DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 31 <-- 31 --> PDF |
ispaše i šumskih proizvoda, u zaštiti zemljišta, te izvora drugih korisnih proizvoda. U mnogo se slučajeva koristi unošenje vrsta sa strane jer se niz vrsta prilagođava u širokom spektru ekoloških uvjeta i ima veliki značaj za osiguranje visoke razine proizvodnosti. Velika proizvodnja kao na pr. na pašnjacima Australije i Novog Zelanda, kao i proizvodnja u šumarstvu i ribarstvu u mnogim dijelovima svijeta, u velikoj mjeri ili u potpunosti zavisi od unošenja vrsta iz drugih dijelova svijeta. Rezervoar ekoloških i genetskih raznolikosti itakvih vrsta ima veliki značaj za daljnje unapređivanje i uspostavljanja nove proizvodnje u zemljama u razvoju. Biološka jedinka u sklopu različitih vrsta zavisi od populacije, ekopita, biotipa i provenijence. Cilj je zaštite osigurati kontinuirani opstanak što šireg niza genetski različitih populacija u skladu s raznolikošću uvjeta u kojima vrste žive. Može se očekivati da populacije u predjelima prirodne rasprostranjenosti imaju široki spektar genetske raznolikosti. Međutim, agronomi, šumari i lfcnnolozi spoznali su vrijednost genetskog prilagođavanja do kojega dolazi u novim sredinama. Mediteranske krmne biljke su se ponovno unijele na njihova prvobitna staništa nakon što su se pola stoljeća selekcionirale u uvjetima pašarenja u Australiji; šumari koriste lokalno adaptirane provenijence unesenih vrsta kao vrijedne izvore sjemena. Treba upozoriti na veliki broj životinjskih vrsta koje imaju direktnu korist za čovjeka. Mnoge divlje vrste životinja koristi čovjek u ishrani, od kojih su najznačajnije ribe ali i divlje ptice, sisavci,, reptili i vodozemci kao i mnogi beskralježnjaci. Druge proizvode krzna, kože, perje itd. što daje ekonomske vrijednosti. U nekim je zemljama divljač glavni izvor bjelančevina u ljudskoj ishrani. Jedan od osnovnih problema jeste održavanje populacija ovih ekonomski značajnih vrsta kontrolom eksploatacije kao i odgojem ljudi, kako bi ih se osposobilo da gospodare tako, da imaju potrajnu proizvodnju. Poteškoća je u tome, što su to divlje životinje te se smatraju općim dobrom, koje može svatko koristiti. Dramatski uspon i krah najvećeg ribarstva na svijetu, ribarenje gavuna (anchovetta) na zapadnoj obali Južne Amerike, upozorava da se posebna briga mora posvetiti čuvanju vodenih resursa. Što se tiče slatkovodnih riba, čovjek se može pohvaliti da je udomaćio vrste šarana i njihovih srodnika, a sada udomaćuje vrste pastrva i Tilapia te neke priobalne morske vrste kao na pr. listove i ciple. Beskralješnjaci kao npr. ostrige, školjke, rakovi također se intenzivno uzgajaju. Ako uzmemo u obzir rastuće potrebe za proteinskom hranom, vjerojatno je da će se znatno razvijati vodeni resursi te se zbog toga nameće potreba za dugoročnom zaštitom genetske raznolikosti za potrebe uzgoja u budućnosti. Naročitu pažnju treba posvetiti preostalim divljim populacijama riba onih vrsta, koje se sada općenito uzgajaju u ribljim uzgajalištima i farmama, te se od tuda premještaju u odgovarajuće vode širom svijeta (na pr. Američka pastrva). Mora se paziti da se spriječi ukrštanje između divljih i poludomaćih vrsta. Treba unositi nove uzgojene populacije u odgovarajuće rijeke i jezera te zaštićivati originalna staništa od onečišćavanja i drugih vrsta šteta. Daleko važnije od udomaćenih vrsta je velika raznolikost divljih vrsta kao neposrednih ili posrednih izvora bjelančevina. U nekim predjelima, naročito u tropima Afrike, Južne Amerike i Azije ne samo da postoji velika genetska raz |