DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Sa stajališta socio-političkog vremenskog mjerila neki bi mogli prigovoriti obimu i troškovima zaštite nekog posebnog ekosistema, čamci za spašavanje su također skupi u odnosu na količinu i troškove. Međutim mi plaćamo tu cijenu, jer znamo da može doći do brodoloma. Mi također znamo, da će nam biti potrebno koristiti neke od genetskih materijala koji se čuvaju u zaštićenim ekosisitemima. Prigovori na cijenu za zaštitu ekosistema postaju manji problem, ako se javnost potanje i s više uspjeha upozna s vrijednostima zaštite tih područja. Pore d važnosti očuvanja tih područja na dulju stazu ima i neposredne koristi za kratku stazu Ima npr. mnogo vrsta biljaka i životinja, koje sada upotrebljavamo radi poboljšanja kultiviranih i udomaćenih vrsta ili da ih ojačamo protiv novih pojava bolesti i insekata. Tako npr. etiopske vrste Sorghum, bogate kemikalijama koje stvaraju bjelančevine, za razliku od drugih Sorghum vrsta, upotrebljavaju se za poboljašavanje Sorghum-a u svrhu ishrane. Neprekidno postojanje tih vrsta bilo je tako od velikog značaja za stvaranje hranljivijih odlika u sadašnjosti, a postat će još značajnije zbog povećanih potreba mnogobrojnijeg stanovništva u budućnosti. Kako znanje napreduje, a potrebe se mijenjaju, vjerojatno ćemo se morati sve više vraćati divljim vrstama da tim potrebama udovoljimo. 2.3. Kulturne, estetske, rekreacijske i ekonomske vrednote Pored do sada rečenog ima mnogo i drugih suptilnih, ali važnih, razloga za zaštitu prirodnih područja. Razmotrimo velike posljedice brzih naučnih i tehnoloških promjena, komunikacije, masovne migracije sa sela u grad, turizma i mnoge druge utjecaje, individualnu ravnotežu, život u komuni i institucijama te tradicionalne vrijednosti koje zahtijevaju od ljudi da se brže prilagođavaju nego ikada do sada. U toj situaciji bez presedana parkovi i rezervati svijeta dobivaju sve veću vrijednost kao mjesta relativne stabilnosti i mira. Oni osiguravaju »osjećaj za mjesto« gdje ljudi mogu osjetiti da ljudi imaju korijenje u svom prirodnom i povijesnom nasljeđu. Treba samo obratiti pažnju na veliki broj ljudi koji živi u urbanim sredinama i koji odlaze u prirodu ne samo zbog relaksacije i odmora, već zbog osjećaja velike povezanosti s prirodom i sa životom prošlih generacija, koje su bile u intimnijem kontaktu s prirodom. Čini nam se da su kulturne vrijednosti zaštićenih područja bila premalo vrednovana u prošlosti, a s obzirom da su čovjek i kultura nerazdvojivi, to je aspekt koji bi trebao unapređivati MAB, osobito u smislu srodnih djelatnost UNESCO-a na zaštiti prirodnog i kulturnog nasljeđa svijeta. Ovu međuzavisnost razjasnit ćemo nekim primjerima. Rana povijest naseljavanja Evropljana u Sjevernoj Americi, npr., sastojala se u borbi da se ukroti divljina i taj stav održao se gotovo do današnjeg dana. Međutim, s obzirom da je velik dio divljine nestao, pristupi se mijenjaju i sve više se nastoji sačuvati nešto od onoga što je ostalo. Jasno je, da je to povezano sa shvaćenom potrebom da se sačuva dio slike u kojoj su se odigravali povijesni događaji. Faktično puno razumijevanje tih događaja moguće je samo ako se poznaje i njihova pozadina. Primjer još tjesnije povezanosti kulture i zaštite su oni rezervati, koji omogućavaju očuvanje ukupnog načina života u kojima je čovjek u stvari integralni dio ekosistema koji je zaštićen. Nacionalni rezervat MARSABIT u Keniji nastoji postići upravo to, Još jedan primjer, možda najbolje istaknut, je ZAIR, gdje postoji 265 |