DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 46 <-- 46 --> PDF |
zaposlenosti i dohotka. Time bi se oglušili o svoju ljudsku, stručnu i društvenu obavezu, da sa šumama gospodarimo na način koji će i budućoj generaciji radnih ljudi šumarstva i prerade drva osigurati bar takve uvjete za život i rad kakve smo sami naslijedili od prošle generacije. To samo potvrđuje ispravnost zaključka, da je za šumarstvo, kao uostalom i za preradu drva, jedino trajno rješenje, pravi izlaz i perspektiva prvenstveno u stalnom unapređivanju vlastitog poslovanja. Normalno je, u situaciji kad rastu i cijene svih ostalih proizvoda i usluga u privredi, da rastu i cijene šumskih proizvoda. Problem je u tome što je šumarstvo, s obzirom na preveliki broj i prevelike proizvodne kapacitete pilana, koji mnogo premašuju proizvodne mogućnosti šumarstva, u monopolnom položaju, pa zbog toga, može neprestano dizati cijene, sigurno da će ih proizvođači morati platiti čak i onda kada su po svim stručnim i ekonomskim kriterijima previsoke, pa i bez obzira na kvalitet. Ako bi se te cijene podigle iznad stvarnih vrijednosti koje priznaje svjetsko tržište, onda bi se šumarstvo razvijalo prvenstveno na štetu drvne industrije, na štetu krajnjih potrošača pilanskih proizvoda. A podrivala bi se također stabilnost dinara i otežavao izvoz primarne i finalne prerade drva. Antidruštveno djelovanje monopolističkih privrednih organizacija suzbija se i u kapitalizmu organiziranom intervenaijom države. Još bi ga više trebalo suzbijati u socijalizmu, mada drugim metodama i drugim sredstvima. U svakom slučaju, naše društvo ima pravo i obavezu da u tom pogledu intervenira i da, u krajnjem slučaju, primijeni i odgovarajuće zakonske mjere, ako to sporazumno nisu u stanju riješiti šumarstvo i drvna industrija. 2. Utvrđivanje cijena pilanske oblovine pomoću koeficijenta vrijednosti Sve te okolnosti nas upućuju na to, da je nužno utvrditi one prave granice cijena koje će na ravnopravnoj osnovi zadovoljiti interes i šumarstva i prerađivača drva. Jer orijentacija na traženje izlaska isključivo kroz povećanje cijena i količina na račun kvalitete i upotrebljivosti oblovine, bilo bi na kraju pogubno i za samo šumarstvo. Osiromašena drvna industrija bila bi u budućnosti slab poslovni partner. Perspektivna može biti samo onakva orijentacija šumarstva koja će nalaziti rješenja za svoje poslovne nedaće: u boljem sastavu šuma, odnosno unošenju u njih sve vrijednijih vrsta drveća; u uzgoju što kvalitetnijih ,i vrijednijih stabala; u prikrajanju oblovine koje će dati optimalne efekte u preradi; u boljoj organizaciji sječe i transporta i odgovarajućoj zaštiti proizvoda; u snižavanju troškova proizvodnje. S druge strane, prerada, prvenstveno pilanska, je dijelom sklona da se neopravdano i jednostrano orijentira isključivo na to da kupi što jeftinije trupce, čak i ispod tržne cijene, a zanemaruje nastojanja da svoju poziciju i svoje rezultate poboljša prvenstveno racionalnijom preradom, boljom organizacijom, pažljivim odnosom prema sirovini, snižavanjem troškova prerade i kvalitetnijim radom. Negativne posljedice takvog ponašanja su dvojake prirode. S jedne strane, kupnjom sirovine ispod cijene, prerada djelomice živi i napreduje na račun šumarstva. S druge strane, a to i jeste ono najgore, preniska cijena sirovine omogućuje preradi da uspješno posluje i |