DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. PRINCIPI ZAŠTITE PRIRODNIH PREDJELA I NJIHOVOG GENETSKOG FONDA 2.1. Uvod Međunarodni koordinacijski savjet je na svojoj prvoj sjednici zaključio da je ustanovljivanje zaštićenih i na različite načine upravljanih rezervata važno za čovječanstvo zbog uloge koju oni mogu imati u ispunjavanju naučnih, ekonomskih, odgojnih, kulturnih i rekreacijskih potreba. Takovi su predjeli bitni za razne studije ekosistema a također su od fundamentalnog značaja za program. Oni predstavljaju osnovne pravce ili standarde prema kojima je moguće mjeriti promjene i ocjenjivati funkcije drugih ekosistema. Oni predstavljaju način održavanja banke gena različitih vrsta biljaka, životinja i mikroorganizama. Savjet je također zaključio da su nastojanja za uspostavom adekvatnih mreža zaštićenih područja u nekim zemljama bila uspješna, dok u globalu rezultati nisu zadovoljavajući. Da bi dao podstreka i pomoći zemljama za uspostavu zaštićenih područja i da njima upravljaju te na taj način zaštite njihov genetski fond, ovaj Izvještaj nastoji opravdati takve akcije. Na samom početku želimo istaći da je povećana sposobnost čovječanstva da kontrolira i upravlja različitim oazama biosfere stvorila široko rasprostranjeno mišljenje kako je naša kontinuirana egzistencija na ovoj planeti neovisna od naše okoline i sistema koji ga održava. Gdje takva vjerovanja prevladavaju, ima malo simpatija za zaštitu prirodnih i poluprirodnih područja. S druge strane, gdje se shvaća čovjekov istinski odnos prema prirodi, zaštita ima veće izglede za uspjeh. Jedan od glavnih zadataka zaštite mora biti da usadi svim ljudima svijest o biosferi kao sistemu samoodržavanja čovjeka. Da bi se stvorilo razumijevanje i javna podrška akcionim programima, treba naglasiti da zaštita prirode znači mnogo više nego izdavanje lijepih krajolika za čovjekovo uživanje, ako je i to važno. Ljudi moraju uskoro doći do spoznaje kako postoje zdravi i nužni razlozi da se sačuvaju prirodni predjeli te biljke i životinje koje tu obitavaju. U pitanju nije samo prosperitet čovjeka nego možda čak i njegov opstanak. 2.2. Naučne vrijednosti Spori napredak u zaštiti možda se može pripisati nedostatku pogodnih naučnih objašnjenja. Uspoređivanje »razboritog korišćenja« svih zemljinih resursa sa zaštitom, ostat će bez učinka tako dugo dok se jasno ne definira što je to »razborito «. Ako se znanje definira samo ekonomskim terminima, onda takav pristup mcže rezultirati samo neuspjesima u zaštiti — kao što se često događalo. Potrebno je ekološko znanje umjesto — ili barem uporedo sa ekonomskim znanjem. ELTOM je (1958) opisao zaštitu kao »razborit princip koegzistencije čovjeka i prirode, pa bilo to i modificirane prirode«. Nedavni radovi o teoriji razvitka ekosistema, njihovom funkcioniranju i evoluciji kao i studije o raznolikosti vrsta, osigurali su začetak jednog modela prema kome se taj princip koegzistencije čovjeka i prirode može bolje determinirati. Odavna je poznato da mladi ili raniji sukcesivni stadiji u razvoju nekog ekosistema imaju veću produktivnost za čovjekove potrebe nego kasniji stadiji ili stara razdoblja u kojima produktivnost teži prema nuli. Poljoprivreda i šumarstvo |