DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 41     <-- 41 -->        PDF

ZAŠTITA PRIRODE U KINI


U usporedbi s Evropom, površina Kine bi pokriva´a prostor od Atlantika do Urala
i od Nordkapa do Sicilije. Na tom prostoru živi milijarda stanovnika, a u neke
kineske pokrajine još nije kročila noga Evropljana. Informacije o ovoj ogromnoj
zemlji još su uvijek nepotpune i nepouzdane. Ove je podatke prikupila 1981. godine
jedna šumarska studijska grupa koja je boravila u Kini 4 tjedna. Podaci su dopunjeni
i informacijama koje su učesnici ove grupe dobili od članova Akademije znanosti
iz Pekinga.


U Chengduu, glavnom gradu provincije Sechuan, održana je u rujnu 1980. g.
prva svekineska konferencija o zaštiti prirode. Sechuan je inače domovina velikog
panda-medvjeda. Konferencija je sazvana radi dogovora oko izrade Programa
uređenja zakonom zaštićenih područja. Na Konferenciji je izražena zajednička
želja da se broj zaštićenih područja odnosno rezervata poveća sa tadašnjih 72 na
300, čime bi se ukupna zaštićena površina od 1,7 milijuna hektara povećala na 9,6
milijuna hektara, pa bi time učešće zakonom zaštićene površine poraslo sa sadašnjih
0,17°/o na 1,0»/» od ukupne teritorije Kine. Studijska grupa je prokrsYarila
tisuće kilometara po istočnim i južnim provcincijama, po ogromnim ravnicama i
brežuljkastim terenima između Pekinga, Šangaja i Vuchana do Kantona, i tako
stekla određeni uvid u značajke zaštićenih objekata. Ove se poljoprivredne regije
vrlo intenzivno obrađuju, gusto su naseljene i bogate snažnim riječnim tokovima.
Zec je ovdje najkrupnija divljač, a na ogromnim rijekama vidi se mnoštvo vodenih
ptica. Izgleda da je fauna u ovom dijelu Kine dobro zaštićena, jer su u godinama
velike oskudice nakon revolucije 1949. godine uništeni psi i mačke kao
nepoželjni konkurenti u ishrani. Evidentni su veliki uspjesi na programu pošumljavanja,
a osobito su uspješna pošumljavanja velikih erodiranih terena. Program
pošumljavanja je započeo 1958. godine pod Maovom parolom »Ozelenjeti domovinu
«. Prema podacima kineskih šumara procenat šumovitosti u 1948. godini iznosio
je 8%, a danas već 12,7°/«.


Osnutak zaštićenih područja temelji se na zaključku I nacionalnog kongresa
održanog 1954. godine. Tada je zaključeno, da se odmah pristupi zaštiti ostataka
prirodnih šuma u kategoriji rezervata šumske vegetacije. Iste godine uslijedile
su i prve akcije na zaštiti ostalih kategorija prirodnog nasljedstva. Od 1959. godine
do danas proglašena su ukupno 72 rezervata šumske vegetacije. Akcija je prekinuta
u kaotičnim godinama »kulturne revolucije« od 1966. do 1976. godine.


Godine 1979. donesen je prvi kineski Zakon o šumama u kojem su sadržani
i propisu o rezervatima. U to vrijeme otvaraju se granice Kine za posljetioce iz
drugih zemalja, a Kina pristupa i UNESCO-ovom Programu svjetske mreže rezervata
biosfere. Slijedi proglašenje prvih rezervata biosfere kao što je Changbaishan


(236.750 ha), Wolong (200.000 ha), Dinghushan (1134 ha). Većina rezervata, osobito
oni najveći i najvredniji nalaze se u teško pristupačnim predjelima i rijetko naseljenim
provincijama.
Rezervat Wolong, obitavalište panda-medvjeda zajedno sa 9 drugih rezervata
provincije Sechuan pročuo se u najnovije vrijeme u svijetu preko izvještaja brojnih
posjetilaca i ljubitelja ove lijepe i dražesne životinje. Uz panda-medvjeda zaštićeno
je u Wolongu i drugim rezervatima Sechuana 300 vrsta kralježnjaka od
kojih se 24 vrsta ubrajaju u vrlo rijetke. To je prvenstveno zlatokosi majmum




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 42     <-- 42 -->        PDF

(Rhinopithecus roxellanae), mali panda-medvjed (Ailurus fulgens), snježni leopard
(Panthera unica) i Thoroldijev jelen (Cervus albirostris). Radi proučavanja pandamedvjeda
izgrađena je uz pomoć WWF (World Widlife Fund) posebna istraživačka
stanica s osmatračnicama u kojoj rade i strani stručnjaci.


U najvećem rezervatu Changbaishanu u sjeveroistočnoj provinciji Jilin zaštićeno
je 1500 biljnih vrsta, 50 vrsti sisavaca, 200 vrsta ptica, te mnoštvo gmazova
i riba. Lov u ovom rezervatu strogo je zabranjen, no sječa šume samo u centralnom
dijelu rezervata. U rezervatu, u zoni listopadnih šuma sa četinjačama evidentirano
je 80 vrsta drveća, a sastojine su pretežno prašumske strukture.


Rezervat Kishunanbanna podijeljen je u 4 osnovna područja ili zone, te obuhvaća
60.000 hektara subtropskih kišnih šuma, 3500 vrsta višeg bilja, te 200 vrsta
ptica.


Rezervat biosfere Dinghushan u provinciji Gvandong leži uz sjevernu obratnicu.
Neposredno uz granicu rezervata započinju nepregledne sjeverne pustoši,
a u rezervatu veličine svega 1100 ha živi preko 2 400 biljnih vrsta, pa otuda znanstveni
značaj i međunarodna reputacija ovog rezervata, koji je lako dostupan
asfaltnom cestom od Kantona. U rezervatu je izgrađena čitava mreža pješačkih
puteva i staza s brojnim vidikovcima, kioscima s hranom i restoranima. Mnoštvo
posjetilaca čak i u radne dane svjedoči o velikoj popularnosti ovog rezervata.
U središnjem dijelu rezervata, na površini od 270 ha očuvana je prašuma u kojoj
je kroz posljednjih 400 godina najstrože zabranjena sječa, jer je to istovremeno
strogo zaštićena zona oko hramova. Može se općenito zaključiti, da se u svim istočnim
i južnim provincijama ostaci starih šuma, pa i pojedina prastara stabla sačuvana
samo u neposrednoj blizini hramova, palača i grobnica. Sve ostale šume sađene
su nakon Sun-Jat-Senove revolucije 1911. godine.


Kinezi otvoreno naglašavaju potrebu da se u pogledu zaštite prirode nadoknadi
sve ono što je do sada propušteno. Postignuta je puna suglasnost da se broj i
površina rezervata znatno poveća zaštitnom reprezentativnih objekata prirodnog
nasljeđa. Mnogi ovi objekti nemaju za sada stručne uprave, a nedostaju i znanstveni
radnici. U planu je osnutak više istraživačkih centara. Evropljane posebno
začuđuje činjenica da su na pomolu i prvi konflikti između turizma i intencija
zaštite prirode, pa se u tom pogledu najavljuju novi i bolji zakonski propisi.


Od godine 1980. stižu na evropsko tržište brojne kineske knjige i ilustrirane
publikacije. Velike razlike u ekološkim značajkama ove ogromne zemlje, posebno
klimatski uvjetovano bogatstvo najrazličitjim biotopa i životnih zajednica, otežava
svaki pokušaj da se o prirodi ove zemlje pruži zaokružena i cjelovita informacija.
U tom nastojanju je i višetjedni boravak u Kini nedovoljan, pa će za sada bogata
i raznolika priroda Kine ostati prilična nepoznanica za Evropu.


(Prema »Pares Natureis et Nationaux«, vol. 20/1982.)


Ing. D. Böhm