DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 61 <-- 61 --> PDF |
koji omogućuje da bude i prerađena u zdravom stanju. Glavna briga eksploatacije šuma, koja je ranije bila u sastavu drvne industrije, bila je i usmjerena u tom pravcu. Svaka sječina imala je unaprijed svog potrošača — unaprijed utvrđenu pilanu ili tvornicu furnira. Stvari su bile jasne ne samo svakom poslovođi već i svakom radniku: ako ne dobavimo zdravu oblovinu i na vrijeme koje odgovara preradi, poslovni partneri će biti oštećeni. Pilit će ili rezati natrulu i prešlu oblovinu, manje će biti iskorišćenje i proizvedena vrijednost, ali će i troškovi prerade biti veći. Ako se sječa ne izvrši pravovremeno, pa uslijed toga zakasni dobava obiovine, preradbeni pogoni će raditi sa smanjenim kapacitetom ili će morati stati, radnici u preradi će ostati bez zarade, dok će pogoni pretrpjeti velike, često nenadoknadive gubitke. A bilo je sasvim jasnj tko je odgovoran za koju fazu rada, tko je u čemu podbacio, tko je svojim propustima izazvao štetu, tko za što treba odgovarati. Upravo takva situacija je nagonila drvnu industriju i vodeće i stručne ljude da u eksploataciji šuma i poslovanju izbore odgovarajući red i ponašanje. Stvari su se bitno počele mijenjati nagore otkako je eksploatacija šuma prešla u šumarstvo. Umjesto da se sirovina proizvodi i otprema određenom prerađivaču, kao što je to bilo ranije, sada se sirovina sve više proizvodi za tržište, tj. za nekog neodređenog potrošača. Time su se potpuno zamutili odnosi i razvodnile međusobne obaveze, a odgovornost za zajednički interes ili za štete koje se odgovarajućim radom nanose poslovnom partneru i privredi, je sasvim neodređena, ili je uopće nema. Sada šumarija najčešće nije više nikom odgovorna za to da li će oblovina biti izrađena na vrijeme, u dogovorenoj kvaliteti te da li će je, i u zdravom stanju, pravovremeno otpremiti pilani. To više nije njena briga, ta ona proizvodi za tržište, za sve one potencijalne kupce koji tu oblovinu trebaju. Ako je neće kupiti jedan, kupit će je, sasvim sigurno, drugi. U situaciji kakva je ova naša današnja, kada ima više preradbenih kapaciteta nego što ima raspoložive obiovine, uvijek će se naći kupaca koji ne pitaju za neko definirano vrijeme dobave, za kriterije kvaliteta i cijenu obiovine, a još manje vode brigu o tome da li će takvim radom perspektivni pogoni, kojima te sirovine prirodno gravitiraju, biti ugroženi a njihovi radnici ostati bez posla. Takva situacija dovodi šumarije u komotan odnos koji nije svojstven normalnom privređivanju i racionalnom gospodarenju. Što god urade i kako god urade, za njih ispadne uvijek sve dobro, mada, sagledavajući širi interes, takav rad može biti bremenit propustima i velikim štetama. Vrijeme sječe i dobave sirovine sve se češće sagledava sa svog uskog stanovišta — kako šumariji najbolje odgovara i kako bi sa svim tim imala što manje briga. O potrebi prerade, o tome kako će proći poslovni partner i drugarski radnici, sve se manje vodi računa. Poznato je da je u zimskim mjesecima otežana, a ponekad čak i onemogućena dobava obiovine na pilanu. Zato su pred zimu redovito stvarane zalihe, po potrebi i tromjesečne, kako bi se osigurao kontinuitet u preradi. Ali, tada je i sječa stabala morala biti tome prilagođena. Nastojalo se, bez obzira na žrtve i teškoće, da se zadovolji interes pilane i oblovina izvuče iz šume, na glavna stovarišta ili na pilanu, prije velikih snjegova. Pone !67 |