DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Važno je spoznati da su mogućnosti biosfere za potrebe čovjeka znatno povećane
manipulacijom ekosistema u pravcu postizavanja veće produktivnosti. Može
se također reći da miješanje obrađene zemlje sa zemljom koja je ostala u prirodnom
stanju, doprinosi povećanju stanišne raznolikosti, što opet često rezultira
većom raznolikošću faune i koristi poljoprivredi. Na taj su način poljoprivreda
i šumarstvo — ako se njima pravilno gospodari — u skladu s ekološkom razboritošću.
Važno je — međutim, spoznati da taj proces može ići predaleko. Samo ekološka
spoznaja i razumijevanje može nas dovesti do spoznaje o važnosti nemodificiranih
zaštitnih ekosistema za zdravo funkcioniranje biosfere kao cjeline.


Zaštićena područja mogu služiti kao polazište prema kojima se mogu mjeriti
izmjene. Da bi se poslužila toj svrsi, moraju se — samo se po sebi razumije —
najprije kompletirati temeljne studije, a onda mora postojati sistem praćenja
okoliša.


Nemodificirani ekosistemi (oni koji nisu bili jače narušeni ili promjenjeni utjecajem
čovjeka) naročito oni u zrelim, klimaks stadijima, vjerojatno će najbolje
ispunjavati tu funkciju ako nisu narušavani. Oni se vremenom mijenjaju malo
ili nikako i sadrže bogati izbor organizama od kojih neke vrste mogu poslužiti
kao indikatori zbog velike osjetljivosti na polutante ili poremećaje. Također postoji
interes u mnogim zemljama za uspostavljanje automatskih meteoroloških
stanica na zaštićenim područjima, koje imaju šansu da postanu trajne. Taj interes
polazi od činjenice da su se predjeli koji okružuju mnogo starije stanice toliko
izmijenili intenzivnom ljudskom djelatnošću, da se rezultati ne mogu više upoređivati
od jedne dekade do druge.


Treba dalje primijetiti da je moderni studij ekologije ekosistema još u povoju.
Može se očekivati procvat i praktičnih i teoretskih aspekata ako se ekološkim
studijama posveti veća pažnja.


Neke od ovih studija mogu se obaviti u laboratorijima, međutim konačn a
verifikacija ekološke teorije mora rezultirati od dobro
obavljenih studija u prirodi. Zaštićena područja u narušavanim ekosistemima
kao i u onima koje je na različite načine mijenjala ljudska djelatnost,
imat će ključnu ulogu u daljnjem razvoju ekološke nauke. Ovaj aspekt naučne
važnosti zaštićenih područja osobito je značajan za druge projekte MAB-a, od kojih
neki imaju u vidu studije posebnih tipova ekosistema ili geomorfoloških jedinica.


Najavu o srednjem napretku ekosistema dao je REICHLE (1973) ukazavši na
pospješivanje razvoja biologije okoliša i nedavno postignute uspjehe na polju vladanja
cjelokupnih sistema čovjekove okoline pomoću programa IPB. On je također
prikazao postojeću sposobnost učenjaka:


1. da okarakteriziraju metabolizam ishrane, energije i vode cijelih ekosistema;
2. da objasne ponašanje ekosistema na osnovi spoznaje osnovnih vladajućih procesa
sistema;
3. da povezu mehaničke procese s modelima sistema koji su u stanju simulirati
funkcioniranje cjelokupnog ekosistema;
4. da dođu do općenitih pravila o strukturi i dinamici ekosistema, koja omogućuje
prenošenje spoznaja na druge okoline. Ovi nedavni uspjesi i podaci do
kojih se došlo, bit će sigurno značajni u proučavanju razvoja okoliša u budućnosti.
Rezervati prirode postaju sve više glavna utočišta za prirodne biocenoze.
Smanjenje raznolikosti vrsta lišava ne samo nas već i


262