DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 45 <-- 45 --> PDF |
strane, posljedica povećanja opsega sječa četinara, pri čemu su prvenstveno vađena deblja stabla, i s druge strane, narušavanja kvalitetnih kriterija i izrade u pilanske trupce dijela oblovine koja je ranije ulazila u prostorno drvo. S obzirom na ustanovljeni porast sječe i proizvodnje pilanskih trupaca do 1981. godine, treba očekivati da će, u odnosu na 1977. g., dalje rasti učešće tanje pilanske oblovine. To znači, da će do 1981. g. doći do daljnjeg pada srednjeg promjera, procenta iskorišćenja i koeficijenta vrijednosti oblovine i građe prosječnog pilanskog trupca po klasama i za cjelokupnu oblovinu jedne vrste drva. Opća je težnja u privredi da se stalno povećava vrijednost proizvoda. Nasuprot tome, u šumarstvu se susrećemo s pojavom, da nam, sasvim objektivno, vrijednost najvažnijeg proizvoda — pilanskog trupca— pada umjesto da raste. Kakve pouke treba iz toga izvući šumarstvo i pilanska prerada, kuda takvo kretanje vodi i što treba poduzeti da bi se prevladale teškoće koje iz toga proističu? Kao i svaka druga privredna djelatnost, šumarstvo bazira svoj opstanak i razvoj na tome, da proizvede što veću vrijednost i dohodak. Te veličine moraju rasti iz godine u godinu, ako se želi ostvariti odgovarajući trend rasta proizvodnje i rastući standard. To je moguće ostvariti u osnovi na dva načina: — ili podizanjem cijena svojih proizvoda i povećanjem proizvedenih količina, — ili racionalnijom i kvalitetnijom proizvodnjom, snižavanjem troškova, boljom organizacijom, većom produktivnošću. Naravno, i kombiniranjem primjene ovih dviju mogućnosti. Neovisno od toga da li šumarstvo prodaje trupce po stvarnoj vrijednosti, iznad ili ispod toga, ono je prirodno upućeno da izlaz traži prvenstveno u povećanju cijena, jer je to najlakše, a manje u racionalnijoj i kvalitetnijoj proizvodnji, jer je taj put posut trnjem i bremenit teškoćama, i subjektivne i objektivne naravi. Stvarni trend povećanja proizvodnje šumarstva između 1961. i 1981. godine, a i stalna nastojanja da se neprestano podižu cijene šumskih proizvoda, usprkos protivljenju drvne industrije, samo ukazuje na to, da su općenito prilično zanemarena nastojanja (mada ne svuda) da se prvenstveno u vlastitoj kući, u unapređenju i poboljšanju vlastite proizvodnje, iznađu rješenja koja će popraviti poslovanje i poslovni rezultat. Umjetna prekvalifikacija šumskih proizvoda iz niže u višu klasu, radi podizanja cijena, ukupnog prihoda i dohotka, ima svoje granice. Niti je moguće svu pilansku oblovinu pretvoriti u furnirsku niti značajnije količine ogrjeva u tehničku oblovinu. S druge strane, proizvodnja šumarstva je prirodno ograničena. Ako bi se usprkos toj činjenici ustrajalo na povećanoj sječi na račun smanjivanja drvne glavnice, šumarske organizacije i prerada drva našle bi se u bliskoj budućnosti pred neizbježnim i drastičnim smanjenjem svoje proizvodnje, |