DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Pretpostavlja se da ti podaci čine grubu ocjenu drvnih masa, prilikom, inventarizacije tih šuma izvan područja jezera, odnosno sadašnjeg područja Nacionalnog parka, jer o tom nije ništa evidentirano. Propisi o šumsko-uzgojnim radovima i etatima iz 1956. g. nisu sačuvani. Gospodarsko razdjeljenje za područje jezera je zadržano prema onom iz godine 1939/40. Posebna komisija iz 1957. g. izvršila je zoniranje zaštićenog područja jezera, a u smislu Odluke iz 1948. g. — na uže i šire zaštićeno područje, te predložila, da se za zaštićeno područje izradi generalna osnova regiona otoka Mljet u cjelini, a posebno detaljni plan razvoja zaštićenog objekta oko jezera i zaljeva Soline. Na inicijativu Savjeta za krš Jug. akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i savjetovanja u Dubrovniku od 7. 4. 1958. g. zaključeno je, da se pristupi pripremi za izradbu generalne uređajne osnove otoka Mljet i detaljne osnove predjela mljetskih jezera posebno. Na osnovi Studije o izradbi generalne uređajne osnove za zaštićeno područje Jezera (Konzervatorski zavod i Ekonomski institut NR Hrvatske, autori inž. Alfieri i inž. Kevo), donesen je Zakon Sabora NR Hrvatske (N. N. br. 49/60) o proglašenju područja jezera nacionalnim parkom »Mljet«. Na osnovu tog zakona, rješenjem N. O. Mljet — Babino polje br. 0,1—861/1 — 1961. g. osnovana je uprava nacionalnog parka »Mljet« sa sjedištem u Govedarima. Rješenjem I. V. Sabora N. R. Hrvatske od 3. 10. 1962. (N. N. br. 41/62) utvrđene su granice proglašenog nacionalnog parka »Mljet«. 2. Iz god. 1961. sačuvana je gospodarska osnova za uže područje nacionalnog parka sa svim prilozima osim uređajnog zapisnika, a koji je izradio inž. Stevo Marković. Struktura tih šuma po površini i drvnoj masi iz te osnove prikazana je u tabl. 7, 8 i 9. Prema tome, na obraslu površinu otpada 98,7Vo, a na sve ostalo samo 1,3´%. Cijelo to uže područje podijeljeno je prema staroj podjeli na 20 odjela, tako, da je bivši odjel »11« (Turska straža) prenumeriran u odjel »1«, a bivši odjel »2« (Lenga) u odjel 20. Ovakva podjela vidljiva je iz nacrta 1 : 20000 i 1 : 10000, a odgovara prijedlogu komisije iz 1953. g. i 1957. g. Prosječna starost alepskog bora iznosila je 57 god., a makije 35 g.* Općom osnovom sječa za razdoblje 1963—1972. g., propisan je etat glavnog prihoda na površini od 15,64 ha s drvnom masom alepskog bora do 161 m3/god. Sanitarnom sječom u svim odjelima ocijenjena je sječa s cea 2 m3/ha god. Redovni etat glavnog prihoda odnosi se na sječu borovih stabala na kojima će se smolariti na »mrtvo«. Prorednom osnovom propisan je etat proreda na površini od 313,51 ha s drvnom masom od 1154 ms ili prosječno godišnje 115 m3, od čega otpada na alepski bor 73 ms/god., a na makiju 42 mA´god. Prema tome, etat glavnog i prethodnog prihoda bio je propisan s 161 + 115 = 276 m3/god. * Razlika u obrasloj površini od (653,47 ha — 603,10 ha -— 50,37 ha) odnosi se na odjel I, Turska straža, koji se nalazi pod upravom JNA, dakle van uređivanja. |