DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1983 str. 135 <-- 135 --> PDF |
otpor zbog ograničenja sječe i paše u zaštitnim šumama a otežana jer su šume u privatnom vlasništvu. Stočari se suprotstavljaju pošumljavanju odnosno zabrani paše i na užim područjima suzbijanja erozije i obnove šume, pa se mora primijeniti i eksproprijacija površina. Smanjene prihode od stočarstva žitelji mogu nadoknaditi radom na pošumljavanju, na gradnji šumskih puteva. Šumarstvo također pomaže pastirsku opremu za ljetnu pašu, uređenje turističkih vidikovaca a u državnim šumama uređuje i mikroskijaške terene (Ch. Rudel). Problemima koji su nasljeđe prošlosti od unazad dvadesetak godina pojavili se i novi kao posljedica navala građana ü planine. Od ovih novih načina korišćenja planinskih prostora ugrožena je delikatna prirodna ravnoteža što nameće dužnost službi R.T.M.-a poduzimanje mjera za očuvanje i osiguranje ravnoteže, piše Mme E. Cresso n (ministar i za šumarstvo, kako je već naprijed navedeno). Zanimljiv je prikaz C h. Rudel a o perimetru gornjeg toka rijeke Tech (u Istočnim Pirinejima), gdje je radovima obuhvaćena površina od 10848 ha. Na 766 ha s radovima početo je još 1906. godine ali bujice od kiša 16. i 17. listopada 1940. godine (kada je u vodotoku nanijeta masa škriljevca stvorila branu visoku 40 met, koja je kasnije pukla) te proloma oblaka 26. travnja 1942. godine prisililo je službu R.T.M.-a 1943. godine da se radovi pojačaju i obuhvate cjelokupan perimetar. Prikaz je zanimljiv i po tome, što sadrži i pregled stanja šuma ü tom području od X stoljeća do danas. U X stoljeću stanovnika je bilo malo a zemlja je bila pusta i neobrađena. Počam od XII stoljeća razvija se proizvodnja tekstila i željeza a u 1359. godini zabilježeno je 149 ognjišta, pa je konzul mjesta Prats ograničio »garlandas « u kojem je bila zabranjena sječa drva za paljenje uglja. Krajem XIV stoljeća uslijed epidemije napuštene su mnoge kućice i šuma se privremeno vraća pa su pošumljena i mnoga polja te su vukovi i medvjedi pravili velike štete. U XV stoljeću rade mnoge talionice, i pilane te se nastavlja sječa pa i krčenje šuma što se produžuje i u XVII stoljeću. Za taljenje željezne rudače koristio se drvni ugalj, a njega je trebalo 17 kg za 1 kg željeza. Posljedice sječe te paše bile su smanjenje šuma na 18!´/o ukupne površine pa je 1867. godine bilo samo »1600 ha šume i 165 ha kestenika«. Smanjuje se i broj stanovništva te se od 3710 u 1847. godini smanjuje 1872. na 2784 a 1977. čak na 1192! Zanimljivo je da nema potpunijih statističkih podataka o radu R.T.M.-a te, osim već navedenog podatka o bazenu Haut-Vallespir, možemo saznati samo o onome, što je urađeno u području Haute- Provence. Međutim i podatak o površini na kojoj je izvršena melioracija (pošumljavanje i dr.) naveden je samo kao dio članka koji razmatra problematiku crnog bora u tom području (u članku F. Combes-a i J. H. Bartet-a). Područje Haute-Provence nalazi se u Južnim Alpama odnosno planinske je dio departmana Provence. Crni bor počeo se koristiti za pošuml javan je na osnovu miš" ljenja Mathieu-a i Demontzey-a Mat h i e u, profesor Povijesti prirode na l´Ecole imperial forestiere, 1865. godine konstatira: Austrijski bor (Pinus laricio, var. austriaca); Pin noir.** Ova rasa savršeno uspijeva u Alpama; u najmanju ruku to je vrsta koja se u rasadnicima pokazala najotpornijom od svih nepovoljnih utjecaja razvijajući se u najbolje biljke — sadnice.« A Demon tzy 1878. godine piše, da »u Francuskoj nema starih sastojina austrijskog crnog bora. Najstariji pokusni nasadi samo sü u stanju velikih pokusa ali njegova naturalizacija primljena je neosporno od svih šumara. Na prirodnim staništima raste na svim tlima, ali najljepše dimenzije postiže na vapnencu «. ** Po današnjoj nomenklaturi Pinus nigra Arn. ssp nigricans, kako primjećuju i autori Combes — Bartet. |