DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 9     <-- 9 -->        PDF

dobro Maksimir koje je inače potpomagalo nastavu i znanstveni rad fakulteta.
Tu je prof. Neidhardt svojim rukovođenjem odigrao značajnu ulogu
za prehranu fakultetskog osoblja od dekana fakulteta do najmlađeg pomoćnog
službenika. Svi su se družili i susretali na poljima Maksimira. Prof.
Neidhardt uvijek je održavao i ovdje ravnotežu.


Skladno je živio sa svojom suprugom Nadom rođenom Patačić, koja je
umrla 1979. godine. Pratili su se na šetnjama po prirodi, brali zajedno šumske
plodove, posjećivali koncerte i izložbe, čitali tako reći zajedno književna
djela, primali goste, putovali po domovini i izvan nje dok ih nije smrt rastavila.
Poslije smrti drage mu supruge postao je tužan do suza, apatičan.
Braća i sestre brinuli su za nj, a s vremena na vrijeme posjećivali su ga
njegovi bivši đaci i suradnici. Na stolu se uvijek nalazila knjiga koju je rado
čitao i bio je uvijek spreman na razgovor u kojem je bila prisutna velika
moć opažanja i spremnost da da kritički osvrt na misli sugovornika.


Prof. dr Nikola Neidhardt rođen je 6. 12. 1902. u Zagrebu u brojnoj,
skladnoj obitelji. Nakon teške bolesti pluća završio je 1921. god. zagrebačku
Donjogradsku (II.) klasičnu gimnaziju koja je u njegovu optimističku psihu
unijela sistematičnost za čitav život. Unatoč teškog pobolijevanja na plućima
u mlađim svojim godinama, ostaje optimist. U kontaktu s drugima
ne osjeća žalac gorčine, nema u njega odbojnosti. Možda su ga baš njegove
zdravstvene poteškoće usmjerile na studij šumarstva umjesto ekonomskih
znanosti. Studij šumarstva završio je s odličnim uspjehom na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u Zagrebu god. 1926. a 1927. god. doktorira na
Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu na osnovu svoje disertacije
pod naslovom. »O efektu trupljenja«. Kratko je vrijeme asistent u Zavodu
za šumske pokuse od 1928. g. do 1930. g. Iste godine postaje docent za geodeziju.
Predaje »Geodeziju« studetima agronomije kroz dva semestra, a studetima
šumarstva »Terensko crtanje« dva semestra i »Geodeziju« dva semestra.
U to vrijeme surađuje s profesorima Geodetskog odsjeka Tehničkog
fakulteta u Zagrebu na terenskim geodetskim radovima, a uz pomoć Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta organizira i učvršćuje tadašnji Kabinet za geodeziju
i uključuje se u nove samostalne znanstvene radove.


God. 1936. odlikovan je francuskim ordenom »Merite agricole« oficirskog
stupnja, god. 1937. oficirskim krstom bugarskog ordena Sv. Aleksandra,
a god. 1938, švedskim ordenom Gustava Vase I stupnja.


Na osnovu prijedloga republičkog Saveza geodetskih inžinjera i geometara
u znak priznanja za plodonosan rad i za zalaganje u napretku struke
izabran je god. 1965. za počasnog člana Saveza geodetskih inžinjera i geometara
Jugoslavije.


U mirovinu je stupio 1. 1. 1974.


Publicistički opus profesora dr Neidhardta vrlo je opsežan i obuhvaća
preko 200 tiskanih radova. Od toga je pedesetak znanstvenih radova i dvanaest
udžbenika. Njegovi znanstveni, stručni radovi i udžbenici pretežno tretiraju
geodetske probleme, geodeziju. S područja šumarskih znanosti, šumarrstva,
obrađivao je probleme dendrometrije, inventure šuma i šumarske nastave.
S područja geodezije produbljuje i unapređuje tematiku koja zasjeca
u domenu geodetskih instrumenata, metoda rada i geodetsko-matematskih
problema. Rado su bili čitani i vrlo dobro primljeni njegovi »Osnovi geodezije
« (I. II. i III. svezak), te »Geodetski priručnik« kojega je izdala grupa