DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 82 <-- 82 --> PDF |
borile za cijene iznad tržnih, a to im omogućuje njihova monopolna pozicija kao gotovo jedinih proizvođača šumskih proizvoda, onda treba jasno reći, da je to neprihvatljivo i za drvnu industriju i za naše društvo. Prodajom drvnih proizvoda iznad tržne cijene, šumarske organizacije bi ostvarile dio dohotka koji ne bazira na njihovom radu i rezultatima rada, odnosno, sasma konkretno, živjele bi od rada i dohotka koji su stvorili radnici drvne industrije. A to je suprotno osnovnom opredjeljenju našeg samoupravnog socijalističkog društva. Sa tog stanovišta, drvna industrija ima puno pravo da se bori protiv monopolističkih cijena koje prelaze tržne, kako bi spriječila zakidan ja svojih kolektiva, kao što i šumarstvo ima jednako pravo da se bori za tržne cijene. Sporna može biti samo ona prava visina cijena. A ona se, kako je naprijed objašnjeno, može utvrditi sa dovoljno točnosti. S napomenom, da se te cijene trebaju iz godine u godinu dotjerivati, i to kako sam metod tako i dokumentacija. Sva ta pitanja i problemi koji su pokrenuti u ovom materijalu, ukazuju na složenost i teškoće koje proživljava pilanska prerada, ali i na mogućnosti da se one i uspješno riješe. U tome može primjena koeficijenata vrijednosti i prihvaćanje izračunavanja tržnih cijena pilanske oblovine pomoću koeficijenata vrijednosti, odigrati jednu od glavnih uloga, jer pridonosi uspješnom rješavanju i mnogih drugih pitanja s kojima se susrećemo i s kojima ćemo se u radu i poslovanju susretati i ubuduće. Koristi od toga mogu biti zadovoljavajuće samo onda, ako ove materijale prihvate prave stručne ruke. Samo oni koji će se udubiti u ovu problematiku i koji će shvatiti svu složenost poslovnih i društvenih zbivanja, često međusobno suprotstavljenih, koja se događaju u pilanskoj preradi, i njihovu povezanost i zavisnost u odnosu na šumarstvo, kao i moguće koristi i prednosti koje se primjenom koeficijenata vrijednosti mogu ostvariti za napredak radnih kolektiva drvne dndustrije i šumarstva, pa i za dobro i napredak struke, mogu smoći snage da se prihvate ovog posla i da sve te zamisli i zadatke dovedu do uspješnog završetka. U tome inžinjeri i tehničari mogu dati najveći doprinos. Stručni ljudi koji su se posvetili poslovima unapređenja rada i poslovanja, trebaju imati na umu, da vrijednost stručnjaka, pa bio i najtalentiraniji, u životu redovito zavisi od toga da li ga sredina u kojoj živi i radi razumije i prihvaća, da li je društvo spremno da ga angažira i da mu stvori neophodne uslove, prvenstveno materijalne, za njegov daljnji stvaralački rad. Ako to izostane, onda se sve njegove potencijalne mogućnosti srozavaju na najobičniju prosječnost. Koliko talenata je ostalo zapreteno i neiskorišteno samo zato što nije ostvaren onaj nužni spoj između pojedinca s društvom! Nije stvar samo u talentu kao takvom, on se mora potvrditi i dalje razvijati u dnevnoj praksi i djelom. Stručnjak, slično kao i politički radnik, mora djelovati u kolektivu, a ne izvan njega. Tim više, što kao pojedinac znači sve manje, a društveno organiziran može sve. Ako on to ne shvati i ako se kao ravnopravna jedinka ne uključi u rješavanje ciljeva za koje se društvo opredijelilo, stručnjak će ostati neshvaćen i neangažiran. A to je onda, gledajući s praktične strane, početak stručnog zaostajanja, kao posljedice nemogućnosti da kroz angažirani rad potvrdi svoj talenat i svoju potencijalnu vrijednost. To znači da |