DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 8 <-- 8 --> PDF |
je tajničke poslove manje više samostalno, jer je tajnik (Branko Manojlović) sa službom bio izvan Zagreba. Za tajnika bio je biran na glavnoj godišnjoj skupština održanoj 07. 09. 1930. te prigodom svih kasnijih izbora do rujna 1935. godine. Kako rad jedne društvene organizacije u velike ovisi o radu tajnika to i u toni svjetlu trebamo promatrati njegov rad, posebno od 1930. godine kada je izabran za nastavnika (docenta) za geodeziju (prije toga bio je asistent u Zavodu za šumske pokuse Gospodarsko-šumarskog fakulteta). Položaj tajnika u JŠU u ono vrijeme bio je to značajnije, što predsjednici Upravnog odbora, a često ni podpredsjednici, nisu billi iz Zagreba pa je tajnik zasigurno ne jednom trebao i osobno donositi i značajnije odluke koje se nisu mogle odgađati. Kao tajnik bio je 1930. godine izabran i za zamjenika delegata(tj. Ing. M. Lenarčića ili Prof. dr A. Petračića) u Jugoslavenski narodni komitet za naučnu organizaciju rada (JUNAKO). Aktivnost Jugoslavenskog šumarskog udruženja u ono doba bila je velika (revizija pojedinih odredbi tek donijetog Zakona o šumama, problematika držanja koza, osiguranje sirovina za malopilanare, uvođenje režije u državnim šumama, odnosi inženjera i ostalog osoblja u državnoj službi ili u imovnim općinama, itd., itd.). Inicijative su poticale i od pojedinaca, a kasnije i od Podružnica JŠU, ali, kako pokazuju Zapisnici skupština ili Upravnog odbora, inicijator je bio i tajnik tj. dr Nikola Neidhardt. Tako, primjerice, prihvaćena je njegov prijedlog da se prigodom održavanja Šumarsko-lovačke izložbe u Ljubljani (u jesen 1930. godine) raspiše »nagradno natjecanje u najboljim instruktivnim fotografijama sa područja šumarstva«; iste, 1930. godine, izrađuje Pravilnik za stipendije dvojici studenata šumarstva koje bi davalo JŠU, i dr. Od tajnički poslova Nikole Neidhardta nesumnjivo ,je najveći organizacija šumarskog dijela Pokretne poljoprivredne izložbe, koju je pokrenulo i najvećim dijelom financiralo Ministarstvo saobraćaja. To je bila izložba koja je tijekom 1932. i 1933, u 25 posebno uređenih vagona, obišla cijelu zemlju. Za šumarski dio izložbe bila su na raspolaganju samo dva vagona a uz to je Jugoslavensko šumarsko udruženje bilo pozvano da uredi taj dio izložbe u posljednji čas, za pripremu izložbe na raspolaganju bilo je svega mjesec dana! U Upravnom odboru JŠU-a bilo je kolebanja, da li da se poziv, zbog kratkoće vremena, prihvati ili ne. Prilika međutim nije propuštena i, zacijelo, danonoćnim radom priređena je izložba u kojoj »apel, da se šume treba da čuvaju i gaje, nije stavljen u usta šumara, već u usta šume« (Neidhardt u Šumarskom listu 1932, str. 194). Ova misao vodilja izložbe ostvarena je u dvadeset većih i niza manjih panoa s malo riječi ali zornim prikazom značenja šume za život čovjeka, a posebno seljaka (jer je izložba i bila prvenstveno namijenjena selu). Veći dio panoa izrađen je prema ideji Prof. Neidhardta. Izložba je bila vrlo dobra ocjenjena ne samo u tuzemstvu nego i u inozemstvu, pa su panoi zatraženi i iz Francuske, Nizozemske i Rumunjske (Šum- list, 1936). Ing. Radiša Petrović uputio je skupštini JŠU, koja je održana 1934. godine, prijedlog da se Jugoslavensko šumarsko udruženje pretvori u Udruženje šumarskih inženjera, tj. da bi članovi tog društva mogli biti samo šumarski inženjeri. Upravni odbor predložio je da se prijedlog odbije a odbijanje je obrazložio Prof. Neidhardt. On je rekao »kako bi to značilo crnu nezahvalnost prema pionirima našeg šumarstva, kad bi se isključili |