DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 7     <-- 7 -->        PDF

stavilo na šire osnove. Sazivao je jednom tjedno profesore, asistente fakulteta,
pa i zainteresirane kolege iz privrede, u dvoranu Kabinenta za geodeziju
na Trgu maršala Tita, da svojim inicijativama, prijedlozima i dogovorima što
skladnije izgrade sadašnjost i budućnost fakultetske nastave. Tu se govorilo
i neformalno o tekućim problemima, tu se čuo iskreno »glas naroda«. To
je bilo vrijeme kada je trebalo osnovati Šumsko gospodarstvo Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta koje bi uključila u svoju djelatnost, još iz tridesetih
godina, željene šumske objekte na kojima bi se što suvremenije izvodila terenska
nastava i istraživački radovi. Ponovno se slavljenik pokazao konstruktivnim
i sistematičnim. Godinama je rukovodio Odborom za fakultetske
šume. Svakog radnog ponedjeljka sastao se s članovima Odbora za šume
da bi zajedno s njima gradio i unapređivao te »fakultetske klinike« kako je
rado nazivao te nove korisne površine šuma.


Još prije dobivanja na upravu šuma u Zalesini (Gorski kotar) i kraj
Lipovljana (Jamaričko brdo, šuma Lubardenik, te posavske nizinske šume
oko Opeka), Poljoprivredno-šumarski fakultet dobiva od kotara D. Stubica
zalaganjem prof, dr Alberta Ogrizeka 420 ba, veliki šumsko^poljski objekt
na sjevernim padinama Medvednice gdje sam imao čast i zadovoljstvo izvrštiti
zajedno s njim i s desetak zainteresiranih studenata šumarstva (danas
uvaženih stručnjaka diljem domovine) triangulaciju, detaljnu izmjeru i kartiranje
tog objekta. Zasluga je bila prof. Neidhardta da smo odmah pristupili
tom važnom, redoslijedu prvom koraku osvajanja tog divnog kraja Medvednice.
Veliki interes pripao je šumama Zalesine i Lipovljana, na čijim se
objektima, počevši od god. 1951. izvodila najprije kompleksna terenska nastava
u kojoj su sudjelovali nastavnici gotovo svih struka, da bi se uskoro
na tim površinama ostvarivala i terenska istraživanja, doktorati i dovođenje
viđenih stručnjaka iz zemlje i inozemstva. Velika je zasluga prof. Neidhardta
za te aktivnosti.


Pri osnivanju Zajednica šumarskih fakulteta Jugoslavije dr Neidhardt
bio je prisutan u organiziranju rada i djelovanju te asocijacije.


Kad su nam dolazili gosti, šumarski stručnjaci iz Evrope i svijeta, posjećivali
su njega, znajući da će naići na topao prijem i na čovjeka koji poznaje
stvari, koji je ušao u pore fakultetskog, sveučilišnog života s mnogo
dobronamjernosti i optimizma. Od njega smo svi mogli mnogo naučiti i mislimo
da jesmo. Naučili smo kako se konstruktivno ophoditi prema ljudima,
zadacima, zajednici. Naš profesor je velike prirodne inteligencije, velike
erudicije, nenametljiv, ljubazan.


Kao jedan od njegovih najbližih suradnika vidio sam ljude koji su mu
dolazili, a za koje je on imao uvijek spremnu pomoć, savjet i dobru riječ.


U dva navrata bio je dekan Poljoprivredno-šumarskog tj. Šumarskog fakulteta,
član Savjeta fakulteta, član Sveučilišnog odbora za udžbenike i skripta,
višegodišnji predsjednik fakultetskog Odbora za šume, član Zajednice
šumarskih fakulteta Jugoslavije, a u predratnim godinama otprilike 6 godina
uzastopno tajnik Jugoslavenskog šumarstva udruženja, tajnik švedsko-jugoslavenskog
dmštva (Skandinavsko-jugoslavenskog kluba) od 1931. do 1941.,
gdje plodno surađuje s prof, dr Franjom Bučarom, velikim pobornikom tadašnje
fiskulture, a do današnjeg dana ostao je članom redakcijskog odbora
Geodetskog lista.