DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 38 <-- 38 --> PDF |
moću vizualnih demonstracija i za prikazivanje pilot studije stručnjacima, što bi moglo pripomoći u orijentaciji njihovog budućeg rada«. Nacionalni parkovi, rezervati, regionalni i međunarodni centri i muzeji trebali bi surađivati s odgojnim sistemima u izradi programa koji bi pomogli tumačenju programa MAB-a. Sistemi nacionalnih studijskih predjela treba osnovati u parkovima i rezervatima i da služe kao modeli za edukacijske ustanove u pogledu studija o ljudskom korišćenju i modifikaciji okoliša. Neke su zemlje postigle na tome polju znatan napredak i trebalo bi poraditi na međunarodnom modelu izobrazbe nastavnika i upravitelja prirodnih dobara. To bi trebao razmatrati UNESCO i druga zainteresirana tijela. Sredstva UNESCA trebala bi služiti u punoj mjeri da se izrade neke osnovne studije, koje bi se mogle koristiti u odgojnim i obrazovnim programima MAB-a. To je u skladu s preporukama sastanka o edukaciji da »UNESCO unutar aktivnosti na temu ´čovjek i njegova okolina´ ili na drugi prikladan način — omogući, da se odgovori traženjima vlada, MAB nacionalnih komiteta i drugih priznatih tijela za materijalom o izučavanju okoliša, koji će koristiti u srednjim i višim školama. Tu se može uključiti izrada odgovarajućih materijala (primjeri, filmovi, itd.), koji će se koristiti rukovodnom kadru; — potakne razvoj izmjene informacija koje bi obrađivale različite aspekte edukacija o okolišu. Primjer bi mogao biti predloženi izbor IUCN o međunarodnoj edukaciji o okolišu, koji bi s podacima od odgovarajućih organizacija mogao poslužiti toj vrsti«. U odnosu na gornje treba istaći da Preporuka br. 16, prihvaćena na Drugoj svjetskoj konferenciji o nacionalnim parkovima, predlaže izdavanje međunarodne publikacije kao medija za izmjenu informacija o djelotvornostima nacionalnih parkova i njihovim rukovođenjem. Skup sugerira da UNESCO i druge međunarodne organizacije ispitaju načine i sredstva za ostvarenje tih preporuka. Da bi se pripomoglo stvaranju veće svijesti u javnosti o problemima zaštite, preporučuje se da se postojeći izvori, osobito oni koje je izdao UNESCO kao i na objektima koji se mogu povezati s programom MAB, koriste u punoj mjeri u edukaciji o okolišu. Trebalo bi okupiti manju grupu eksperata, koji bi razvili plan za korišćenjc UNESCO-vih programa kao i postojećih nacionalnih parkova, da bi se MAB i njegovi ciljevi popularizirali i tumačili kao primjer. Serija izložbi o biotskim regijama, rezervatima biosfere kao svjetska mreža nacionalnih parkova mogla bi pripomoći da se potakne zanimanje i podrška javnosti za zaštitu nekih većih dijelova životnih zajednica svijeta, kojih je opstanak danas u opasnosti. Kada god se stvaraju novi rezervati edukacijska funkcija bi trebala biti bitna za njihovo upravljanje i zaštitu i tu bi funkciju trebalo uključiti među kriterije prilikom planiranja. U »Svjetskom popisu nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja« trebalo bi ukazati na odgojne i obrazovne mogućnosti, koji ti parkovi i rezultati nude, u posebnim prilozima kao i u sažetom predgovoru. Popis citirane literature na str. 282. Franjo Knebl, dipl. inž. šum. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 37 <-- 37 --> PDF |
njem osobitosti u genetskom sastavu. Postojanje najvećeg broja ovih grupa u Africi, Indiji, Jugostočnoj Aziji, Južnoj Americi i Australiji sada je u velikoj opasnosti. U skladu sa općenitim ciljevima projekta 8, skup smatra da bi bilo uputno razmatrati ne samo potrebu da se brine o dobrobiti tog stanovništva — i intenzivnijem proučavanju njihovih karakteristika i njihovog znanja o upravljanju okolišem — već i njihovu slobodu da sačuvaju svoj tradicionalni način života i genetsko naslijeđe.« Daljnju bi pažnju trebalo posvetiti odnosu toga kontraverznog problema na izučavanje, koja bi trebalo preduzeti u okvirima programa MAB-a. 6.3 Pojam kvaliteta okoline Jedan od mogućih pristupa studiji shvaćanja kvaliteta čovjekove okoline, kako je iznesena na sastanku o MAB projektu 13 (MAB izvještaj serije br. 9), jeste analiza opažanja u nacionalnim parkovima i drugim relativno nepromijenjenim prirodnim sredinama. Problem je istaknut kako slijedi: »Zaštita prirodnih sredina kroz razumno upravljanje njihovim resursima te ustanovljivanje rezervata i nacionalnih parkova od velikog je značaja za čovječanstvo. Međutim, nastojanja da se postigne taj cilj postizala su i postižu ograničen uspjeh. Jedan od razloga za to izgleda da leži u različitim shvaćanjima o vrijednosti prirodnih okolina od ljudi različite kulture, socio-ekonomskih grupa i njihove uloge u društvu. Ova istraživačka aktivnost ispitati će shvaćanja i stavove prema prirodnim sredinama koje predstavljaju nacionalni parkovi i druga zaštićena područja.« Cilj istraživanja o toj temi jest »provesti opće kulturne uporedbe o shvaćanju niza nacionalnih i lokalnih vrijednosti sadržanih u relativno netaknutom okolišu kao što su oni u nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim područjima sa ciljem da se pronađu načini uspješnije zaštite uz istovremeni pristanak grupa koja nastanjuju i koriste takova područja«. Kao takva, ova tema istraživanja usko je povezana MAB projekta 8. Ovaj program bi se trebao proširiti na izučavanje efekata različitih nastavnih i primjenjenih metoda kojih je cilj da uvećaju ili izmjene shvaćanja korisnika nacionalnih parkova o vrijednostima i važnosti tih predjela. Osim studija i razgovora s turistima koji posjećuju predjele, trebalo bi uključiti i školske grupe koje bi sudjelovale u programima parkova. Studije bi trebale ustanoviti kako djelotvornost raznih edukacijski interpretativnih metoda mijenja korisnikova shvaćanja o vrijednostima i značenju tih područja. Trebalo bi također obratiti pažnju na zaključke skupa u odnosu na Projekt 13, da će njegov (Projekt 13) uspjeh uglavnom ovisiti o mjeri u kojoj se bude slagao sa shvaćanjem o njegovom povezivanju i uklapanju u druge projekte. Slični kriteriji se mogu primijeniti i kod Projekta 8. 6.4 Odgojno-obrazovne aktivnosti Jedan je od općih ciljeva MAB da unapređuje edukaciju o okolišu u najširem smislu riječi, te da unapređuje javnu podršku za programe zaštite. Tu podršku trebalo bi dati preporukama skupa eksperata o odgoju i obrazovanju (MAB Izvještaj serija br 7) kako bi »stanice i lokaliteti povezani sa izučavanjem MAB-a postale permanentna mjesta za demonstraciju i popularizaciju objekata okoline. Ove stanice i lokaliteti mogle bi se koristiti za unapređivanje svijesti prema okolišu po 279 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 36 <-- 36 --> PDF |
okviru programa. U slijedećim poglavljima dati ćemo neke od odgovorajućin sugestija koje su dali drugi skupovi. 6.1 Istraživanja u nenarušenim ekosistemima Projekti MAB od 1 do uključno 7 obrađuju utjecaj i ekološke efekte ljudske aktivnosti na različite tipove ekosistema ili fiziografskih jedinica. Dajući taj naglasak na čovjeka nekoliko je skupova ukazalo na potrebu daljnjeg istraživanja ekosistema, koji su bili i još su pod minimalnim utjecajem čovjeka. Tako skup o projektu 5 (MAB izvještaj serija br. 5 str. 33) smatra da bi radi razumijevanja efekta intenzivnog korištenja kopnenih voda »moglo biti potrebno da se poduzmu komplementarna istraživanja« prirodnih sistema, na koje je čovjek malo utjecao. Uporedba rezultata istraživanja podvodnih terena, izloženih različitim stupnjevima stresova ili zagađivanja, trebala bi rezultirati generalizacijom funkcioniranja sistema u takvim različitim situacijama.« Skup o projektu 6 (MAB izvještaj serija br. 8 str. 38) smatra da bitno i temeljito razumijevanje ekologije planinskih biotopa zahtijeva kao bazu studiju ekosistema koji su minimalno modificirani utjecajem čovjeka. U nekim planinskim lancima koji se proučavaju to će biti vrlo rijetko, osobito u nižim predjelima i to daje posebnu vrijednost komparativnim studijima različitih brdskih područja, osobito unutar iste bioklimatske zone. Kada se jednom utvrde karakteristike ovih prirodnih biotopa, biti će moguće bolje definirati efekte ljudskog utjecaja na brdsko- planinske okoliše. Zbog toga bi se trebalo definirati i rezervirati za naučne i kulturne potrebe u svakom važnom brdskom rejonu primjere najtipičnijih biotopa. Potrebno je da se identificiraju brdski krajevi od značaja za zaštitu i za dugotrajno kooperativno istraživanje radi zaštite baze komparativnog ekosistema. Kao zadnji primjer mogli bismo navesti skup o projektu 7 (MAB serija 11 str. 9.) koji je izvjesnu pažnju posvetio pitanju nenastanjenih otoka, osobito u odnosu na one koji su obuvaćeni projektom »Otoai za nauku« od strane IUON-a. Skup je upozorio na činjenicu da je težište MAB programa na čovjeku, ali da su nenastanjeni otoci unatoč tome dio čovjekova okoliša, makar oni za koje su značajni žive udaljeni. Nadalje, nenaseljeni otoci smješteni između naseljenih pružaju dragocjenu osnovu za procjenu ekoloških promjena na ovim posljednjim. Ovi komentari naglašavaju značaj zaštićenih nemodificiranih predjela kao osnovnih izvora podataka za mnoga istraživanja, koja će se poduzimati u okvirima programa, te su polazna točka za razvijanje veza između MAB projekta 8 i drugih projekata. 6.2 Genetske i demografske promjene Skup o MAB projektu 12 koji razmatra interakcije između transformacije okoline i genetskih i demografskih promjena dao je slijedeću izjavu i preporuku u odnosu na projekt 8. »Ovaj projekt (projekt 8) brine se o zaštiti prirodnih područja i izvora gena biljaka i životinja, te pokreće vrlo važno pitanje u odnosu na ljudske zajednice. Postoje brojne grupe stanovnika koje su se održavale kroz mnoge generacije kao lovci — sakupljači ili prosti poljoprivrednici u uvjetima izrazite bijede. Njihov način života, njihova malobrojnost i njihova kultura podarila ih je izvjesnim stup 278 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 35 <-- 35 --> PDF |
5.7 Mikroorganizmi koji nemaju direktnu primjenu u nauci, tehnologiji, medicini ili poljoprivredi (kategoriji D) Glavne karakterstike mikroorganizama je njihova posvudašnja prisutnost, ogromna raznolikost, ogromna brojnost (koja je samo po sebi značajan izvor varijacija). Mjere zaštite za veće organizme automatski štete i asociraju mikrofloru i faunu. Kao što je već rečeno,, poznati mikroorganizmi koji su čovjeku interesantni, održavaju se u mnogobrojnim zbirkama kultura, pa se to na isti način može učiniti i sa drugim, predvidivo, vrstama. Zbog toga nema opravdanja da se u program MAB uključe mjere za zaštitu mikroorganizama osim onih, koje se primjenjuju na ekosisteme — u kojima žive i mikroorganizmi kao njihovi važni članovi. 5.8 Prijedlozi za istraživanja Zaista su rijetki podaci o odnosima veličine i raznolikosti populacije s jedne strane, te njihova opstanka s druge strane, ali odgovarajuće studije ukazuju na to, da se značajni podaci mogu dobiti koristeći današnje metode mjerenja genetskih varijacija. Malo je studija, završenih ili u toku, osim onih o jezerima i morima, koje kritički opisuju i istražuju dinamiku populacija i zajednica koje zauzimaju neki prirodni okoliš kroz dugi period vremena. Zaštićena područja osiguravaju mogućnost istraživanja, a studije se mogu započeti sa sigurnošću da će se i nastaviti u takvom okolišu. Osim fundamentalnih bioloških podataka koji se mogu dobiti pomoću takvih studija, one će osigurati informacije koje su u direktnom odnosu s uspostavljanjem i upravljanjem zaštićenih područja. Predlaže se da MAB ne samo pozdravi takove studije u zaštićenim područjima, već da ih aktivno podrži, inicira i pomogne. Takve bi studije, kao važan dio temeljnih studija, trebalo provoditi — ali se ne ograničimo na njih — u predloženim rezervatima biosfere. Izbor vrsta koje su pogodne za biološke studije populacija trebao bi utjecati na izbor rezervata biosfere. Parametri koje dolaze u obzir su dužina životnog ciklusa, veličina (potreba za prostorom), gustoća, ponašanje, sistem razmnožavanja i oplodnja, a vrste koje treba odabrati trebaju biti pogodne i za izučavanje populacija te da budu predstavnici različitih oblika života. Takve bi studije dale podatke o broju preživjelih i biologiji procesa prilagođivanja ključnih vrsta, ali bi istovremeno služile i kao osjetljivi indikatori promjena u okolišu. Uspostavljanje trajnih rezervata prirode ne može čekati na informacije o biologiji populacija niti malenog broja ključnih vrsta, iako bi to bilo poželjno. Predloženo je u odjeljku 4, da se sakupi grupa stručnjaka koja bi izradila upute koje bi pomogle nacionalnim komitetima u organiziranju istraživanja. Osim toga bi trebalo izraditi upute koje bi obuhvaćale ekološke i genetske principe zaštite prirode i bile praktična pomoć uspostavljanja rezervata, koji bi trebali biti dugo trajn i r e z e r v at i. To bi trebao biti neposredni zadatak MAB-a. 6. ODNOSI S DRUGIM AKTIVNOSTIMA I PROJEKTIMA MAB-A Nekoliko je skupova, koje je organizirao MAB, diskustiralo o mogućim povezanostima i račvanju projekta MAB 8 sa drugim projektima i djelatnostima u 277 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 34 <-- 34 --> PDF |
5.6 Vrste koje nemaju vidljivi ili neposredni ekonomski značaj (kategorija C) Ovaj odjeljak raspravlja o genetskim razmatranjima u zaštiti prirode, a ne o čuvanju izvora divljih gena za čovjekovu korist. Međutim, tu ne postoji jasna granica, jer će izvori prirodnih gena vjerojatno biti sve važniji u čovjekovim djelatnostima. Dovoljno je navesti jedan primjer: Pod utjecajem porasta stanovništva, tehničkih inovacija ili zbog kulturnog i nastavnog napretka ka većem vrednovanju prirodnih okoliša, u velikoj će mjeri napredoviti preobrazba krajolika za rekreacijske i druge svrhe. Svaki takav projekat zahtijevat će izvor gena koji daleko premašuju genetske izvore komercijalnih snabdjevača ili one iz botaničkih i zooloških vrtova, pa će izvori gena iz prirodnih zajednica dobiti veliki značaj. Sa nekim iznimkama od specijalnog javnog ili naučnog značaja, vrste iz te kategorije, koje očito nemaju neposrednu ekonomsku korist sačuvati će se kao dio zaštićenog ekosistema, a ne pojedinačno. Ako se razmatra potencijalnu lokaciju, koju bi trebalo uključiti u sistem namjenskih i zaštićenih rezervata, trebalo bi zadovoljiti dva osnovna kriterija. Prvo, to treba biti ekosistem, koji se dade definirati bilo kao reprezentativna ili jedinstvena biotska zajednica, koja je sačinjena od mnoštva međuzavisnih divljih vrsta. Drugo, on treba po veličini i obliku biti takav, da sadrži dovoljan broj jedinki dovoljne genetske raznolikosti, tako da je moguć dugotrajni opstanak i evolucija jedne ili više vrsta u ekosistemu. Mora se potpuno shvatiti, da je zaštita prirode provediva i trajna samo u zajednicama prilagođenim njihovim sredinama i prilagodljivim promjenama okoline, u stanju neprekidnog prilagođivanja i evolucije. Poznato je da su genetske varijacije bitne u najvećem broju prirodnih populacija i da je jedan njihov dio prilagodljiv. Potrebno je znati najmanju veličinu populacije koja će dati potrebni broj varijacija. Struktura subpopulacije, varijacije unutar populacije i tok gena su daljnji parametri koji utječu na varijacije i prilagođenje u dugotrajnoj zaštiti. Nisu to samo genetske varijacije među jedinkama, već i genetske razlike među populacijama — način na koji je izvor gena raspodijeljen i modeliran između sastavnih populacija — što pruža fleksibilnost za evolucijsku postojanost. Jedan je od ciljeva zaštite da se sačuva što je moguće više postojećih vrsta i njihovih varijacija. Međutim, postoje prirodne i ekonomske granice zaštite i kompletno pokriće je manje realno i manje važno, nego biološka zdravost sistema zaštite bez obzira koji biom treba zaštititi. Ako bi došlo do nestanka neke zaštićene vrste u budućnosti, to bi trebalo biti zbog prirodnih razloga evolucije, a ne zbog neodgovarajućeg rezervata. Konačno, ljudski utjecaj na zaštićene predjele — ukoliko nije rasprostranjen i drastičan — ne bi trebao ozbiljno ugroziti strukturu populacije većine vrsta u rezervatu u smislu genetskih posljedica. Bit je u tome, da utjecaj bude u razboritim granicama. Narušavanje ekološkog i genetskog integriteta mora biti u srazmjeri sa dugoročnom sigurnošću držanja: zaštita je, i vjerojatno će ostati, nesigurno data na volju svake generacije, komune ili vlade. Usmjereni pristup naše dominantne ljudske vrste može rezultirati zamjenom podnošljivog gubitka u biološkom integritetu za dobitak u veličini, raznolikosti i sigurnosti zaštićenih područja. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 33 <-- 33 --> PDF |
uključujući podivljalim domaćim vrstama, predstavlja opasnost za genetski integritet mnogih divljih vrsta. Zaštita najvećeg broja divljih vrsta najbolje se postiže, ako se one zaštite u njihovom prirodnom staništu stvaranjem strogo zaštićenih rezervata. Međutim, obzirom na činjenicu da su mnoge vrste za sada osuđene na boravak u malim ostacima nekada većih područja, postoji potreba da se stvore nova rasplodna stada hvatanjem i preseljavanjem divljih vrsta u sigurna staništa slična onima u kojima su nekad boravile. U izvjesnim slučajevima uzgoj u zoološkim vrtovima može pomoći kao pripremna mjera prije njihovog preseljenja u prirodu. Prijedlozi za akciju (1) BILJKE a) Istraživanja: Istraživanja ugroženih genetskih resursa udomaćenih biljaka inicirao je FAO i I.B.P. — i prvi izvještaj je objavljen 1973. godine (FRANKEL, 1973). Također je potrebno provesti odgovarajuće sistematsko istraživanje ugroženih divljih vrsta biljaka koje su od koristi čovjeku, osobito šumskih vrsta. Ta istraživanja zahtijevaju puno veće napore. Međutim, vrijedni podaci već postoje i mogu se prikupiti od ekologa, sistematičara, specijalista za uzgoj žitarica i plodova, šumara, istraživača biljaka itd. Te podatke treba prikupiti i stalno ih ažurirati. b) Organizacija: Potreban je program koji će pospješiti prikupljanje i širenje informacija i koji će dati potrebne informacije i upute o tehničkim, a gdje je to moguće i zakonskim mjerama zaštite; koji će podsticati, pomagati i koordinirati nacionalne i međunarodne aktivnosti. (2) ŽIVOTINJE a. Neprekidan nadzor i popisivanje da bi se moglo pratiti stanje divljih populacija i njihovih staništa. b. Uspostavljanje i zaštita pogodnih rezervata za razmnožavanje divljih vrsta, što uključuje i uklanjanje domaćih životinja iz tih predjela. c. Takovo upravljanje rezervatima koje će uspostaviti ranije stanje, oštećeno lošim gospodarenjem u prošlosti. d. Prebacivanje životinja iz zaštićenih područja u kojima vlada izobilje, u odgovarajuće rezervate radi stvaranja novih rasplodnih stada. Da bi se izvršilo takove poduhvate biti će potrebna međunarodna pomoć U obučavanju osoblja te stvaranju uvjeta za zaštitu i upravljanje rezervatima faune. (3) SUDJELOVANJE MAB-a Takav program projiciran je u odjelu B MAB projekta 8. Iznesene zaštitne mjere u velikoj su mjeri zajedničke s onima, koje su potrebne za vrste i zajednice u kategoriji C i u mnogim slučajevima će se poklapati s njima. Međutim, uzevši u obzir da se genetski izvori, koji su predstavljeni u kategorijama A i B, koriste u poljoprivredi i šumarstvu, te da će neke od potrebnih informacija davati eksperti poljoprivrede i šumarstva, važno je da FAO bude u tijesnoj vezi sa ovim programom, te da se koriste iskustva odgovarajućih FAO skupova. 275 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nolikost, već vjerojatno vrlo brzo evoluiraju i nove vrste — ponekad pošto ih je čovjek unio u nova staništa. Zbog toga bi svaki plan dugoročne zaštite divljih vrsta trebao obuhvatiti i odgovarajuću raznolikost vodenih habitata. Uzevši u cjelini, ove ekonomski važne divlje vrste biljaka i životinja, koje su ili nisu u ranom stadiju udomaćenja, trebalo bi tretirati od vrste do vrste, sa napomenom da se svakoj vrsti posveti posebna pažnja. Dva primjera kalif orni j skih šumskih vrsta drveća koje pokazuju različite probleme i ukazuju na tokove potrebnih mjera prikazana su u dodatku 2 ovog izvještaja. 5.5 Divlje vrste srodne udomaćenim vrstama bilja i životinja (kategorija B) Divlji srodnici udomaćenog bilja — vjerojatni pretci i drugi srodnici udomaćenih vrsta sve se više koriste za oplemenjivanje. Oni sadržavaju važne povijesne karike sa ranim porijeklom žitarica i koriste se u izučavanju genetskih i razvojnih odnosa među srodnicima žitarica koje su od neposredne ili potencijalne koristi u daljnjem poboljšanju uroda. Biološka jedinka od interesa jeste jedinka unutar populacije; varijacije unutar jedne populacije kao i između populacija su u direktnom odnosu. Zaštita divljih vrsta biljaka u kategorijama A i B mora se razmatrati u odnosu na njihovu upotrebu, rasprostranjenost i u svijetu njihovog ugroženog, kontinuiranog opstanka. Postoji značajna razlika u svim tim aspektima. Uzevši u cjelini, pašnjačke vrste su relativno sigurne iako su pretjerano pašarenje i nebrižna obrada zemlje ugrozile neke mediteranske vrste. Također treba zaštititi srodnike udomaćenih vrsta kao npr. neke grupe predaka mediteransko i bliskoistočnih vrsta kao i razne divlje vrste voćki na dalekom Istoku. Kod svih divljih vrsta zaštita se najbolje provodi in situ (na licu mjesta). Prenošenje iz prirodnih u prilagođena staništa radi bolje zaštite se također provodi, te se dobiva umjetna tvorevina, tno i to je bolje nego potpuni gubitak do kojega bi moglo doći zbog uništenja staništa, opasnosti kojoj su naročito izložene šumske vrste. Slično tome srazmjerno jedinstvene mjere zaštite, kao uspostavljanje malih zaštićenih područja, ili sprečavanje prevelikom pašarenja moglo bi spasiti vrijedne genetske resurse. Mjere zaštite za takve vrste mogle bi biti elastičnije i prilagodljive koristeći postojeće rezultate, razvijajući relativno jednostavne zaštitne mjere, a ako je to nemoguće, trebalo bi osnovati specijalne rezervate. Divlje vrste koje koriste uzgajivači sjemena, mogu se uspješno sačuvati standardnim mjerama, koje se primijenjuju kod zaštite vrsta žitarica. Reprezentativne vrste bilja skupljaju se na terenu i smještavaju u laboratorij za čuvanje sjemena uz uvjete koji odgovaraju toj vrsti. Čuvanje sjemena ima tu prednost, što je lako izvedivo, ali obnova divljih vrsta, ako Jdijavost sjemena opada, može predstavljati veće teškoće nego kod udomaćenih vrsta. Divlji srodnici pripitomljenih životinja — Govoreći uopćeno, divlji srodnici pripitomljenih životinja nalaze se u kritičnoj situaciji i opstanak mnogih je ozbiljno ugrožen. Na primjer divlji srodnici konja, magarca, krava, ovaca, bivola, koza, jako su ugrožene kao vrste, ili kao rase. U mnogim slučajevima brojnost im je smanjena uništavanjem njihovih staništa kombiniranim sa njihovom prevelikom eksploatacijom. K tome križanje sa domaćim vrstama, 274 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 31 <-- 31 --> PDF |
ispaše i šumskih proizvoda, u zaštiti zemljišta, te izvora drugih korisnih proizvoda. U mnogo se slučajeva koristi unošenje vrsta sa strane jer se niz vrsta prilagođava u širokom spektru ekoloških uvjeta i ima veliki značaj za osiguranje visoke razine proizvodnosti. Velika proizvodnja kao na pr. na pašnjacima Australije i Novog Zelanda, kao i proizvodnja u šumarstvu i ribarstvu u mnogim dijelovima svijeta, u velikoj mjeri ili u potpunosti zavisi od unošenja vrsta iz drugih dijelova svijeta. Rezervoar ekoloških i genetskih raznolikosti itakvih vrsta ima veliki značaj za daljnje unapređivanje i uspostavljanja nove proizvodnje u zemljama u razvoju. Biološka jedinka u sklopu različitih vrsta zavisi od populacije, ekopita, biotipa i provenijence. Cilj je zaštite osigurati kontinuirani opstanak što šireg niza genetski različitih populacija u skladu s raznolikošću uvjeta u kojima vrste žive. Može se očekivati da populacije u predjelima prirodne rasprostranjenosti imaju široki spektar genetske raznolikosti. Međutim, agronomi, šumari i lfcnnolozi spoznali su vrijednost genetskog prilagođavanja do kojega dolazi u novim sredinama. Mediteranske krmne biljke su se ponovno unijele na njihova prvobitna staništa nakon što su se pola stoljeća selekcionirale u uvjetima pašarenja u Australiji; šumari koriste lokalno adaptirane provenijence unesenih vrsta kao vrijedne izvore sjemena. Treba upozoriti na veliki broj životinjskih vrsta koje imaju direktnu korist za čovjeka. Mnoge divlje vrste životinja koristi čovjek u ishrani, od kojih su najznačajnije ribe ali i divlje ptice, sisavci,, reptili i vodozemci kao i mnogi beskralježnjaci. Druge proizvode krzna, kože, perje itd. što daje ekonomske vrijednosti. U nekim je zemljama divljač glavni izvor bjelančevina u ljudskoj ishrani. Jedan od osnovnih problema jeste održavanje populacija ovih ekonomski značajnih vrsta kontrolom eksploatacije kao i odgojem ljudi, kako bi ih se osposobilo da gospodare tako, da imaju potrajnu proizvodnju. Poteškoća je u tome, što su to divlje životinje te se smatraju općim dobrom, koje može svatko koristiti. Dramatski uspon i krah najvećeg ribarstva na svijetu, ribarenje gavuna (anchovetta) na zapadnoj obali Južne Amerike, upozorava da se posebna briga mora posvetiti čuvanju vodenih resursa. Što se tiče slatkovodnih riba, čovjek se može pohvaliti da je udomaćio vrste šarana i njihovih srodnika, a sada udomaćuje vrste pastrva i Tilapia te neke priobalne morske vrste kao na pr. listove i ciple. Beskralješnjaci kao npr. ostrige, školjke, rakovi također se intenzivno uzgajaju. Ako uzmemo u obzir rastuće potrebe za proteinskom hranom, vjerojatno je da će se znatno razvijati vodeni resursi te se zbog toga nameće potreba za dugoročnom zaštitom genetske raznolikosti za potrebe uzgoja u budućnosti. Naročitu pažnju treba posvetiti preostalim divljim populacijama riba onih vrsta, koje se sada općenito uzgajaju u ribljim uzgajalištima i farmama, te se od tuda premještaju u odgovarajuće vode širom svijeta (na pr. Američka pastrva). Mora se paziti da se spriječi ukrštanje između divljih i poludomaćih vrsta. Treba unositi nove uzgojene populacije u odgovarajuće rijeke i jezera te zaštićivati originalna staništa od onečišćavanja i drugih vrsta šteta. Daleko važnije od udomaćenih vrsta je velika raznolikost divljih vrsta kao neposrednih ili posrednih izvora bjelančevina. U nekim predjelima, naročito u tropima Afrike, Južne Amerike i Azije ne samo da postoji velika genetska raz |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 30 <-- 30 --> PDF |
5.2 Ograničenja Ovaj izvještaj isključuje slijedeće kategorije, koje su uključene u odjeljak B projekta (prva sjednica savjeta): a) Udomaćene vrste biljaka i životinja, koje se planiraju i na njima vrše pokusi pod pokrovitljstvom FAO. b) Mikroorganizmi koji imaju neposrednu primjenu u nauci, tehnologiji, poljoprivredi i medicini. Takvi su mikroorganizmi sadržani u mnogim općim ili pak specijaliziranim zbirkama kultura, gdje se stručno održavaju, pristupne su javnosti i propisani u svjetskim razmjerima. Slučajevi uspostavljanja novih zbirki, uključujući i regionalne zbirke u zemljama u razvoju, počivaju na zahtjevu za regionalno korištenje a ne za zaštitu ugroženih genetskih izvora. Taj se zahtjev ne može opravdati zbog toga, jer su svuda prisutne ogromne varijacije mikroorganizama. Ma koje obrazloženje za stvaranje novih zbirki za svrhe MAB nije bitno. 5.3 Klasifikacija divljih vrsta i »relevantno vremensko razdoblje« U saglasnosti sa MAB projektom 8 prihvaćena je slijedeća klasifikacija divljih vrsta: A) Vrste od direktnog ekonomskog značaja uključujući biljne vrste polja, šuma te ljekovitog bilja, divljači i ostalih divljih životinja, uključivši beskralježnjake, vrste koje čovjek iskorišćuje. B) Divlje vrste koje su u srodstvu s kultiviranim biljkama kao i divlji preci ili srodnici pripitoljenih životinja. C) Vrste koje ne daju neposredne koristi čovjeku, ali su od ekološkog, estetskog, socijalnog ili naučnog značaja. D) Mikroorganizmi za koje se ne vidi neposredna naučna, tehnološka, poljoprivredna ili medicinska korist. Kao što je naznačeno u odjeljku 2. ovoga Izvještaja, aktivnosti koje se protežu u budućnost, imaju neophodno vremensku projekciju, bilo da se radi o jednom danu, godini, stoljeću ili »vječnosti«. U pogledu zaštite sama je po sebi razumljiva potrajnost, ali i potreba da se odredi »relevantno vremensko razdoblje « postaje evidentna, ako se svrha zaštite kategorija A—C (gore navedena) razmatra s obzirom na genetske izvore koje one predstavljaju. Potrebe u budućnosti danas se mogu predviđati manje nego ikada do sada u povijesti čovječanstva. Ne možemo sa sigurnošću predvidjeti koje će se vrste biljaka i životinja koristi u roku od jednog ili dva stoljeća. Prema tome apstraktan kritični period za kategorija A i B mogao bi iznositi nekoliko desetljeća ili najviše jedno ili dva stoljeća, a ne tisućljeće. Međutim, kada se radi o zaštiti vrsta koje nemaju opipljivu ekonomsku korist (kategorijac C), onda ne možemo odrediti krajnje vrijeme. Kritičan period za zaštitu prirode je neograničen. Ove razlike u planiranju zaštitnih mjera imaju veliki značaj za tri kategorije razvijenijih biljaka i životinja. 5.4 Divlje vrste koje imaju neposredan ekonomski značaj (kategorija A) Vrste od neposredne ekonomske koristi — U mnogim dijelovima svijeta divlje biljke i životinje imaju velik ekonomski značaj u osiguranju |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 29 <-- 29 --> PDF |
risti vatra, prekomjerna ispaša, sječa drva, ispiranje tla, zamuljivanje i prekomjerno đubrenje. Koristeći te metode, mogu se otkriti i ocijeniti funkcioniranje ekosistema, uključujući stadije sukcesije, vrijeme potrebno za oporavak, kapacitete proizvodnje i produktivnost kao i načini da se pospješe promjene i ustanovi ravnoteža. Raspored tih pokusa može se kretati od dana do stoljeća. S dovoljno kritičkih podataka o tim eksperimentima, kombiniranim sa sistemskim prilazom i matematskim modeliranjem, moguće je razviti sposobnost ekološkog predviđanja. 5. ZAŠTITA GENETSKE RAZNOLIKOSTI 5.1 Zaštita nasuprot genetskom manipuliranju Izgleda da je na domaku stvaranje novih gena pa tako vjerojatno i stvaranje sasvim novih organizama. Uzimajući u obzir troškove i potrošnju energije, takve alternative su neusporedivo skuplje od čuvanja gena i vrsta, koje već postoje. Kao tehnološka i naučna dostignuća sinteza gena i vrsta mogla bi se usporediti sa Sputnikom i Apolom 8. Velika potrošnja sredstava u tehnologiju svemira dala je ogroman doprinos boljem razumijevanju zemlje, ali je malo doprinijela fizikalnim izvorima sirovina koje već postoje na zemlji. Slično tome sinteza gena i vrsta doprinijeti će biološkom razumijevanju, ali vjerojatno neće doprinijeti povećanju zemljinih bioloških resursa. Jedan je od problema taj što novi gen nije nužno i prilagođeni gen. A potpuno nova vrsta, iako može preživjeti u prilagođenoj sredini, malo ima izgleda da se skladno prilagodi zajednici bilja, životinja i mikroorganizama, koji su se u zajednici razvijali na Zemlji vijekovima. Njezina vjerojatna sudbina je brzo izumiranje u natjecanju s udomaćenim zemaljskim organizmima. Manje vjerojatna, ali zastrašujuća alternativa jeste, da neće poštivati prirodnu kontrolu da će biti ubitačna za mnoge stanovnike Zemlje uključujući i čovjeka. Bez čuvanja gena i vrsta povećan je rizik da se nešto tako dogodi. Da li možemo sačuvati organizme, kao mikrofilmove, do vremena kada će oni biti opet interesantni i potrebni? Tehnologija za ovaj postupak postoji ili će ubrzo biti nađena. Za neke je organizme uskladištenje spora ili sjemena već sada normalno, a na tehnologiji je samo da produži vijek trajanja. Razvoj cijelih organizama iz pojedinih stanica ili kultura tkiva je svršena stvar za neke vrste biljaka i ubrzo bi mogao postati stvarnost za sve vrste, uključujući i životinje. Ostaje da se riješi jedno ozbiljno pitanje. Vrste koje se ne razvijaju, mogle bi se naći u nezgodnom položaju kada budu morale živjeti u okolini, koja se vjerojatno mnogo izmijenila u vremenu u kojem su one bile konzervirane. Da li možemo na drugi način održati ugrožene vrste u zoološkim ili botaničkim vrtovima? Problem je u tome što će se evolucija nastaviti. Poslije mnogo generacija svi uzeti ostaci originalnih vrsta će se prilagoditi ili čak postati zavisni od okoline zoološkog ili botaničkog vrta. Druga i vjerojatno najbolja alternativa jeste zaštita dovoljnog broja prirodnih ekosistema, tako da veliki broj zemaljskih biljnih i životinjskih vrsta može opstati i razvijati se okružen i u skladu sa ljudskom civilizacijom, koja se neprestano mijenja. 271 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 28 <-- 28 --> PDF |
U mnogim zemljama razvijali su se oblici korištenja zemljišta kroz duga vremenska razdoblja. Oni su stvorili svoju vlastitu karakterističnu floru i faunu te mogu predstavljati vrijedne koridore između prirodnijih predjela kao što su na pr. živice u engleskim poljoprivrednim krajolicima. MAB serija br. 8 (utjecaj ljudske djelatnosti na brdske ekosisteme) prikazala je interesantnu studiju Alpa, te je preporučila provođenje programa istraživanja, koji bi pripomogao razrješavanju i zaštičivanju odnosa čovjeka i ekosistema u alpskim uvjetima. Izvještaj je opisao razborit oblik ljudske djelatnosti u Alpama koji je imao za posljedicu stvaranje različitih i skladnih krajobraza sastavljenih od komponenata koje je stvorio čovjek (neki značajni habitati, polja, livade), i »prirodnih« zajednica (šume i visokoplaninski pašnjaci). Takve krajolike od velike estetske vrijednosti trebalo bi održavati na način koji osigurava njihovu svojstvenost i genetsku raznolikost što je moguće dulje. Drugi kriteriji za izbor zaštićenih područja trebali bi sadržavati zaštitu osjet- Ijiviijih područja koja — kada bi ih se uništilo — treba puno vremena da se oporave, kao i područja koja čuvaju rijetke primjerke flore i faune. Kada se završi ovaj posao, mreža rezervata osigurati će zaštitu najvećeg dijela ugroženog biljnog i životinjskog svijeta. U međuvremenu svaka zemlja — ukoliko to dosada nije učinila — trebala bi sačiniti popis ugroženih i rijetkih vrsta koje se nalaze na njenom području, te preduzeti potrebne mjere da se načine rezervati ili druge odgovarajuće mjere za njihovu zaštitu. 4.3 Mreža zaštićenih područja Mreža zaštićenih područja širom svijeta ima ogromnu vrijednost za ekološka istraživanja koja se odnose na razumno korištenje i zaštitu biosfere kao i poboljšanje globalnog odnosa između čovjeka i njegove okoline. Te vrijednosti uključuju: identificiranje i procjenjivanje ekosistema, te promjene u biosferi i okolini: studiranje strukture, funkcioniranja i dinamike prirodnih i umjetnih ekosistema; odnos između ekosistema i utjecaja čovjeka na njih. Kao dio programa UNEP-a važno je da se izmjere kratkoročne i dugoročne promjene u ekosistemima te flori i fauni u svijetu, koje su posljedice prirodnih promjena kao i onih čiji je uzročnik čovjek. Da bi se to postiglo, potrebno je stvoriti mrežu naučnih stanica i osmatračnica u izabranim predjelima bioma koji su najmanje dirnuti kako bi služile kao polazišta i standardi za mjerenje promjena. Pored toga trebalo bi provesti studije u ugroženim područjima, kao i u drugima koje je čovjek modificirao, da bi se pronašle osjetljive i značajnije vrste koje bi trebalo promatrati. Preporučuje se formiranje tima koji bi odredio kriterije za izbor osmatračkih stanica i metoda, koristeći popis polutanata i metodologiju koje je predložio UNEP (1973), kao i grupe savjetnika kao što je SCOPE komisija za promatranje okoline (MUNN 1973). Također treba uzeti u obzir punktove istraživanja IBP koji raspolažu brojnim podacima. Jedan je od važnijih ciljeva istraživačkih programa MAB-a da studira osnovne procese u ekosistemima i utvrdi kako se oni vladaju u normalnim a kako u narušenim uvjetima. Ne mogu se točno odrediti zahtjevi za druge projekte MAB-a dok radne grupe ne odrede preciznije projekte, međutim predpostavljamo da će biti potrebno odrediti netaknute zone prirode te kontrolne zone u kojima se mogu vršiti naučni pokusi. Ti pokusi mogu biti razorni i zahtijevati da se ko 270 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— Minimalni zahtjev za zaštitu svakog bioma ili pod-bioma trebala bi biti odgovarajuća zaštita prirodnog područja ili upravljanog predjela prirode (o nomenklaturi ovih kategorija vidi DASMAN 1973 b) s prvenstvenim ciljem zaštite prirode. Što su te površine veće, to su vrednije za ovu svrhu. Njihova se vrijednost može još povećati, ako se mogu okružiti predjelima u kojima se gospodari prirodnim ekosistemima kao izvorima sirovina, na pr. za uzgoj divljači, pašarenja ili proizvodnju drva. Ova podjela na zone različite namjene utjecat će na porast genetske raznolikosti i na protok gena. Potreba za brižljivo izabranom mrežom zaštićenih predjela nameće se osobito tamo, gdje se provodi korištenje zemljišta koje narušava prirodne zajednice — osim onih koje su pod specijalnom zaštitom — kao i itamo, gdje će vjerojatno zbog nekontrolirane eksploatacije domaće vrste biti uništene. Tamo gdje je odnos i pritisak stanovništva prema korištenju zemljišta pozitivan u odnosu na čuvanje prirodnih vrsta i krajeva, manje Se nameće potreba za specijalno zaštićenim predjelima; međutim, takvi su predjeli potrebni za nastavljanje životnih zajednica na koje je ljudska zajednica malo utjecala. Rezervati neće moći poslužiti određenoj svrsi, ako se ne budu primijenile izvjesne mjere planiranja i kontrole korištenja zemljišta i resursa van njihovih granica. U uvjetima u kojima se zaštićuju samo specijalno izabrane vrste, parkovi ili rezervati trebali bi biti dovoljno veliki da uključe obitavališta dovoljnog broja pokretne divljači sposobne za život. Iako su poznate poteškoće u očuvanju vrlo pokretnih vrsta divljači, takva je zaštita potrebna ne samo u odnosu na te specifične vrste, već i zato da se održe kompletne biotske zajednice i ekosistemi. Zaštita biljnih komponenata takvih ekosistema je «razmjerno laka u odnosu na životinjske. Gdje nije moguće stvaranje velikih rezervata, dobra će alternativa biti stvaranje niza manjih rezervata spojenih prolazima za divljači. Za ptice selice ili ribe koje migriraju nemoguće je stvoriti dovoljno velike rezervate da bi se zaštitili putevi migracije. Međutim, takve vrste imaju kritične predjele u kojima se prehranjuju i gnijezde, pa je u njima vrlo važna zaštita radi njihovog opstanka. Treba uspostaviti takva strategijska zaštićena područja uzduž njihovog puta migracije u kojima se mogu nesmetano hraniti, gnijezditi i množiti. Kod maritimnih vrsta kritični predjeli nalaze se u obalnim područjima (na pr. močvarnim predjelima mangrova, slanim močvarama, obalama za iježenje kornjača) ili na otocima (npr. staništima za morske medvjedice ili kamenjarima za gniježđenje morskih ptica). Općenito je poželjno da se u veće zaštićeno područje uključe primjerci raznih bioma ili pod-bioma, te da se izaberu takvi primjerci bioma, koji sadrže koncentraciju životinja, gdje postoje uvjeti za njihovo množenje, ishranu i parenje ili u kojima se javljaju rodovi i vrste reliktne flore i faune. U nekim slučajevima biti će potrebno ustanoviti mnoštvo manjih i raštrkanih rezervata, da bi Se zaštitile kritične ili važne vrste ekosistema ili biocenoza. K tome treba dodati i predjele nastale pod utjecajem ljudskog faktora pa čak i degradirane predjele kao primjere poluprirodnih zajednica kao rezervate vrsta koje takvi predjeli sadrže. Oni se mogu koristiti za prikazivanje prirodne obnove, ali bi mali dio svakog takvog predjela trebalo sačuvati u njegovom modificiranom ili degradiranom stadiju kao uzorak, prema kojemu se mogu upoređivati i prikazati uspjesi u regeneraciji biljnog pokrova. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 26 <-- 26 --> PDF |
tome primjeri koji ilustriraju vrstu napredka koji je učinjen dati su u prilogu 2 ovog izvještaja. Mogli su se isto tako nabrojiti i drugi primjeri, ali ovi izabrani pokazuju u biti kako se dade postići jednako pod potpuno različitim uvjetima. Začajan napredak je već postigao IUCN (1973 a) osiguravajući neprekinuti i aktualizirani popis onih područja, koja su zaštićena u suglasnosti s prihvaćenim međunarodnim standardima. Također su skupljene informacije o staništima velikog broja zaštićenih i nezaštićenih područja od biološkog interesa, u okviru IBP/CT istraživanja uz pomoć upitnih araka koji se održavaju i upotpunjuju u eksperimentalnoj stanici u Monks Wood-u uz pomoć IUCN, a za kopnene vode uz pomoć projekta Aqua.. Međutim, do sada nije načinjen sveobuhvatan inventar svjetskih bioma, prema kojemu bi se mogli ocijeniti postignuti uspjesi. To treba učiniti što prije. Zato se preporučuje da se što prije načini sistem za klasifikaciju koji bi se temeljio na DASMAN-u (1972 b, 1973 a, 1973 b) i drugim prikladnim djelima, u koji bi bili uključeni svi biomi i njihove subdivizije u svijetu. Da bi se stimulirao interes i akcija za kompletiranje zaštita reprezentativne svjetske mreže bioma, od Nacionalnih komiteta bi trebalo zatražiti da pripreme za svoje zemlje inventar bioma i da naznače da li su primjerci svakog tipa već stavljeni pod zaštitu. To će pripomoći da se učini popis najvažnijih praznina u svjetskoj mreži. To se može ostvariti samo kao rezultat međunarodno koordiniranog nastojanja. Prvenstveni je cilj takvog međunarodnog programa osigurati da budu zaštićeni odgovarajući primjerci svih važnih i reprezentativnih subdivizija bioma. Nacionalni komiteti treba da pripreme podrobne popise ekosistema koji imaju značaj za različite bi ome njihovih zemalja, da bi se identificirali i zaštititili odgovarajući reprezentativni primjerci takvih ekosistema. Ova priprema inventara sačinjava nužni korak da bi se ustanovilo koje zajednice treba zaštititi. Sinteza i sređivanje skupljenih podataka biti će važan istraživački rad nacionalnih komiteta. Ako je potrebno dati će se, na zahtjev, pomoć svakoj zemlji koja učestvuje u programu provedbi tih istraživanja. Da bi se pružila veća pomoć nacionalnim komitetima u organizaciji planova, trebalo bi organizirati grupu koja će pripremiti opći okvir za različite tipove upitnika, koje bi nacionalni komiteti mogli koristiti. 4.2 Kriteriji za izbor Tamo gdje se ustanove veće praznine u međunarodnom pokrivanju (rezervatima biosfere) zemlje u kojoj se takvi biomi pojavljuju, trebalo bi poduzeti korake i dati prilog međunarodnim nastojanjima u okviru njihovih nacionalnih programa za akcije zaštite. Kod izbora predloženih zaštićenih područja i određivanja njihovih granica, trebali bi se primjenjivati slijedeći kriteriji: — Svako predloženo zaštićeno područje trebalo bi predstavljati široko rasprostrajenjeni biom ili njegov glavni ogranak, vrijedan kao standard prema kojemu se mogu upoređivati rezultati ljudskog korištenja ili modifikacija u drugim predjelima toga bioma; alternativno, jedinstvenost može učiniti neko područje vrijednim da se zaštiti, kao jedini primjerak svoje vrste. Takova mreža reprezentativnih zaštićenih područja osigurala bi — nadajmo se — zaštitu najvećeg broja vrsta manje istaknutih grupa bilja i životinja koje još nedovoljno poznajemo. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 25 <-- 25 --> PDF |
3. ZAŠTITA U ODNOSU NA PROGRAM MAB Napredak u zaštiti prirodnih područja i njihova genetska materijala bio je neravnomjeran ali u mnogim zemljama, treba istaći, znatan. Primjeri koji pokazuju postignuti napredak dati su u Prilogu 2. ovog Izvještaja. Mogli su biti navedeni i drugi, međutim omi koji su izabrani pokazuju da se u biti isti rezultati mogu postići u vrlo različitim uvjetima. Na međunarodnom planu tome se pridaje puno pažnje kao što to npr. pokazuju brojne međunarodne konvencije koje su nedavno bile pripremljene i date na potpise (npr. konvencija o močvarnim područjima međunarodnog značaja, osobito staništima močvarnih ptica; konvencija o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog nasljeđa; konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženih vrsta flore i faune). Nabrojene konvencije su opipljiv rezultat cijelog niza dugotrajnih međunarodnih inicijativa na raznim aspektima zaštite, od kojih su neke navedene u daljnjim dijelovima ovoga Izvještaja. K tome izjave međunarodnih organizacija koje su bile predstavljene na panel-sastanku, date su u aneksu 3. U okviru MAB programa projekt 8 daje smjernice na koje probleme zaštita treba obratiti pažnju i što treba činiti. Projekt međutim, neće biti od tolike važnosti — iako je on sam po sebi značajan — ako bude tretiran kao izolirana komponenta programa. Projekt, iako sam po sebi značajan, ima ujedno logičko i koncepcijsko značenje za primjenu mnogih drugih projekata MAB-a. On će u velikom dijelu uspjeti do te mjere u kojoj se njegova filozofija i bit odražava u planiranju i provođenju tih drugih projekata. Ovaj je značaj naglašen na drugoj sjednici savjeta kada se je odlučio da predjele koji su uključeni u opći plan zaštite po projektu 8, radne grupe koje rade na međunarodnim usaglašenim djelatnostima uključe na odgovarajući način u okvire programa 1, 3, 5 i 6. Svi projekti MAB-a će se međusobno dopunjavati zbog svoje interdisciplinarne prirode i zbog ciljeva koji će u potpunosti doprinijeti racionalnom odlučivanju o zaštiti i korištenju prirodnih resursa. Neki skupovi eksperata koji rade na drugim projektima dali su specifične sugestije i preporuke u odnosu na projekt 8. Ove i srodne preporuke tih eksperata date su u odjeljku 6. Kao što je definirao međunarodni koordinacijski savjet na svojoj prvoj sjednici (MAB izvještaj serija 1) Projekt 8 sačinjavaju dva odvojena, ali u biti srodna dijela: A. koordinirana zaštićena područja širom svijeta i B. zaštita životinja i biljaka, uključujući i mikroorganizme. Ta dva aspekta su dalje razrađena u dvije slijedeće sekcije izvještaja, gdje se izlažu izvjesni pravci akcija, za koje se smatra da su obje poželjne i prihvatljive u okviru programa MAB, ako im se dadu ciljevi i svrha programa i struktura preporučenih i ustanovljenih za njihovu primjenu. 4. KRITERIJI I SMJERNICE ZA ZAŠTITU REPREZENTATIVNIH EKOSISTEMA 4.1 Klasifikacija i inventarizacija Napredak u zaštiti prirodnih područja kao i njihov genetski materijal bio je nejednolik, međutim treba istaći, da je u mnogim zemljama bio znatan. Shodno 267 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 24 <-- 24 --> PDF |
jak pokret za takvim umjetničkim izrazom, koji ima svoje korijenje u prirodnom nasljeđu krajolika i divljih biljaka i životinja. Karakter raznolikosti umjetničkih izražaja zavisi na taj način direktno o karakteru i raznolikosti prirodnih zajednica. Sve ove aktivnosti na polju zaštite koje smo naveli, imaju ekonomske vrijednosti, ali njihove koristi na dulju stazu ponekad je teško izraziti pojmovima ekonomike. Mnogo je lakše vrednovati izvjesne koristi nacionalnih parkova i rezervata za ekonomiju određene regije zemlje. Ti predjeli imaju ekonomski značaj prvenstveno stoga, jer su atraktivni za turiste. To isto vrijedi za predjele kao što su YELLOWSTONE i BAUFF u razvijenom svijetu, kao i za veličanstvene parkove i rezervate divljači zemalja u razvoju Afrike i drugdje. Ovo se ne smije shvatiti tako da će svako zaštićeno područje potaknuti ekonomsku aktivnost. Masovni turizam koji doprinosi ekonomskom blagostaju, neće biti podesan u područjima određenim za istraživanja ili za zaštitu rijetkih vrsta ili u jedinstvenom ili labilnom habitatu. 2. 4. Edukativne vrijednosti Korišćenje parkova i rezervata u odojne i obrazovne svrhe postaje sve važnije. Takvo korišćenje, gdjegod to odgovora, trebalo bi dobiti prioritet, jer je jasno da na zaštićena područja djeluje tretman zemljišta, zraka i vode i van njihovih granica, kao i odnos i djelovanje ljudi u njima i njihovoj okolini. Pomislimo samo na budućnost maritimnih parkova i rječnih tokova na koje utječe upotreba susjednog zemljišta kao i budućnost mnogih drugih ekosistema, koji se ne mogu zaštititi od zračnih struja i vode onečišćene na udaljenim mjestima. Stvaranje obrambenih zona oko parkova u mnogim će slučajevima biti od pomoći ali ni te zone neće biti dovoljne sve dotle dok ljudi ne zaštite kvalitet cjelokupne okoline — a takvo shvaćanje može stvoriti samo edukacija. Trebalo bi podržati Preporuke Druge svjetske konferencije nacionalnih parkova, da se parkovi koriste za unapređivanje razumijevanja vrijednosti parkova, za razvijanje svijesti o okolišu i za stvaranje mogućnosti da se grupama omladine omogući studiranje okoliša. Najšire korišćenje ovih zaštićenih područja u edukativne svrhe moglo bi imati veliki utjecaj na potrebu za zaštitu prirode. Sve je prisutniji koncept »potpunog obrazovnog okoliša« kao i koristi od dovođenja učenika u prirodu izvan tradicionalnih školskih prostorija. Tako će jedna od najvećih vrijednosti mreže zaštićenih područja biti ta, da pomogne čovjeku spoznati svoj odnos prema prirodnoj okolini. Važan je cilj također unaprijediti razumijevanje programa MAB. DASMAN (1972 a) ističe u odnosu na program MAB kako »izgleda da nema drugog puta da se ubrzaju obaveze, osim zahtjeva javnosti unutar svake nacije, a za to je potrebna viša razina javne svijesti, ne samo što se tiče problema, već i sredstava i mehanizama za njegovo rješavanje.« To je kritična točka, jer smo svjesni da izvora (obučenih kadrova i fondova) ima za sada premalo da se učini ono što je potrebno. Taj bi se problem mogao svladati većom podrškom javnosti, a tu podršku treba unapređivati pomno planiranim informacijama i obrazovnim programima. Neke preporuke u odnosu na obrazovne aktivnosti po projektu MAB 8 date su odjeljku 6. ovog Izvještaja. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Sa stajališta socio-političkog vremenskog mjerila neki bi mogli prigovoriti obimu i troškovima zaštite nekog posebnog ekosistema, čamci za spašavanje su također skupi u odnosu na količinu i troškove. Međutim mi plaćamo tu cijenu, jer znamo da može doći do brodoloma. Mi također znamo, da će nam biti potrebno koristiti neke od genetskih materijala koji se čuvaju u zaštićenim ekosisitemima. Prigovori na cijenu za zaštitu ekosistema postaju manji problem, ako se javnost potanje i s više uspjeha upozna s vrijednostima zaštite tih područja. Pore d važnosti očuvanja tih područja na dulju stazu ima i neposredne koristi za kratku stazu Ima npr. mnogo vrsta biljaka i životinja, koje sada upotrebljavamo radi poboljšanja kultiviranih i udomaćenih vrsta ili da ih ojačamo protiv novih pojava bolesti i insekata. Tako npr. etiopske vrste Sorghum, bogate kemikalijama koje stvaraju bjelančevine, za razliku od drugih Sorghum vrsta, upotrebljavaju se za poboljašavanje Sorghum-a u svrhu ishrane. Neprekidno postojanje tih vrsta bilo je tako od velikog značaja za stvaranje hranljivijih odlika u sadašnjosti, a postat će još značajnije zbog povećanih potreba mnogobrojnijeg stanovništva u budućnosti. Kako znanje napreduje, a potrebe se mijenjaju, vjerojatno ćemo se morati sve više vraćati divljim vrstama da tim potrebama udovoljimo. 2.3. Kulturne, estetske, rekreacijske i ekonomske vrednote Pored do sada rečenog ima mnogo i drugih suptilnih, ali važnih, razloga za zaštitu prirodnih područja. Razmotrimo velike posljedice brzih naučnih i tehnoloških promjena, komunikacije, masovne migracije sa sela u grad, turizma i mnoge druge utjecaje, individualnu ravnotežu, život u komuni i institucijama te tradicionalne vrijednosti koje zahtijevaju od ljudi da se brže prilagođavaju nego ikada do sada. U toj situaciji bez presedana parkovi i rezervati svijeta dobivaju sve veću vrijednost kao mjesta relativne stabilnosti i mira. Oni osiguravaju »osjećaj za mjesto« gdje ljudi mogu osjetiti da ljudi imaju korijenje u svom prirodnom i povijesnom nasljeđu. Treba samo obratiti pažnju na veliki broj ljudi koji živi u urbanim sredinama i koji odlaze u prirodu ne samo zbog relaksacije i odmora, već zbog osjećaja velike povezanosti s prirodom i sa životom prošlih generacija, koje su bile u intimnijem kontaktu s prirodom. Čini nam se da su kulturne vrijednosti zaštićenih područja bila premalo vrednovana u prošlosti, a s obzirom da su čovjek i kultura nerazdvojivi, to je aspekt koji bi trebao unapređivati MAB, osobito u smislu srodnih djelatnost UNESCO-a na zaštiti prirodnog i kulturnog nasljeđa svijeta. Ovu međuzavisnost razjasnit ćemo nekim primjerima. Rana povijest naseljavanja Evropljana u Sjevernoj Americi, npr., sastojala se u borbi da se ukroti divljina i taj stav održao se gotovo do današnjeg dana. Međutim, s obzirom da je velik dio divljine nestao, pristupi se mijenjaju i sve više se nastoji sačuvati nešto od onoga što je ostalo. Jasno je, da je to povezano sa shvaćenom potrebom da se sačuva dio slike u kojoj su se odigravali povijesni događaji. Faktično puno razumijevanje tih događaja moguće je samo ako se poznaje i njihova pozadina. Primjer još tjesnije povezanosti kulture i zaštite su oni rezervati, koji omogućavaju očuvanje ukupnog načina života u kojima je čovjek u stvari integralni dio ekosistema koji je zaštićen. Nacionalni rezervat MARSABIT u Keniji nastoji postići upravo to, Još jedan primjer, možda najbolje istaknut, je ZAIR, gdje postoji 265 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 22 <-- 22 --> PDF |
je bez presedana jeste predvidivo uništenje habitata koji su preostali od zemljinih prirodnih ili poluprirodnih zajednica i većine vrsta koje oni obuhvaćaju. Bez odlučne zaštite malo će ovih zajednica imati šansu da preživi a niti smanjivanje nenarušenih habitata nema izgleda na evolucionamu zamjenu. Takva je situacija van iskustva iz prošlosti. Konfrontacija između čovjeka i drugih biocenoza mogla bi u kratkom razmaku od dvije-tri ljudske generacije ugroziti velik dio preostalih divljih vrsta. Čovjek bi upravljao evolucijom biocenoza koje su korisne za njega i jedino one s izvjesnom evolucijom nezavisnošću bile bi te, koje ne može svladati. Predviđanja o budućnosti postaju sve nesigurnija kako raste brzina promjena. Međutim, vjerojatno je da će se čovjek u kulturnom tehnološkom i ekonomskom pa moguće i u biološkom smislu za jedno do dva stoljeća razlikovati od nas više nego što se mi razlikujemo od prvih poljoprivrednih naseljenika. Budućnost čovjeka je manje poznata i predvidiva nego ikad do sada u povijesti. Zbog toga u ovome času donošenju odluka naša se odgovornost prema evoluciji sastoji u tome, da držimo evolucione opcije otvorene dokle god to možemo. To je skroman zahtjev, no to je toliko koliko u ovoj situaciji možemo postići. On bi mogao izrasti u evolucionamu etiku, ako i kada bi ljudi spoznali da je njihov odnos prema drugim vrstama važan sastavni dio njihove vlastite egzistencije. Možda naše najveće poteškoće proizlaze iz kontradikcije vremenskih mjerila: vrijeme evolucije je zgusnuto u povijesno vrijeme i ono je ovisno od odluka na socio-političkom vremenskom mjerilu (Tabl. 1). Vremenska ljestvica evolucije rađa čovjeka Tabl. 1. Predmet Cilj Za vrijeme Razdoblje Izvršilac rada rada do Divlje biljke do 8000. Lovac — Sljedeći 1 dana i životinje BC sakupljač obrok do 1850. primitivni ili do sljedeće AD tradicionalni žetve 1 godine seljak Pripitomljene biljke i životinje od 1850. od 1900. uzgajivač biljaka evolucionist sljedeća varijacija proširenje 10 godina uzgajanja genetske 100 godina baze genetski dinamična zaštitar zaštita Divlje biljke i životinje današnjica divljih biljaka i životinja 10000 godina političar sadanji javni sljedećih interes izbora |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 21 <-- 21 --> PDF |
SI. 2. Rezervat biosfere Velebit: prirodna obnova sastojina crnog bora Nacionalnog parka Paklenica. Foto M. Rukavina, 1981. sve buduće generacije živih resursa bitnih za ekonomski, kulturni, okolišni i naučni opstanak čovjeka. Ovo ´trošenje koje napreduje sve većom brzinom može postati nepovratno u svega jednoj do dvije generacije. Bez obzira na naše vlastite stavove naša odgovornost prema budućnosti jest u najmanju ruku da »držimo mogućnosti otvorene« i da spriječimo što bolje možemo, osiromašenje i razaranje genetske raznolikosti života. Postoji jako naučno opravdanje za zaštitu rijetkih i ugroženih oblika, jer svaka vrsta živih organizama predstavlja zalihe informacija koja se nepovratno uništava, ako se istrijebi. Takova zaštita bolje se provodi u okviru cijelog ekosistema kojemu neka vrsta pripada nego »u vakuumu« u nekom zoološkom ili botaničkom vrtu. Međutim, kako je to upozorio FRANKEL (u štampi) ne postoji samo opasnost uništenja pojedinih vrsta, iako je to uništavanje u mnogim dijelovim svijeta brzo i sve brže. To nije bez presedana u povijesti evolucije. Međutim, ono što |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Važno je spoznati da su mogućnosti biosfere za potrebe čovjeka znatno povećane manipulacijom ekosistema u pravcu postizavanja veće produktivnosti. Može se također reći da miješanje obrađene zemlje sa zemljom koja je ostala u prirodnom stanju, doprinosi povećanju stanišne raznolikosti, što opet često rezultira većom raznolikošću faune i koristi poljoprivredi. Na taj su način poljoprivreda i šumarstvo — ako se njima pravilno gospodari — u skladu s ekološkom razboritošću. Važno je — međutim, spoznati da taj proces može ići predaleko. Samo ekološka spoznaja i razumijevanje može nas dovesti do spoznaje o važnosti nemodificiranih zaštitnih ekosistema za zdravo funkcioniranje biosfere kao cjeline. Zaštićena područja mogu služiti kao polazište prema kojima se mogu mjeriti izmjene. Da bi se poslužila toj svrsi, moraju se — samo se po sebi razumije — najprije kompletirati temeljne studije, a onda mora postojati sistem praćenja okoliša. Nemodificirani ekosistemi (oni koji nisu bili jače narušeni ili promjenjeni utjecajem čovjeka) naročito oni u zrelim, klimaks stadijima, vjerojatno će najbolje ispunjavati tu funkciju ako nisu narušavani. Oni se vremenom mijenjaju malo ili nikako i sadrže bogati izbor organizama od kojih neke vrste mogu poslužiti kao indikatori zbog velike osjetljivosti na polutante ili poremećaje. Također postoji interes u mnogim zemljama za uspostavljanje automatskih meteoroloških stanica na zaštićenim područjima, koje imaju šansu da postanu trajne. Taj interes polazi od činjenice da su se predjeli koji okružuju mnogo starije stanice toliko izmijenili intenzivnom ljudskom djelatnošću, da se rezultati ne mogu više upoređivati od jedne dekade do druge. Treba dalje primijetiti da je moderni studij ekologije ekosistema još u povoju. Može se očekivati procvat i praktičnih i teoretskih aspekata ako se ekološkim studijama posveti veća pažnja. Neke od ovih studija mogu se obaviti u laboratorijima, međutim konačn a verifikacija ekološke teorije mora rezultirati od dobro obavljenih studija u prirodi. Zaštićena područja u narušavanim ekosistemima kao i u onima koje je na različite načine mijenjala ljudska djelatnost, imat će ključnu ulogu u daljnjem razvoju ekološke nauke. Ovaj aspekt naučne važnosti zaštićenih područja osobito je značajan za druge projekte MAB-a, od kojih neki imaju u vidu studije posebnih tipova ekosistema ili geomorfoloških jedinica. Najavu o srednjem napretku ekosistema dao je REICHLE (1973) ukazavši na pospješivanje razvoja biologije okoliša i nedavno postignute uspjehe na polju vladanja cjelokupnih sistema čovjekove okoline pomoću programa IPB. On je također prikazao postojeću sposobnost učenjaka: 1. da okarakteriziraju metabolizam ishrane, energije i vode cijelih ekosistema; 2. da objasne ponašanje ekosistema na osnovi spoznaje osnovnih vladajućih procesa sistema; 3. da povezu mehaničke procese s modelima sistema koji su u stanju simulirati funkcioniranje cjelokupnog ekosistema; 4. da dođu do općenitih pravila o strukturi i dinamici ekosistema, koja omogućuje prenošenje spoznaja na druge okoline. Ovi nedavni uspjesi i podaci do kojih se došlo, bit će sigurno značajni u proučavanju razvoja okoliša u budućnosti. Rezervati prirode postaju sve više glavna utočišta za prirodne biocenoze. Smanjenje raznolikosti vrsta lišava ne samo nas već i 262 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 19 <-- 19 --> PDF |
SI. 1. Rezervat biosfere Velebit: sastojina crnog bora u Nacionalnom parku Paklenica. Foto M. Rukavina, 1981. temelje se na tim karakteristikama ekosistema, iako se do tih otkrića došlo empirijom a ne teoretskim uvidom. Prema tom je jasno da čovjek mora održavati mnogo ekosistema u nezrelom stadiju da bi koristio njihovu visoku produktivnost. Nastojanje da se neki ekosistemi zadrže u zrelom stadiju izgleda da nije plod iskustva. Tu je mjesto gdje teoretski uvid dobiva prvenstvo i osigurava naučnu osnovu za njihovu zaštitu. Iako je njihova čista produktivnost manja, zreli ekosistemi služe drugim svrhama, važnim za čovjeka. Njih je ODUM (1969) nazvao »zaštitnim« ekosistemima u kojima postoji na primjer intenzivna izmjena C02/Oo, zatvoreni ili gotovo zatvoreni lanci ishrane, selekcije kvalitetnih organizama na račun njihove brojnosti, velika ekološka vrijednost u smislu biomase podržava se po jedinici postotka energije, maksimum sadržanih informacija i minimalna eutropija. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. PRINCIPI ZAŠTITE PRIRODNIH PREDJELA I NJIHOVOG GENETSKOG FONDA 2.1. Uvod Međunarodni koordinacijski savjet je na svojoj prvoj sjednici zaključio da je ustanovljivanje zaštićenih i na različite načine upravljanih rezervata važno za čovječanstvo zbog uloge koju oni mogu imati u ispunjavanju naučnih, ekonomskih, odgojnih, kulturnih i rekreacijskih potreba. Takovi su predjeli bitni za razne studije ekosistema a također su od fundamentalnog značaja za program. Oni predstavljaju osnovne pravce ili standarde prema kojima je moguće mjeriti promjene i ocjenjivati funkcije drugih ekosistema. Oni predstavljaju način održavanja banke gena različitih vrsta biljaka, životinja i mikroorganizama. Savjet je također zaključio da su nastojanja za uspostavom adekvatnih mreža zaštićenih područja u nekim zemljama bila uspješna, dok u globalu rezultati nisu zadovoljavajući. Da bi dao podstreka i pomoći zemljama za uspostavu zaštićenih područja i da njima upravljaju te na taj način zaštite njihov genetski fond, ovaj Izvještaj nastoji opravdati takve akcije. Na samom početku želimo istaći da je povećana sposobnost čovječanstva da kontrolira i upravlja različitim oazama biosfere stvorila široko rasprostranjeno mišljenje kako je naša kontinuirana egzistencija na ovoj planeti neovisna od naše okoline i sistema koji ga održava. Gdje takva vjerovanja prevladavaju, ima malo simpatija za zaštitu prirodnih i poluprirodnih područja. S druge strane, gdje se shvaća čovjekov istinski odnos prema prirodi, zaštita ima veće izglede za uspjeh. Jedan od glavnih zadataka zaštite mora biti da usadi svim ljudima svijest o biosferi kao sistemu samoodržavanja čovjeka. Da bi se stvorilo razumijevanje i javna podrška akcionim programima, treba naglasiti da zaštita prirode znači mnogo više nego izdavanje lijepih krajolika za čovjekovo uživanje, ako je i to važno. Ljudi moraju uskoro doći do spoznaje kako postoje zdravi i nužni razlozi da se sačuvaju prirodni predjeli te biljke i životinje koje tu obitavaju. U pitanju nije samo prosperitet čovjeka nego možda čak i njegov opstanak. 2.2. Naučne vrijednosti Spori napredak u zaštiti možda se može pripisati nedostatku pogodnih naučnih objašnjenja. Uspoređivanje »razboritog korišćenja« svih zemljinih resursa sa zaštitom, ostat će bez učinka tako dugo dok se jasno ne definira što je to »razborito «. Ako se znanje definira samo ekonomskim terminima, onda takav pristup mcže rezultirati samo neuspjesima u zaštiti — kao što se često događalo. Potrebno je ekološko znanje umjesto — ili barem uporedo sa ekonomskim znanjem. ELTOM je (1958) opisao zaštitu kao »razborit princip koegzistencije čovjeka i prirode, pa bilo to i modificirane prirode«. Nedavni radovi o teoriji razvitka ekosistema, njihovom funkcioniranju i evoluciji kao i studije o raznolikosti vrsta, osigurali su začetak jednog modela prema kome se taj princip koegzistencije čovjeka i prirode može bolje determinirati. Odavna je poznato da mladi ili raniji sukcesivni stadiji u razvoju nekog ekosistema imaju veću produktivnost za čovjekove potrebe nego kasniji stadiji ili stara razdoblja u kojima produktivnost teži prema nuli. Poljoprivreda i šumarstvo |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1983 str. 17 <-- 17 --> PDF |
IZ SVIJETA UDC 502.7 + 575.1 (047) šum. list CVII (1983), 529 ZAŠTITA PRIRODNIH PODRUČJA I NJIHOVOG GENETSKOG FONDA (Zaključni izvještaj radne grupe UNESCO-a iz Programa MAB) 1. UVOD UNESCO je krajem 1973. godine izdao Zaključni izvještaj panel diskusije održane iste godine u Morges-u o »Zaštiti prirodnih područja i njihovog genetskog fonda«. Ova tema sastavni je dio Programa o čovjeku i biosferi — Program MAB (Man and the Biosphere). U radu skupa, na kojem je donesen ovaj Zaključni izvještaj, sudjelovali su direktori u ministarstima i profesori iz devet zemalja te predstavnici više međunarodnih organizacija. Pojedinačno su sudjelovali: Mr. Bab a Diou m iz Dakara (Senegal),, Prof. J. Dorst iz Pariza, Dr Mare J. Dourojeanni iz Lime (Peru), Dr Eskandar F i r o u z iz Tehrana (Iran), Sir Otto F r a n k e 1 iz Canberra City (Austrija), Dr A. W. F u 11 e r iz Edmontona (Kanada), Dr Dale W. Jenkin s iz Washingtona, D. C. (USA), Prof. W. J. Libb y iz Berkley-a (California — USA), Mr. P. M. O 1 i n d o iz Nairobija (Kenija), Dr M. E. D. Po o r e iz Londona, Dr C. K. Varshne y iz New Delhija (Indija), zatim kao promatrači Dr J. F. D. Fra ze r iz Londona, Prof. M. Godron iz Montpelliera (Francuska), Mme S. Go nod iz Versailles-a (Francuska) i Mr. B. Servai s iz Versailles-a. Predstavnici međunarodnih organizacija bili su: Dr. A. Buzzati-Travers o (UNEP.— United Nations Environement Programme, Ženeva), Mr. R. Fontain e (FAO — Food and Agricultural Organization, Rim), Dr E. B. Worthin g to n (ICSU — International Council of Scientific Unions, London), Dr G. Bud o w sk i (IUCN — International Union for Conservation of Nature and Natural Resources, Morges, Švicarska), Dr R. Das mann (IUCN), Mr. G. L. Radford (IUCN) i Dr B. Weber (IUCN). U radu su sudjelovali i predstavnici UNESCO-ovog Sekretarijata — Ecology and Earth Sciences Division Mr. M. B a t i s s e, direktor, zatim Mr. M. Hand ley i Mr. V. Gil be rt te Mr. F. di C as tri, sekretar Međunarodnog savjeta za koordinaciju Programa-a MAB. Cjelokupna publikacija sadrži Sinopsis, rezultate rasprave te pet priloga — aneksa. Kako smo i mi neposredno uključeni u Projekt MAB, za sada s rezervatima biosfere Velebit i Tara-, to saopćujemo tekst rezultata rasprava a kasnije če biti objavljeni i drugi dijelovi ovog Izvještaja. Daljnji dio teksta je prijevod iz engleskog originala. * Vidi F. Knebl : Rezervati biosfere i njihov odnos prema šumarstvu, Šum. list 1979, br. str. 345 i dalje. |