DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Prof. dr NIKOLA NEIDHARDT Zakoračivši u deveto desetljeće svoga života (rođen 06. 12. 1902.) prof, dr NIKOLA NEIDHARDT ubrzo nas je zauvijek napustio. Zauvijek nas je napustio, jer je neumoljiva smrt u predvečerje 07. veljače o. g. prekinula nit njegova života. Nit života dr Nikole Neidhardta prekinuta je ali su ostali brojni rezultati njegovog dugogodišnjeg rada, koja će preživjeti generacije onih koji su ga poznavali, koji su s njime surađivali i, konačno, kojima je bio jedan od učitelja u osposobljavanju za njihovo životno zvanje šumara ili poljoprivrednika. Prof. dr Nikola Neidhardt preko pola stoljeća radio je na polju šumarstva, od čega 43 godine (1930—1974) kao docent ili profesor geodezije na Gospodarsko-šumarskom odnosno Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doduše bio je profesor geodezije, ali se nije odvajao od šumarstva, jer je to bio rad na Šumarskom fakultetu ne samo nastavnički nego i organizacioni, rad na rješavanju pojedinih problema Fakulteta ali i šumarskih stručnjaka. O tome, uz ostalo svjedoče i njegovi članci objavljeni u Šumarskom listu između 1934. i 1954. godine. Kadrovi su, ne smijemo smetnuti s uma, »stvarna snaga, a ova ne može ni korak napred, ako joj nije u prilog znanje« rekao je pred više od sto godina starina šumar Antun Tomić. Život i rad ovog »istaknutog filantropa« (Z. Tomašegović) prikazan je u pretprošlom svesku Šumarskog lista uz osamdeset godišnjicu njegova života pa se sada zadržavamo samo na radu Prof. Neidhardta u Jugoslavenskom šumarskom udruženju. Prof Neidhardt bio je godinu dana, 1929/30, poslovni tajnik a šest godina tajnik Upravnog odbora JŠU-a. Zapravo i kao poslovni tajnik obavljao |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 8 <-- 8 --> PDF |
je tajničke poslove manje više samostalno, jer je tajnik (Branko Manojlović) sa službom bio izvan Zagreba. Za tajnika bio je biran na glavnoj godišnjoj skupština održanoj 07. 09. 1930. te prigodom svih kasnijih izbora do rujna 1935. godine. Kako rad jedne društvene organizacije u velike ovisi o radu tajnika to i u toni svjetlu trebamo promatrati njegov rad, posebno od 1930. godine kada je izabran za nastavnika (docenta) za geodeziju (prije toga bio je asistent u Zavodu za šumske pokuse Gospodarsko-šumarskog fakulteta). Položaj tajnika u JŠU u ono vrijeme bio je to značajnije, što predsjednici Upravnog odbora, a često ni podpredsjednici, nisu billi iz Zagreba pa je tajnik zasigurno ne jednom trebao i osobno donositi i značajnije odluke koje se nisu mogle odgađati. Kao tajnik bio je 1930. godine izabran i za zamjenika delegata(tj. Ing. M. Lenarčića ili Prof. dr A. Petračića) u Jugoslavenski narodni komitet za naučnu organizaciju rada (JUNAKO). Aktivnost Jugoslavenskog šumarskog udruženja u ono doba bila je velika (revizija pojedinih odredbi tek donijetog Zakona o šumama, problematika držanja koza, osiguranje sirovina za malopilanare, uvođenje režije u državnim šumama, odnosi inženjera i ostalog osoblja u državnoj službi ili u imovnim općinama, itd., itd.). Inicijative su poticale i od pojedinaca, a kasnije i od Podružnica JŠU, ali, kako pokazuju Zapisnici skupština ili Upravnog odbora, inicijator je bio i tajnik tj. dr Nikola Neidhardt. Tako, primjerice, prihvaćena je njegov prijedlog da se prigodom održavanja Šumarsko-lovačke izložbe u Ljubljani (u jesen 1930. godine) raspiše »nagradno natjecanje u najboljim instruktivnim fotografijama sa područja šumarstva«; iste, 1930. godine, izrađuje Pravilnik za stipendije dvojici studenata šumarstva koje bi davalo JŠU, i dr. Od tajnički poslova Nikole Neidhardta nesumnjivo ,je najveći organizacija šumarskog dijela Pokretne poljoprivredne izložbe, koju je pokrenulo i najvećim dijelom financiralo Ministarstvo saobraćaja. To je bila izložba koja je tijekom 1932. i 1933, u 25 posebno uređenih vagona, obišla cijelu zemlju. Za šumarski dio izložbe bila su na raspolaganju samo dva vagona a uz to je Jugoslavensko šumarsko udruženje bilo pozvano da uredi taj dio izložbe u posljednji čas, za pripremu izložbe na raspolaganju bilo je svega mjesec dana! U Upravnom odboru JŠU-a bilo je kolebanja, da li da se poziv, zbog kratkoće vremena, prihvati ili ne. Prilika međutim nije propuštena i, zacijelo, danonoćnim radom priređena je izložba u kojoj »apel, da se šume treba da čuvaju i gaje, nije stavljen u usta šumara, već u usta šume« (Neidhardt u Šumarskom listu 1932, str. 194). Ova misao vodilja izložbe ostvarena je u dvadeset većih i niza manjih panoa s malo riječi ali zornim prikazom značenja šume za život čovjeka, a posebno seljaka (jer je izložba i bila prvenstveno namijenjena selu). Veći dio panoa izrađen je prema ideji Prof. Neidhardta. Izložba je bila vrlo dobra ocjenjena ne samo u tuzemstvu nego i u inozemstvu, pa su panoi zatraženi i iz Francuske, Nizozemske i Rumunjske (Šum- list, 1936). Ing. Radiša Petrović uputio je skupštini JŠU, koja je održana 1934. godine, prijedlog da se Jugoslavensko šumarsko udruženje pretvori u Udruženje šumarskih inženjera, tj. da bi članovi tog društva mogli biti samo šumarski inženjeri. Upravni odbor predložio je da se prijedlog odbije a odbijanje je obrazložio Prof. Neidhardt. On je rekao »kako bi to značilo crnu nezahvalnost prema pionirima našeg šumarstva, kad bi se isključili |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 9 <-- 9 --> PDF |
iz članstva naši zaslužni članovi, apsolventi srednjih šumarskih škola. Ne smijemo zaboraviti«, nastavlja N. Neidhardt, »da nekada u zemlji nije bilo visokih šumarskih škola. A baš mi smo tim starijim drugovima dužni zahvalnost i poštovanje. Oni su nam zazdali Dom od koga naše Udruženje živi. Udruženje treba u svojoj sredini da saikupi sve, koji rade i željni su rada na unapređenju šumarstva... Mi moramo da smo sretni, ako dmatmo u u našoj sredini članove, koji iskreno sarađuju, bez obzira bili oni inženjeri ili ne.« Obrazloženje Prof. Neidhardta podržali su i ostali govornici (inženjeri B. Babić, V. Dojkovdć, 0. Miklau i J. Lenarčić) pa je predlagatelj odustao od svog prijedloga. Prof. Neidhardt nikada nije prestao pratiti rad Šumarskog društva i do zadnjih časova svoga života je ne samo primao nego i čitao Šumarski list i zanimao se za probleme Društva. Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, uvažavajući zasluge prof. Nikole Neidhardta za hrvatsko, i jugoslavensko, šumarstvo kao i za društveni rad, prigodom proslave 130-godišnjice osnivanja Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva i lOO-godišnjice Šumarskog lista, dodijelilo mu je zlatnu medalju s poveljom. Oskar Piškorić |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 10 <-- 10 --> PDF |
´Jßßi " jS^´*´ 0--, ´< J-´: Žfvof čovjeka ograničen je desetljećima a hrasta stoljećima |