DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 64     <-- 64 -->        PDF

se više ni ne zna što je što u kvalitetnom smislu. Sasvim se udomaćila prodaja
pilanske oblovine u cjelini, ne razgranićujući praktično unutar toga
pojedine klase oblovine. Takav način prodaje nimalo ne stimulira šumarstvo,
da uzgaja i proizvodi stabla i oblovinu što vrednijeg sastava, a to je
jedan od priznatih ciljeva šumarstva, niti ga potiče da prilikom prikrajanja
i izrade trupaca uvažava interese prerade.


Takvoj situaciji kumovala je velikim dijelom i sama drvna industrija.
Umjesto da sagleda problematiku šumarstva i uvaži opravdane zahtjeve za
korekciju cijena i cjenika, i da zajedno sa šumarstvom pokreće i poduzima
sve potrebno da bi se došlo do drugačijih cjenika i do cijena koje bi
u osnovi mogle zadovoljiti i šumarstvo i preradu drva, drvna industrija se
priklonila pritiscima šumarstva, pa se postepeno pomirila sa prodajom ob
lovine po prosječnoj cijeni i sa svoje strane pripomogla da se na tom
području raspojasa prava stihija. Bilo je i toga da su pojedini poslovni
ljudi iz drvne industrije nastojali da do potrebne sirovine dođu pod svaku
cijenu, ne mareći ni za cijenu ni za kvalitet oblovine, ne poštujući najčešće
ni interes susjeda ni opći interes. Pošto vlada opća »glad« za trupcima,
takvo ponašanje je širom otvorilo vrata nabijanju cijena u korist šumarstva,
a na štetu drvne industrije.


Da bi se prevladala ova štetna igra sa cijenama, neophodno je da najprije
svi stručni ljudi, i oni iz šumarstva i oni iz prerade drva, shvate i
prihvate da proizvodnja i prodaja neke neodređene kvalitete oblovine znači
degradaciju struke i ozbiljnu kočnicu daljem uspješnijem razvoju obiju privrednih
grana. Jer, što drugo može značiti sve rasprostranjenija praksa, da
se za oblovinu u kojoj ima, recimo, 75% AB trupaca, zahtijeva jednaka cijena
kao i za oblovinu u kojoj je učešće AB trupaca 40%. Jer, što drugo
i može značiti praksa, da se prilikom izrade trupaca ne odvaja oblovma AB
od oblovine C, uslijed čega prerada nepotrebno gubi i na vrijednosti proizvodnje
i na mogućem procentu iskorišćenja u preradi.


Jednako tako treba prihvatiti kao nerazumno i štetno, da se prodaju po
prosječnim cijenama čitave sječine, radi čega jedan dio izrazito furnirske
oblovine završava u pilani.


S tim u vezi je potrebno također zauzeti stajalište i po pitanju izdvajanja
FL trupaca iz pilanske oblovine za preradu u tvornicama furnira. Sasvim
prirodno, pilanska prerada je zainteresirana da pili što bolju oblovinu.
Ipak, uvažavajući potrebe tvornica furnira, ona se u načelu ne bi mogla
protiviti tom izdvajanju FL trupaca, ako bi se time ostvarivao u tvornicama
furnira i veći dohodak i veći ostatak čistog dohotka nego u pilanskoj
preradi. Međutim, to treba dokumentirati, najbolje na osnovi probnih
piljenja i odgovarajućih obračunskih kalkulacija.


Ali, onda treba zajednički utvrditi i sasvim jasne kriterije za ta izdvajanja,
kako bi se spriječile sve moguće zloupotrebe u praksi. Kriteriji bi
morali jednako obavezivati i šumarstvo i drvnu industriju. U tom cilju,
nakon što se kriteriji prihvate, treba obavezno održati odgovarajuće demonstracije
i u šumarijama i u tvornicama furnira i na pilanama, tako da
svakom stručnom čovjeku šumarsko-drvne struke bude jasno što može i
treba otpremiti u tvornicu furnira, a što treba ostaviti za preradu u pilani.


170