DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Najznačajnije područje sukobljavanja jesu cijene oblovine, koje šumarstvo neprestano povećava, i zahtjevi pilanske prerade da se društvene pilane trajno alimentiraju oblovinom, i to prvenstveno iz svojih gravitacionih područja i na način koji će omogućiti preradu kupljene oblovine u zdravom stanju. Očita je prednost šumarstva u njegovom monopolnom položaju. U takvoj situaciji, svi se jagme za oblovinom, a šumarije to obilato koriste i podižu cijene. Privatni pilanari i mnogobrojni prekupci su dobrodošlo sredstvo i argument za vršenje pritiska na industrijske pilane u pravou podizanja cijena oblovini. S druge strane, drvna industrija nastupa u odnosu na šumarstvo nedovoljno organizirano, ne nalazi načina da podijeli raspoloživu oblovinu na zadovoljstvo prerađivača i nije u stanju da izađe pred šumarstvo sa odgovarjućim rješenjem o raspodjeli te sirovine. U takvim okolnostima OOUR-i pilana nastavljaju i dalje sa međusobnim konkuriranjem i, u jagmi za oblovinom, podižu cijene. Ova se pitanja, u našim okolnostima, mogu jedino riješiti dogovorima i sporazumima, koji će, uvažavajući i priznavajući razumne i opravdane zahtjeve druge strane, utvrditi onaj zajednički interes i cilj, koji će onda predstavljati obavezu za sve. Takva razumna ekonomska granica, prihvatljiva za obje strane, bile bi utvrđene tržne cijene oblovine, izračunate na osnovu koeficijenata vrijednosti. S obzirom na rnonopolni položaj šumarstva, zapravo i nema izgleda da se drugim putem dođe do tržnih cijena oblovine. Prihvaćanje dogovora o tržnim cijenama oblovine, mogla bi biti prva, ali i najvažnija stepenica na putu daljnjeg razrješavanja i svih ostalih stručnih i ekonomskih pitanja, kojima su danas opterećeni odnosi između šumarstva i drvne industrije. To bi, zapravo, bio svojevrstan sporazum za dugoročno rješavanje zajedničke problematike. Njegova je progresivnost u tome, što se aktivnost svakog od partnera usmjerava i potiče, da najprije dovede svoju vlastitu kuću u red, da u svom OOUR-u, a preko njega i u čitavoj djelatnosti sredi odnose među ljudima i da ih organizira d pokrene u akcije za unapređenje rada i podizanje produktivnosti. A kada se kroz praksu i nova saznanja još bolje sagleda međuzavisnost obiju privrednih grana, biti će stvoreni svi ljudski i materijalni preduslovi za daljnje napredovanje i sve bolje rezultate. Utvrđivanje cijena na osnovu koeficijenata vrijednosti, pruža drvnoj industriji mogućnost, da na toj osnovi sređuje i unapređuje svoje poslovanje, ali i da izbori ravnopravan ili bar ravnopravniji odnos prema šumarstvu. Naravno, ovaj materijal ne daje neke čvrste i neprikosnovane veličine. Realnije i čvrste veličine će dati zajedničke analize i odgovarajuće kalkulacije, koje će bazirati na obimnijoj i provjerenijoj dokumentaciji. Putem ovog materijala se samo izvlače na daljnju raspravu i rješavanje osnovna pitanja i daje orijentacija o putevima i načinima kako se pojedina pitanja mogu ili trebaju riješiti. U prvom redu od drvne industrije zavisi kako će ih i da li će ih iskoristiti za poboljšanje svog privrednog položaja. Nastojanja šumarija da podižu cijene oblovine su sasma razumljiva. To je čak do određene granice dobro, j^r stimulira preradu drva da se bolje organizira, podigne produktivnost, snizi troškove. Ali, äk^ se šumarije budu |