DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nolikost, već vjerojatno vrlo brzo evoluiraju i nove vrste — ponekad pošto ih je čovjek unio u nova staništa. Zbog toga bi svaki plan dugoročne zaštite divljih vrsta trebao obuhvatiti i odgovarajuću raznolikost vodenih habitata. Uzevši u cjelini, ove ekonomski važne divlje vrste biljaka i životinja, koje su ili nisu u ranom stadiju udomaćenja, trebalo bi tretirati od vrste do vrste, sa napomenom da se svakoj vrsti posveti posebna pažnja. Dva primjera kalif orni j skih šumskih vrsta drveća koje pokazuju različite probleme i ukazuju na tokove potrebnih mjera prikazana su u dodatku 2 ovog izvještaja. 5.5 Divlje vrste srodne udomaćenim vrstama bilja i životinja (kategorija B) Divlji srodnici udomaćenog bilja — vjerojatni pretci i drugi srodnici udomaćenih vrsta sve se više koriste za oplemenjivanje. Oni sadržavaju važne povijesne karike sa ranim porijeklom žitarica i koriste se u izučavanju genetskih i razvojnih odnosa među srodnicima žitarica koje su od neposredne ili potencijalne koristi u daljnjem poboljšanju uroda. Biološka jedinka od interesa jeste jedinka unutar populacije; varijacije unutar jedne populacije kao i između populacija su u direktnom odnosu. Zaštita divljih vrsta biljaka u kategorijama A i B mora se razmatrati u odnosu na njihovu upotrebu, rasprostranjenost i u svijetu njihovog ugroženog, kontinuiranog opstanka. Postoji značajna razlika u svim tim aspektima. Uzevši u cjelini, pašnjačke vrste su relativno sigurne iako su pretjerano pašarenje i nebrižna obrada zemlje ugrozile neke mediteranske vrste. Također treba zaštititi srodnike udomaćenih vrsta kao npr. neke grupe predaka mediteransko i bliskoistočnih vrsta kao i razne divlje vrste voćki na dalekom Istoku. Kod svih divljih vrsta zaštita se najbolje provodi in situ (na licu mjesta). Prenošenje iz prirodnih u prilagođena staništa radi bolje zaštite se također provodi, te se dobiva umjetna tvorevina, tno i to je bolje nego potpuni gubitak do kojega bi moglo doći zbog uništenja staništa, opasnosti kojoj su naročito izložene šumske vrste. Slično tome srazmjerno jedinstvene mjere zaštite, kao uspostavljanje malih zaštićenih područja, ili sprečavanje prevelikom pašarenja moglo bi spasiti vrijedne genetske resurse. Mjere zaštite za takve vrste mogle bi biti elastičnije i prilagodljive koristeći postojeće rezultate, razvijajući relativno jednostavne zaštitne mjere, a ako je to nemoguće, trebalo bi osnovati specijalne rezervate. Divlje vrste koje koriste uzgajivači sjemena, mogu se uspješno sačuvati standardnim mjerama, koje se primijenjuju kod zaštite vrsta žitarica. Reprezentativne vrste bilja skupljaju se na terenu i smještavaju u laboratorij za čuvanje sjemena uz uvjete koji odgovaraju toj vrsti. Čuvanje sjemena ima tu prednost, što je lako izvedivo, ali obnova divljih vrsta, ako Jdijavost sjemena opada, može predstavljati veće teškoće nego kod udomaćenih vrsta. Divlji srodnici pripitomljenih životinja — Govoreći uopćeno, divlji srodnici pripitomljenih životinja nalaze se u kritičnoj situaciji i opstanak mnogih je ozbiljno ugrožen. Na primjer divlji srodnici konja, magarca, krava, ovaca, bivola, koza, jako su ugrožene kao vrste, ili kao rase. U mnogim slučajevima brojnost im je smanjena uništavanjem njihovih staništa kombiniranim sa njihovom prevelikom eksploatacijom. K tome križanje sa domaćim vrstama, 274 |