DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 106 <-- 106 --> PDF |
na fizikalna i fizikalno-kemijska svojstva tla u pogledu prirodne plodnosti. Filtracija huminskih kiselina pomoću gel-sefadeksa omogućava predodžbu o njihovoj molekularnoj veličini, označenoj unutar molekularnog intervala Sephadexa G—50 i G—100. Humus u tlima s bušinom sadrži manji postotak huminskih kiselina s molekularnom veličinom većom od 100.000 nego humus šumskog klimaksa. Almendros, G.; Polo, A.: Proučavanje humusa subakvatičkih riječnih sedimenata u raznim ekosistemima planinskog lanca Sierra de Guadarrama Proučavane su karakteristike humusa u dva subakvatička riječna sedimenta u usporedbi s humusom odgovarajućih terestriokih ekosistema. Podvodni humus ima nepovoljna svojstva u odnosu na ambijentalne karakteristike. Organski ugljik tala i odnos C´N su povišeni u usporedbi s terestričkim tlima. Primijećuje se također da prevladavaju manje transformirane huminske frakcije, prema onima s većim stupnjem transformacije. Sadržaj huminskih kiselina u slobodnoj orgaskoj materiji i naslijeđenog humina podvodnih sedimenata mnogo je manji nego u odgovarajućim terestičkim tlima. Međutim, sadržaj dušika u huminskim frakcijama je povišen i pokazuje laganu anaerobnu dekompoziciju nitrogeniziranih komponenata. Huminske kiseline podvodnih sedimenata imaju veće molekule, manji stupanj aromatičnosti i kondenzacije te manji sadržaj funkcionalnih oksigeniranih grupa nego odgovarajuće huminske kiseline u terestičkim tlima. G. Del Tanago, M.; Jal ön, D.: Proučavanje biotipološke strukture rijeke Jarama Analizirana je distribucija vrsta Ephemeroptera, Plecoptera i Trichoptera u rijeci Jarama. Na taj način utvrđena je biotipološka struktura rijeke i definirani njeni karakteristični biocenotipovi. Utvrđena struktura omogućuje zonaciju rije ke i procjenu kontaminacije prema zajednicama beskralješnjaka. Gonzalez Cano, J. M.: Kralješnjaci, predatori borovog četnjaka u zoni Mora de Rubielos (Teruel) Ova terenska istraživanja obavljena su u dvije sezone larvalnog razvoja borovog četnjaka. Svrha im je bila istražiti fenomen predacije sisavaca i ptica te procijeniti predatorsku ulogu svake vrste. Za određivanje populacija ptica upotrebljene s´u metode brojanja u tri različite sezone i hvatanje u mreže od jeseni do proljeća. Kod proučavanja ishrane analizirano je 77 želudaca malih sisavaca i 507 uzoraka od ptica, u glavnom ekstremenata. Taj način analize ima tu prednost, što se životinja ne mora usmrtiti, pa se tako ne smanjuje broj predatorskih ptica. Došlo se do zaključka da su Paru majoru* i P. ater dva glavna predatora. Ove vrste mogu učiniti mnogo na saniranju žarišta štetnika U vrijeme kada ta žarišta nisu suviše proširena, jer izgleda da je njihova zimska distribucija na neki način ovisna o distribuciji borovog četnjaka. Martin Cano, J.: Ekološka niša Apopestes spectrum (Esp.), Xylina exoleta (L.) i Pachygastria trifolil (D. et Schiff.) (Lep. Noctuidae et Lasiocampi dae) Diskutira se o osnovnim komponentama ekološke niše leptira te se dolazi do zaključka da tih komponenata ima sedam: biljke hraniteljice i habitat učinaka; dijelovi biljke; biološki i razvojni ciklusi; ishrana i ponašanje odraslog oblika; način odlaganja jaja; kukuljenje i, na koncu, paraziti i predatori. Na temelju tih komponenata analizira se niša triju vrsta, koje se u larvalnom stadiju nalaze zajedno na biljci Lygos sphaerocarpa. Zaključuje se da je Apopestes spectrum (Esp.) stenovalentna vrsta, veoma adapti * Sjenica crnoglava 105 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 107 <-- 107 --> PDF |
rana na tu biljku, Xylina exoleta (L.) je »oportunistička« vrsta, a Pachygastria trifolii (D.et Schiff.) ima intermedijarnu ekološku valenciju. Colomer Pache, S.; Albertus Breva, E.: Relativna distribucija i abudancija edafskih mikroartropoda na pašnjacima vodenog rezervoara Valencije. Najveća raznolikost mikrotropa utvrđena je ü površinskom sloju tla, ali se najveća abuodanoija nalazi u sloju humusa. Dublji slojevi tla pokazuju manju raznolikost i manju abundanciju. Acarina i Collembola prevladavaju nad ostalim mikroartropodima u svim godišnjim dobima i u svim istraživanim horizontima tla. Parra, F.; Levassor, C: Zimska ishrana pustarke (Pterocles alchata) na području Manche Analiziran je sadržaj voljki i želudaca 21 pustarke, uhvaćene u središnjem dijelu Španjolske. Rezultati analize pokazali su da se te ptice hrane uglavnom su hom hranom, koja se sastoji od sjemenja i čini 97% ukupne težine suhe tvari. Navedene su redom prema važnosti konzumirane vrste biljaka, koje autori nastoje dovesti u vezu s ikarakteristdkaima pojedinih individua 1 ekološkim značajkama krajolika Manche. Prevladava ishrana šumskim leguminozama, što je u kontradikciji ´s teorijama da su to štetnici, koji se hrane stočnom hranom. Autori, naprotiv, misle da suvremena -poljoprivreda štetno utječe na ove ptice. S a n c h e z, J. M.; B 1 a s c o, R o s a d o, L. M.: Kralješnjaci u laguni Dulce de Campillos Istraživana je fauna kralješnjaka u laguni Campillos, koja je smještena na sjeveroistoku pokrajine Maloga. Naglašava se važnost vlažnih zona i opasnost od njihova nestanka. U laguni i njenoj okolici nađeno je 130 vrsta ptica, 14 sisavaca, 7 gmazova i 3 vodozemca. Na kraju autori naglašavaju potrebu da se ovi prirodni prostori zaštite. I. Mikloš |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1983 str. 108 <-- 108 --> PDF |
IN MEMORIAM BRANIMIR KASUMOVIĆ, dipt. inž. šum. U Beogradu je 26. XII 1982. god. u 77. godini života umro Branimir (Branko) Kasumović, poznati i uvaženi stručnjak vinkovačkog šumarstva. Rođen je 31. I. 1906. god. u,Titovoj.Kqrenici u Lici. Gimnaziju je pohađao u Gospiću, a studirao je na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kao šumarski inženjer Branko Kasumović počeo je s radom kod Šumsko-inđustrijskog poduzeća Dobrljin — Drvar i to u njegovoj Direkciji šumskih radova u Oštrelju, gdje se zadržao oko dvije i pol godine. Nakon toga prešao je državnoj Direkciji šuma Aleksinac gdje je radio sve do 1940. godine, bilo u samoj direkciji, bilo kao upravitelj šumske uprave Aleksinac. Iza toga slijedio je premještaj Petrovaradinskoj imovnoj općini na dužnost upravitelja Šumarije Kupinovo, do 1942. godine, odakle je premješten Direkciji šuma Vinkovci. Već iste- godine premješten je za upravitelja Šumarije u Đakovu, gdje je ostao do 1947. godine. Te godine vraća se u Vinkovce, gdje je do umirovljenja 1973. godine obavljao odgo vorne dužnosti u Šumskom gospodarstu te u republičkoj odnosno kotarskoj šumsko- inspekcijskoj službi. Nakon umirov1 icnja preselio se ü Beograd i tamo živio do svoje smrti. Na području vinkovačkog šumarstva, Branko Kasumović ostavio je nešto više od 25 godina svog radnog vijeka. U tom razdoblju to šumarstvo preživljavalo je svoju regeneraciju kao posljedicu masovnog sušenja brijesta i poslijeratnih opsežnih sječa. U takvim okolnostima došao je do izražaja Brankov istančani smisao za šumsko uzgojne radove, koje je uspješno provodio i kroz svoju uzgojnu referadu i kroz svoje inspekcijske funkcije. Rijetke su bile sjeoine čiju doznaku stabala on nije pregledao ili provjerio provedbu propisanog šumskog reda za tu vrstu poslova. Njegovom oku nisu izmicali niti zahvati na njezi mladih sastojina, a posebno područje njegovog interesa bile su prorede. Brankovo pronicanje u osnovne elemente biljne proizvodnje nizinskih šumskih tala stvar su solidnog teoretskog znanja, ali i vlastitog dugogodišnjeg iskustva. U stručnim raspravama iz te oblasti bio bi pristupačan logičnim argumentima, a ujedno i kategoričan u svojim provjerenim saznanjima što ide u prilog njegovom ugledu i uvažavanju. Slovio je kao vedar, komunikativan i društven čovjek.Prenosio je svoja iskustva mlađima, stvarajući na taj način širok krug vrsnih uzgojnih stručnjaka raznih kvalifikacijskih profila. Ovih nekoliko riječi nije bilo potrebno imenu Branka Kasumovića, već našem osjećaju zahvalnosti i našoj želji da mu odamo priznanje na njegovom značajnom doprinosu razvoju ovdašnjeg šumarstva, na njegovom poštenom, predanom radu i na drugarstvu. Dragan Tonković, dipl. inž. šum. 107 |