DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 29 <-- 29 --> PDF |
risti vatra, prekomjerna ispaša, sječa drva, ispiranje tla, zamuljivanje i prekomjerno đubrenje. Koristeći te metode, mogu se otkriti i ocijeniti funkcioniranje ekosistema, uključujući stadije sukcesije, vrijeme potrebno za oporavak, kapacitete proizvodnje i produktivnost kao i načini da se pospješe promjene i ustanovi ravnoteža. Raspored tih pokusa može se kretati od dana do stoljeća. S dovoljno kritičkih podataka o tim eksperimentima, kombiniranim sa sistemskim prilazom i matematskim modeliranjem, moguće je razviti sposobnost ekološkog predviđanja. 5. ZAŠTITA GENETSKE RAZNOLIKOSTI 5.1 Zaštita nasuprot genetskom manipuliranju Izgleda da je na domaku stvaranje novih gena pa tako vjerojatno i stvaranje sasvim novih organizama. Uzimajući u obzir troškove i potrošnju energije, takve alternative su neusporedivo skuplje od čuvanja gena i vrsta, koje već postoje. Kao tehnološka i naučna dostignuća sinteza gena i vrsta mogla bi se usporediti sa Sputnikom i Apolom 8. Velika potrošnja sredstava u tehnologiju svemira dala je ogroman doprinos boljem razumijevanju zemlje, ali je malo doprinijela fizikalnim izvorima sirovina koje već postoje na zemlji. Slično tome sinteza gena i vrsta doprinijeti će biološkom razumijevanju, ali vjerojatno neće doprinijeti povećanju zemljinih bioloških resursa. Jedan je od problema taj što novi gen nije nužno i prilagođeni gen. A potpuno nova vrsta, iako može preživjeti u prilagođenoj sredini, malo ima izgleda da se skladno prilagodi zajednici bilja, životinja i mikroorganizama, koji su se u zajednici razvijali na Zemlji vijekovima. Njezina vjerojatna sudbina je brzo izumiranje u natjecanju s udomaćenim zemaljskim organizmima. Manje vjerojatna, ali zastrašujuća alternativa jeste, da neće poštivati prirodnu kontrolu da će biti ubitačna za mnoge stanovnike Zemlje uključujući i čovjeka. Bez čuvanja gena i vrsta povećan je rizik da se nešto tako dogodi. Da li možemo sačuvati organizme, kao mikrofilmove, do vremena kada će oni biti opet interesantni i potrebni? Tehnologija za ovaj postupak postoji ili će ubrzo biti nađena. Za neke je organizme uskladištenje spora ili sjemena već sada normalno, a na tehnologiji je samo da produži vijek trajanja. Razvoj cijelih organizama iz pojedinih stanica ili kultura tkiva je svršena stvar za neke vrste biljaka i ubrzo bi mogao postati stvarnost za sve vrste, uključujući i životinje. Ostaje da se riješi jedno ozbiljno pitanje. Vrste koje se ne razvijaju, mogle bi se naći u nezgodnom položaju kada budu morale živjeti u okolini, koja se vjerojatno mnogo izmijenila u vremenu u kojem su one bile konzervirane. Da li možemo na drugi način održati ugrožene vrste u zoološkim ili botaničkim vrtovima? Problem je u tome što će se evolucija nastaviti. Poslije mnogo generacija svi uzeti ostaci originalnih vrsta će se prilagoditi ili čak postati zavisni od okoline zoološkog ili botaničkog vrta. Druga i vjerojatno najbolja alternativa jeste zaštita dovoljnog broja prirodnih ekosistema, tako da veliki broj zemaljskih biljnih i životinjskih vrsta može opstati i razvijati se okružen i u skladu sa ljudskom civilizacijom, koja se neprestano mijenja. 271 |