DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 67     <-- 67 -->        PDF

ćenja, ostvaruje nižu vrijednost proizvodnje od moguće, ima veći utrošak
rada, ukratko, povećavaju se troškovi prerade i smanjuje dohodak. Uslijed
toga se indirektno smanjuje i cijena oblovini fco pilana, odnosno mogućnost
plaćanja više cijene, što u krajnjoj linija šteti i šumarstvu.


Radi izbjegavanja takvih šteta, nužno je unaprijed utvrditi obavezne
kriterije o razvrstavanju i klasiranju trupaca. Utvrđeni kriteriji i dogovor
o njihovoj primjeni je uvjet da bi na osnovu njih eksploatacija šuma
mogla stručno obaviti svoj dio posla — pri´krojiti trupce na način koji će
zadovoljiti zahtjeve prerade, a pilanska prerada mogla daljnjom doradom
izvući iz trupca što više i što vredniju građu.


Sa stanovišta prerade, priikrajanje oblovine prilikom izrade trupaca
je najstručniji i najodgovorniji posao u eksploataciji šuma. Stoga se prikrajanje
ne bi smjelo prepustiti radniku koji nije sasvim upoznat sa kriterijima
za razvrstavanje i klasiranje trupaca, koji ne sagledava povezanost
i međuzavisnost između prikrajanja d uspješne prerade, koji nije spreman
da krojenje prilagođava zahtjevima pilane i tržnoj situaciji, koji nije svjestan
šteta koje lošim prikrajanjem može prouzročiti svom najvažnijem poslovnom
partneru — OOUR-u pilane. A onaj tko vodi eksploataciju šuma, morao
bi poznavati osnovnu problematiku pilanske prerade i održavati stalnu
proizvodnu vezu s OOUR-om pilane, da bi na osnovu toga mogao upoznati
tržnu situaciju i kakovi trupci najbolje odgovoraju pilani.


Pošto se tržne prilike i zahtjevi kupaca za odgovarajućim asortimanom
piljene građe često mijenjaju, najbolje je prije početka sječe dogovoriti
između OOUR-a pilane i OOUR-a šumarije kakvu oblovinu, kakve
dužine i kvalitet treba forsirati, da bi se mogli zadovoljiti postojeći ili
potencijalni kupci piljenih proizvoda. A prilikom započinjanja sječe i rušenja
stabala, zajednički organizirati demonstraciju prikrajanja u jednoj ili
više sječina i na radnike i ma manipulante prenijeti praktične upute o prikrajanju
i izradi trupaca.


Zašto, recimo, ne bi mogli uvesti stalnu praksu da, s jedne strane, manipulanti
šumarija organizirano posjećuju pilane, kako bi se upoznali s radom
pilane i s argumentiranim zahtjevima o tonne kako bi, sa stanovišta pilane,
trebalo prikrajati oblovinu, i da se, s druge strane, poslovođe pilana i voditelji
stovarišta oblovine organizirano upućuju na šumska radilišta, da bi se
upoznali s radovima na sječi i prikrajanju stabala, i na osnovi toga zajedno
sa manipulantima sječina utvrđivali kako treba prikrajati deblovinu. Svi
su ti stručni ljudi najčešće delegati ili članovi raznih komisija u organima
upravljanja OOUR-a, pa će nakon tih praktičnih saznanja o stručnoj i
poslovnoj problematici druge strane, moći sa više sigurnosti i uspješnije
ocjenjivati, dogovorati i rješavati zajednička pitanja koja se pojavljuju između
šumarije i pilane.


Primjena tih mjera bi u značajnoj mjeri utjecala na poboljšanje poslovanja
i bolje rezultate obiju privrednih grana. Međutim, sve moguće
prednosti koje proističu od razvrstavanja trupaca po klasama, od njihovog
pravilnog krojenja u šumi i smišljene prerade u pilanama i tvornicama
furnira, ostat će neostvarene ako se prethodno ne donese standard o razvrstavanju
i klasiranju oblovine i ako njegovu obaveznost svi sudionici ne
budu dosljedno potvrđivali u svakodnevnoj praksi. U tom pogledu je da