE ŠUME«. Zatim ćemo ukazati na njihovu najuspješniju godinu, 1974., kada su diljem Slavonije i SR Hrvatske održali 31 priredbu, s učešćem od oko 15.000 posjetilaca. Među njima se posebno ističu one u Vinkovcima i Slav. Brodu prigodom proslavelOO-te godišnjice šumarstva istočne Slavonije. Svim učesnicima turneje po Lici i Hrv. Primorju, o majskim praznicima iste godine, ostaće u dugom sjećanju probijanje kroz snježnu oluju od velebitskog naselja Krasno (područje ŠG Senja), i nastalu radost u tom vrletnom kraju šumskih radnika i drvodjelaca, koju je pobudila njihova priredba. Nećemo mimoići ni 1976. godinu, gdje se nastupa u zagrebačkom hotelu »Interkontinental« na proslavi 13 0. obljetnice osnivanja Hrvatsko- slavonskog šumarskog društva, a isto tako i sudjelovanje na saveznom natjecanju sjekača, održanom 1977. godine u Srem. Mitrovici. 302 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Od gostovanja izvan granica zemlje navest ćemo dva posjeta Italiji 1975. i 1976. godine namijenjene radnicima i mještanima tvrtke »Piero Delia Valentina «, inače poslovnog partnera SG »Hrast« iz Vinkovaca, čije je programe pratilo nekoliko tisuća uzvanika. U 1978. godini uslijedilo je jedno putovanje u NR Mađarsku, a jedno u SR Njemačku, prema pozivu kluba Jugoslavena u gradovima Reutlingenu i Göppingenu. U toku ove razvojne faze Društvo je već primjerno opremljeno i uhodano. Pozamašna su sredstva uložena za kompletiranje vlastitih narodnih nošnji, tako da ono već raspolaže sa slavonskim, bunjevačkim, posavskim, prigorskim, baranjskim i banatskim narodnim nošnjama. Od uvježbanih programa folklorne sekcije spomenut ćemo: splet kola iz Slavonije, baranjske plesove, banatsko momačko nadigravanje, posavske plesove, bunjevačko kolo i prigorske plesove, čije uzastopno izvođenje može potrajati oko 2 sati, odnosno uz sudjelovanje pjevača i do 3 sata. Razdoblje 1978. do 1982. godine Na početku tog razdoblja dolazi do osamostaljivanja Društva, pošto mu okviri postojećeg Šumarskog društva postaju sve tješnji za njegov dinamični razvoj. To se provodi na osnivačkoj skupštini 14. siječnja 1978. godine, otada ove sekcije postaju samostalna društvena organizacija, pod nazivom: Radničko kulturno-umjetničko društvo (RKUD) »ŠUMARI« sa sjedištem u Vinkovcima. SI. 2. Tamburaši s grupom pjevača RKDU »ŠUMARI« Vinkovci. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 62 <-- 62 --> PDF |
U tom razdoblju, kako nas upućuju dati podaci, ostvareno je preko 130 nastupa, održanih širom zemlje, a nekoliiko i u inozemstvu. Među značajnijim izdvojit ćemo: gostovanje u Italiji, po treći put, kod već naznačene tvrtke, ponovan posjet Klubu Jugoslavena u gradu Landshutu, SR Njemačka, zatim na proslavi 100. obljetnice Lovstva Hrvatske u Zagrebu, isto tako kod 100. obljetnice tenisa održanoj u Županji. Uz ovaj posljednji jubilarni nastup, spomenut ćemo još nastup pred TV kamerama u studiju Televizije Zagreb. ZNAČAJAN DOPRINOS RADNOJ SREDINI Prema Statutu ciljevi se Društva uglavnom svode na njegovanju folklorne baštine i ljubavi prema rodnom kraju, sve u smislu socijalističke stvarnosti i socijalističkog humanizma, na razvijanju suradnje sa drugim kulturno-umjetničkim društvima, kao i na međusobnom zbližavanju članstva i njihovom stalnom obrazovaju. Iz onoga što je dosad tek letimično izneseno, proklamirani ciljevi se provode u život, i postaju stimulans u stvaranju što povoljnije radne, društvene i političke klime svojih radnih kolektiva. S jednom od takvih uloga susreće se ova družina već na samom početku, još kao sekcija Sindikalne podružnice šumskog radilišta u Spačvi. Kada, naime, tih poratnih godina ovo područje postaje centar zamašnih eksploatacijskih radova, ali i koncentracije radne snage, koja je već zamorna težinom i uvjetima rada te odvojenim životom od svojih porodica i kada taj tjeskobni život, kao plod učestalih organizacijskih promjena, postaje stvar svestrane aktivnosti tamošnjeg sindikata. Sa svojim dijelom zadataka ta se sekcija pojavljuje, prije svega, kao sudionik većine društveno-političkih skupova, koji su otad sve privlačn:ji i masovniji. Ona postaje i udarna grupa dobrovoljnih radnih akcija na izgradnji Doma kulture. Njoj pripada i zasluga, zajedno s novim i prikladnim smještajem, što nekadašnje slabo znano i duboko šumsko naselje Spačva prerasta u neke vrste kulturni centar, ne samo svog užeg radnog kolektiva, već djelomično i za nekoliko obližnjih sela. U uvjetima decentraliziranog šumarstva ta sindikalna sekcija, sada već u sastavu osamostaljene šumarije Spačva, nastavlja uobičajene posjete ostalim dijelovima bivšeg gospodarstva — čime uvelike doprinosi međusobnom povezivanju i stvaranju zajedništva. I u kasnijim etapama, gdje radne sredine te sekcije, šumarstvo i drvna industrija, ulaze u faze razvijenijih proizvodnih snaga, sa širokom mrežom samoupravnih tijela njezinim doprinosom na relaciji proizvodnih odnosa i reputacije svojih kolektiva, ostaje i nadalje zapažen i nezamjenjiv. U tom smislu svi nastupi počevši od onih za ljude iz neposredne proizvodnje ili onih kojima se veličaju društvene, političke ili radne manifestacije, pa sve do nastupa izvan vlastitog područja — rječito govore: — o značaju koji se pridaje radu — o kultu prema svojoj dugoj i bogatoj prošlosti — o patriotskim osjećajima — o mogućnostima jednog zajedništva — ili o dosegnutoj materijalnoj i kulturnoj razini svojih radnih kolektiva. 304 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 63 <-- 63 --> PDF |
TAJNE USPJEHA Općenito, pa i u ovom slučaju putovi do uspjeha nisu stvar slučajnosti, već redovno posljedica jednog smišljenog, znalačkog i upornog rada, dakako i snalaženja u datim okolnostima. Kad je riječ o uspjesima ovog Društva smatramo da je potrebno istaknuti kao presudne faktore stil rada i ustrojstvo samog kolektiva, zatim utjecaj istaknutih pojedinaca, te podršku radne sredine. Kroz sve vrijeme postojanja ovaj kolektiv predstavlja svojevrsnu, poletnu i privlačnu cjelinu. A kod ove, kad kažemo, privlačne moći treba odmah naglasiti da nije u pitanju materijalna strana, pošto se ovdje radi o čistom amaterizmu i praksi da se sveukupna angažiranost, probe i nastupi, obavljaju besplatno i u slobodnom vremenu. Motiviranost je, međutim, u nečem drugom, značajnijem. Prvenstveno pjesme, igre i kola, stvar su duge tradicije i mentaliteta ljudi ovog kraja. Zatim već samo uključivanje, uz sve širi izbor i oštrije kriterije, predstavlja stanovitu osobnu afirmaciju i ugled. Možemo govoriti o izazovnom ponosu na priznanja, koja slijede širom brojnih gostovanja. Od značajnog je utjecaja postojanje izvjesnog broja istaknutih pojedinaca, kojim svojim ljudskim, stručnim, društveno- političkim kvalitetama daju pečat cjelokupnom radu. Tu bi se prvenstveno radilo o voditelju tamburaške sekcije, thn. Martinu S u č i ć u, darovitom glazbeniku i priznatom društvenom radniku, čije se ime, poput crvene niti, provlači svim porama rada ovog Društva, počevši od prvih dana osnivanja pa do danas. Uključivanjem u svoje redove, već na samom početku, inž. Ive Spaića , današnjeg doktora šumskih znanosti i uvaženog profesora zagrebačkog Šumarskog fakulteta, Društvo ne samo da je dobilo vrsnog muzičara i poznavaoca slavonskog narodnog melosa, već brižnog i upornog pedagoga. Sa sličnim utjecajem na tokove rada može se govoriti i o inž. Dušanu Šuši, poznatom vinkovačkom glumcu-amateru, neko vrijeme i direktoru amaterskog kazališta u Vinkovcima, koji se svojim bogatim iskustvom istakao u osnivanju i radu recitatorske sekcije, te u svojstvu režisera priredaba Društva. Isto tako se može govoriti i o inž. Ivici Oreškoviću , višegodišnjem folklornom plesaču iz nekoliko kulturno-umjetničkih društava Zagreba, te amateru koreografu — uspješnom voditelju folklorne sekcije ovog Društva. No uza sve to, kako i monografija navodi, nužno je pridodati svesrdnu, posebno materijalnu, podršku cjelokupne radne sredine. U tom smislu spomenuta su imena jednog dijela zaslužnih rukovodilaca, među kojima su iz redova direktora Gospodarstva inženj eri: Dragan Tonković, Đuro Babo gr ad e c, te naročito Slavko Ho rvati nović i Zvonko Koščević, a iz 305 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 64 <-- 64 --> PDF |
redova upravitelja šumarija inženjeri: Bozi dar T o m ič i ć, Stjepan Tuškan, Stjepan Brajković i Mato Šimunić. I na kraju povodom ovog jubileja našim slavljenicima, Radničko kultuno- umjetničkom društvu »gumari« — srdačna čestitka i želje za sretan put kroz ostvarenja svojeg već zacrtanog razvojnog programa! Dragan Tonkovlć, dipl. inž. šum. »Čak i kada sam bolestan želim voziti i raditi, putovati. I svi u RKD-u »ŠUMARI« znaju od onog trenutka kada počnem voziti, ja sam sasvim drugičovjek. Odmoram se uz volan uz ljude. Barem za sada ne osjećam se umornim i istrošenim, naprotiv tek sada sam u punoj vozačkoj zrelosti, kada kao iskusni vozač mogu mnogo da pridonesem radnoj organizaciji u izvršavanjuradnih obaveza. Moje radno mjesto, moj život nije i ne može biti samo trka za zaradom, nego i izvor zadovoljstva, poštovanja i ljubavi prema radnoj organizaciji i RKUD-u »ŠUMARI«!« (Ronko Dovhanja — Rus u »Slavonskoj šumi«, br. 174. od 28. lipnja 1983.) |