DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 34 <-- 34 --> PDF |
5.6 Vrste koje nemaju vidljivi ili neposredni ekonomski značaj (kategorija C) Ovaj odjeljak raspravlja o genetskim razmatranjima u zaštiti prirode, a ne o čuvanju izvora divljih gena za čovjekovu korist. Međutim, tu ne postoji jasna granica, jer će izvori prirodnih gena vjerojatno biti sve važniji u čovjekovim djelatnostima. Dovoljno je navesti jedan primjer: Pod utjecajem porasta stanovništva, tehničkih inovacija ili zbog kulturnog i nastavnog napretka ka većem vrednovanju prirodnih okoliša, u velikoj će mjeri napredoviti preobrazba krajolika za rekreacijske i druge svrhe. Svaki takav projekat zahtijevat će izvor gena koji daleko premašuju genetske izvore komercijalnih snabdjevača ili one iz botaničkih i zooloških vrtova, pa će izvori gena iz prirodnih zajednica dobiti veliki značaj. Sa nekim iznimkama od specijalnog javnog ili naučnog značaja, vrste iz te kategorije, koje očito nemaju neposrednu ekonomsku korist sačuvati će se kao dio zaštićenog ekosistema, a ne pojedinačno. Ako se razmatra potencijalnu lokaciju, koju bi trebalo uključiti u sistem namjenskih i zaštićenih rezervata, trebalo bi zadovoljiti dva osnovna kriterija. Prvo, to treba biti ekosistem, koji se dade definirati bilo kao reprezentativna ili jedinstvena biotska zajednica, koja je sačinjena od mnoštva međuzavisnih divljih vrsta. Drugo, on treba po veličini i obliku biti takav, da sadrži dovoljan broj jedinki dovoljne genetske raznolikosti, tako da je moguć dugotrajni opstanak i evolucija jedne ili više vrsta u ekosistemu. Mora se potpuno shvatiti, da je zaštita prirode provediva i trajna samo u zajednicama prilagođenim njihovim sredinama i prilagodljivim promjenama okoline, u stanju neprekidnog prilagođivanja i evolucije. Poznato je da su genetske varijacije bitne u najvećem broju prirodnih populacija i da je jedan njihov dio prilagodljiv. Potrebno je znati najmanju veličinu populacije koja će dati potrebni broj varijacija. Struktura subpopulacije, varijacije unutar populacije i tok gena su daljnji parametri koji utječu na varijacije i prilagođenje u dugotrajnoj zaštiti. Nisu to samo genetske varijacije među jedinkama, već i genetske razlike među populacijama — način na koji je izvor gena raspodijeljen i modeliran između sastavnih populacija — što pruža fleksibilnost za evolucijsku postojanost. Jedan je od ciljeva zaštite da se sačuva što je moguće više postojećih vrsta i njihovih varijacija. Međutim, postoje prirodne i ekonomske granice zaštite i kompletno pokriće je manje realno i manje važno, nego biološka zdravost sistema zaštite bez obzira koji biom treba zaštititi. Ako bi došlo do nestanka neke zaštićene vrste u budućnosti, to bi trebalo biti zbog prirodnih razloga evolucije, a ne zbog neodgovarajućeg rezervata. Konačno, ljudski utjecaj na zaštićene predjele — ukoliko nije rasprostranjen i drastičan — ne bi trebao ozbiljno ugroziti strukturu populacije većine vrsta u rezervatu u smislu genetskih posljedica. Bit je u tome, da utjecaj bude u razboritim granicama. Narušavanje ekološkog i genetskog integriteta mora biti u srazmjeri sa dugoročnom sigurnošću držanja: zaštita je, i vjerojatno će ostati, nesigurno data na volju svake generacije, komune ili vlade. Usmjereni pristup naše dominantne ljudske vrste može rezultirati zamjenom podnošljivog gubitka u biološkom integritetu za dobitak u veličini, raznolikosti i sigurnosti zaštićenih područja. |