DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 43     <-- 43 -->        PDF

TURIZAM I ŠUME I ŠUMARSTVO U TIROLU


Broj 4. (za travanj) 1982. g. austrijskog mjesečnika »Allgemeine Forstzeitung
« donosi niz članaka koji obrađuju temu turizma u vezi sa šumom i šumarstvom
u Tirolu.


1. Dipl. ing. dr. H. Scheirin g (Innsbruck) u uvodniku ističe značenje turizma
u Tirolu, a naročito povećanje istoga zadnjih desetljeća, (str. 83)
2. Biskup dir. Paulus Rusc h (Innsbruck) u članku »Odgovornost za zemlju
« govori o odgovornosti za sve ono što se danas radi, a u vezi s budućnosti
i s onim što dolazi iza 2000 godine. Trenutačne ikoristi danas ne smiju prevagnuti
nad onim što dolazi u budućnosti, jer te trenutačne koristi mogu za
nekoliko godina izazvati velike štete. Vjerojatno će nastupiti i teške godine,
(str. 85)
3. Dipl. ing. dr. Herbert Scheirin g (Innsbruck) u članku »Šuma i turizam
« govori o Tirolu kao pokrajini koja je već odavno poznata kao područje u
kojem se provode godišnji odmori, a u drugoj polovici ovog stoljeća turistički Se
naglo uzdigla: 1928. g. je u Tirolu bilo 2,5 milijuna noćenja stranaca, a u 1980.
g. već 40 milijuna, dok se u 2000. g. očekuje 65 milijuna. U ukupnom brutto proizvodu
prihodi od turizma učestvuju sa 45%>.
Odnosi između šumarstva i turizma su usko vezani. Doprinos šume za turizam
je znatan. Autor raščlanjuje značenje šume na više elemenata.


A. Koristi šuma za turizam
a. Šuma kao element krajolika: Ona predstavlja vrijedan element krajolika.
Od nekadašnjih 80°/o (prema Fliri-u) danas postoji u Tirolu još samo 36°/o
šuma.
b. šuma kao prostor za rekreaciju: Šuma je prostor bez prometa, bez buke,
bez kemijskih zagađenja, bez klimatskih ekstrema, te omogućuje čovjeku
oporavak u pravom smislu. Prof. Prokop ističe vezu između djelovanja klime
sredogorja i ujednačenosti temperature zraka u šumi. Oboje je idealna terapija
za liječenje nesanice, opće premorenosti i rehabilitacije iza infarkta.
Prema istraživanjima Virgentala kod izbora za godišnji odmor 67,3%> ljudi
se odlučuje prema izgledu krajolika, a samo 22,5°/» prema povoljnim cijenama.


c. Šuma kao zaštitni faktor: Šuma je najbolja zaštita od erozije, najjeftinija
prepreka ´lavinama, najsigurnija obrana od visokih voda i najdjelotvorniji rezervoar
pitke vode. Nijedna druga vegetacija ne pridonosi više čistom zraku od
šume, koja može vezati po hektaru 68 tona prašine.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 44     <-- 44 -->        PDF

B. Ugroženost šuma zbog turizma
a. Potrebne površine šuma zu turizam su znatne. Od 1964. do 1980. u Tirolu
je za sportske terene iskrčeno oko 900 ha šuma, pretežno za skijaške staze. To
je oko četvrtina svih krčenja. Početkom 1981. bilo je 156 žičara. A posebno je
tu značajan upravo zimski sport. Udio zimskog turizma (noćenja) popeo se od
1959/60. do 1979/80. sa 23´% na 41»/o. Prognoza je za 1990. g. povišenje na 49,4%,
a za 2000. g. čak na 57,2%. Ukupan broj noćenja za 1990. se predviđa sa 59,7
milijuna, a za 2000. g. do 65 milijuna. Pri tome se mora voditi računa upravo o
šumi.
b. Socijalni momenti utječu i na gospodarenje šumom. Očekivano povećanje
turizma neće utjecati samo na potrebu za proširenjem šumskih površina nego
će biti i zahtjeva kako domaćeg življa tako i stranih turista u do sada nekorištenim
područjima, koje će biti teško uskladiti. Bit će i drugih problema: da li
četinjače (smreka) ili zimi gole listače, a podjednako će biti problema i s gradnjom
šumskih puteva.
c. Ugrožavanje šuma po turizmu. — Intenzivno korištenje šuma za turizam bez
sumnje povisuje i rizik od šumskih požara. Tu se uključuje i ugrožena ravnoteža
šume i divljači. Otpaci i smetišta duž jako frekventnih šumskih puteva postaju
problem, isto kao i prolazne površine za skijaške spustove u dubokom snijegu
preko površina za pomlađivanje.
C. Doprinos turizma za šumu
Turizam potiče i pitanje u vezi sa drvom. Razumljivo je da turizam oživljava
i domaće tržište drvom. Radi stvaranje prijatne atmosfere koristi se u Tirolu
prosječno više drveta za uređenje prostorija. Turizam pomaže i seljačkim
domaćinstvima za njihovo privredno oživljavanje, a u šumarstvu često treba više
radnika u šumi (nego prije).


Na kraju slijedi zaključak: ako se usporede koristi i ugroženost šuma prema
turizmu, tada je saldo za šumsko gospodarenje bez sumnje — pasiva (str.
86, 87)


4. dr Josef Prünste r (Innsbruck) iznio je u članku »Politika prometa
stranaca u Tirolu i šuma« da se turizam od pedesetih godina besprimjerno razvio.
Broj noćenja povisio se od 6 milijuna (1955) na 40 milijuna (1981), a broj
kreveta od 85.000 porastao je na 370.000. Do 1980. g. bio je rast 18°/o. Poslije II
svjetskog rata turistička ponuda, odnosno potražnja ne samo da je jako porasla,
nego se izmijenila u kvaliteti ponude, nacionalnoj strukturi gostiju, a naročito
u sezonskoj razdiobi, tako da se zimski turizam povećao od oko 23% na
42%>. To je povećanje od izvanrednog značenja za pokrajinu, te iznosi 30 milijardi
šilinga, sa oko 60.000 zaposlenih.
To iziskuje i dugoročno koncipiranu politiku turizma, te orijentaciju na
određene ciljeve. U 1981. g. stvoreni koncept za daljnji razvoj turizma u Tirolu
analizirao je dosadašnji razvoj i probleme turizma, te zacrtao planove za slijedećih
10 godina. Postavljeni ciljevi imaju zadaću da osiguraju bolji standard
za stanovništvo Tirola. Želja je da se održi izvornost krajolika, gospodarski da


286




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 45     <-- 45 -->        PDF

se poboljša kvalitet usluga i da se planskim marketingom bolje iskoriste kapaciteti
i povećaju prihodi.


Šuma u turizmu Tirola. — Od ukupne površine otpada 36% površina na šume,
a od funkcija šuma kao sredstva za proizvodnju, zaštitu i oporavak zadnjih
godina ovo posljednje dobiva sve više na značenju. Posebno značenje ima
šuma kao rezervoar pitke vode. Šuma u Tirolu treba zadovoljiti ciljeve osiguranja
standarda stanovništva Tirola, a ujedno treba biti mjesto za provođenje
slobodnog vremena. Šuma odnosno šumarstvo nema samo značenje za turizam,
nego treba da bude i jezgra za upoznavanje i zaštitu okoliša i proširenje prostora
za oporavak kako domaćeg stanovništva, tako i za goste — strance, a isto
tako za održavanje i unapređenje poljoprivrede i šumarstva, a u krajnoj liniji da
odtereti područja, koja su suviše opterećena turizmom, (str. 88. 89).


5. Docent dr Egon Gundermann (München) u članku »Pitanja optimalne
gustoće šuma (šumovitosti) u turističkim područjima Srednje Evrope« govori
o značenju turizma u tom regionu u zadnja dva desetljeća. Ističe četiri vida
turizma:
— razgledavanje i upoznavanje velikih gradova
— zdravstveni (medicinsko-terapeutski) turizam u lječilištima — toplicama
— turizam u kupalištima na obalama (mora, rijeka i jezera)
— turizam u zračnim, klimatskim lječilištima i u mjestima za oporavak
(ili odmor).
Lječilišta — toplice, zračno-klimatska lječilišta i mjesta za opravak nalaze s
u šumovitim predjelima. Zbog toga se postavlja pitanje kolika treba biti šumovitost
da se funkcije šume optimalno iskoriste. Zbog toga su u SR Njemačkoj
i Austriji,, na područjima, gdje se razvija turizam, vršene analize o odnosima
intenziteta turizma i šumovitosti. Podaci tih istraživanja su pokazali da
je šumovitost od 10—15%> prema intenzitetu turizma, izražena u broju godišnjih
noćenja statistički izraženo najprije rasla, a iza toga opadala (Diirk 1965,
Glück 1969). Ta su istraživanja u Njemačkoj i Švicarskoj dalje provodili Turovski
(1972), Bugmann (1975), a također u Austriji Bennt i Palme (1072). Kasnije
je Harweg (1976.) na temelju dužih istraživanja zaključio da u područjima,
koja se´ koriste za oporavak i odmor, granice šumovitosti treba biti minimalno
30—40%, a maksimalno do 80°/o, dok se optimum šumovitosti nalazi oko
67%. (str. 89, 90)


6. Mg. Peter Haslache r (Innsbruck) govori u članku: »Umjereni turizam
— kao mogućnost regionalnog razvoja«
Snažan razvoj turizma krajem šezdesetih godina, koji je istovremeno iziskivao
povećanu izgradnju skijaških staza i cesta, izazvao je energične proteste
protiv turističke ekspanzije koja je donosila razne nedaće. Borci za zaštitu prirode
donosili su zaključke, a na konferencijama i simpozijima su planeri svih
struka iznosili svoja gledišta. Ekolozi tvrde, da je u mnogim alpskim turističkim
centrima granica opterećenja prirode i čovjeka u turizmu već davno prekoračena.
1980. g. sezonska opterećenost (broj gostiju i kreveta uspoređeni sa prostorom
na kojem žive žitelji sa stalnim boravištem) od preko 800 po km2 postignuta
je, pa i premašena te autor zato navodi primjere.


Postoji razlika između turista koji provode ljetni odmor, i onih koji koriste
zimski. Turisti koji provode ljetni odmor u tim predjelima ne žele daljnje
sužavanje tih prostora. To dovodi do pojma, kojim gosti na odmoru traže »us




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 46     <-- 46 -->        PDF

mjereni turizam« (»sanfter« Turismus, — »Green tourism« — »le tourisme doux).
(Taj »usmjereni turizam« sadrži mnoge elemente turizma koji se zadnje vrijeme u
Jugoslaviji provodi pod nazivom »seoski turizam«. Opaska D. H-a)


Prijedlozi za »umjereni turizam«


Dio korisnika odmora traži razvijene regione sa iskonski održanim oblicima prirode
i krajolika, te traži kontakt sa domaćim načinom života. Oni traže krajolike,
gdje je zaustavljena turistička tehnologija, gdje nema asfaltiranih cesta
do svake doline ili izletišta i gdje nisu najljepši dijelovi prirode unakaženi hranama
i ustavama. O tom i takvom turizmu se piše i raspravlja u mnogim turističkim
krugovima. Prema definicijama i sadržaju »umjerenog turizma« postoje
znate razlike između gledišta turističkih stručnjaka i zaštitara prirode.
U vezi s opće smanjenim rastom privrede, upravo taj oblik turizma ima uvjete
za daljnji razvoj i procvat. Ekonomisti pak gledaju na tu svrhu turizma skeptički
— smatrajući da su koristi od njega manjeg značenja.


Iz svega toga slijedi da su se za »umjereni turizam« iskristalizirala dva
gledišta:


1. prilog tog turizma za regionalni razvoj do sada još neotvorenih ili manje
otvorenih područja, da uz poljoprivredu i malu privredu pomaže razvoj vlastitog
životnog prostora.
2. primjena zacrtanih pravaca čuvanja krajolika — kod uključivanja zajedničkih
— općinskih površina u visoko razvijena turistička područja (razvojni planovi
za šume, stvaranje zona otvorenih i neotvorenih prostora itd.). (str. 93, 94)
7. Prof. dr Hugo Meinhard Schlecht l (Innsbruck) piše o gradnji zimskih
sportskih uređaja.
Štete koje se očituju na krajoliku, a uzrokovane gradnjom skijaških staza su
znatne. Iako je razvoj masovnog skijaškog prostora započeo tek prije tridesetak
godina, očituju se već danas u čitavom Alpskom prostoru teška oštećenja krajolika.
Samo u šumskoj regiji Tirola iskrčeno je između 1971—1980. g. 615 ha
šuma za gradnju skijaških staza. Još se veće površine zahtijevaju za gradnju
iznad granice šumske vegetacije. Tako danas samo u Tirolu ima gotovo 7000 ha
skijaških staza. Kod 31%» tih staza došlo je do grubih grešaka u planiranju kod
rada s teškim građevinskim strojevima i kod rušenja stijena. Došlo je do erozije
tla, čak i kamenih lavina, ubrzavanja vodenih tokova, osiromašenja flore te
gubicima na poljoprivrednim površinama koje se koriste kao skijaške staze.
Gradnja staza s takvim posljedicama mora se smatrati promašajem. Govori se o
uzrocima takvih promašenih gradnji, kao i o opasnostima koje mogu nastati, ako
se ne vodi računa pogotovo na površinama iznad šumske vegetacije, kao i o geološkoj
podlozi.


Ekološki ispravna gradnja skijaških staza je i ekonomska. Budući projekti
gradnje staza moraju se osnivati na danas utvrđenim znanstvenim spoznajama
i praktičnim iskustvima iz prakse. Samo ekološki ispravno građene staze iziskivat
će u budućnosti minimum troškova za održavanje. Što se sve smatra pod
ekološki ispravnom gradnjom? To su:


— najpovoljniji izbor trase gdje ne bi smjele nastati nikakve štete. Važna
je odvodnja trase.