DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 63 <-- 63 --> PDF |
definirani cilj eksploatacije šuma, otvara šumariji široke mogućnosti da izmiče društvenoj kontroli i da čak favorizira privatni na štetu društvenog sektora. Na to posebno utječe okolnost, što uslijed nepostojanja obaveznih kriterija JUS-a i međusobno neutvrđenih tržnih cijena oblovine, nijedan od poslovnih partnera zapravo i ne zna što je to tržna cijena oblovine, koja je njena prava visina. Tada su svi nezadovoljni: šumarija redovito smatra da je za sirovinu naplatila premalo i tada kada je stvarna cijena oblovine bila viša od tržne, a pilana ocjenjuje da je sirovinu platila previše čak i onda kada je cijena oblovine, po svim stručno-ekonomskim kriterijima, bila ispod tržne. Zbog toga, mjesto da svaki poslovni partner traži izlaze prvenstveno u unapređenju vlastitog poslovanja, u proizvodnji što veće vrijednosti i sniženju troškova, oni često usredsrede svoju glavnu aktivnost na sporedan kolosjek — na međusobno suprotstavljanje i zakidanje jedan drugog. Stoga bi trebalo prvenstveno riješiti ova temeljna pitanja. Time bi šumarstvo bilo dovedeno u poziciju da posluje i radi pod jednakim, u svakom slučaju pod ravnopravnijim uvjetima u odnosu na drvnu industriju; da svoj poslovni interes ostvaruje kroz vlastiti rad i rezultate rada, te da njena poslovna aktivnost bude usmjerena prvenstveno na to da uvažava i zastupa interese društvenog sektora drvne industrije. Međutim, u svemu tome ne bi trebalo biti nikakve dileme. Ako iz toga proizađe zaključak, da šumarstvo nema snage, volje i odlučnosti da eksploataciju šuma vodi na način kojim će se likvidirati uočene slabosti i koji će zadovoljiti potrebe društvenog sektora pilanske prerade i širi društveni interes, onda eksploataciju šuma, bilo u pojedinim područjima bilo u cjelini, treba vratiti drvnoj industriji, koja je životno zainteresirana da se eksploatacija šuma vodi na način koji će omogućiti ostvarivanje sve boljih efekata u preradi. Jednostranosti pri ocjenjivanju kvalitete i cijena oblovine Pitanje cijena šumskih proizvoda bilo je uvijek kamen spoticanja između šumarstva i drvne industrije. Međutim, sporna pitanja su često ostajala neriješena, ili samo djelomično riješena, velikim dijelom i zbog nedovoljnog ulaženja i međusobnog poznavanja poslovne problematike suprotstavi jenog poslovnog partnera, njegove tehnike rada, njegovih planova i mogućnosti. Tada poslovni partneri olako padaju u krajnost pa jedan drugom prilaze s krajnjim nepovjerenjem, i u svakom najnormalnijem zahtjevu vide samo pokušaj da se protivna strana zakine, ili izvuče jednostrana korist. A tada je teško uspostaviti razuman, argumentiran i ravnopravan dijalog, koji bi trebao prethoditi svakom poslovnom zaključku. Cjenici šumskih proizvoda, kakvi su danas i kakvi se donose, nisu bili niti jesu pravo rješenje za šumarstvo. U rastućoj inflaciji, cjenici su brzo zastarjevali i nagonili šumarije da ih, radi zaštite svog, u osnovi opravdanog poslovnog interesa, sve više izigravaju. Da bi se sačuvala forma, cijena oblovine je podizana umjetnom preklasifikacijom pilanskih u F trupce, oblovine B u A klasu, oblovine C u B klasu, a jednog dijela oblovine za ogrijev u C klasu trupca. Došlo je do toga da se ne uvažavaju nikakvi kriteriji i da |