DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 7 <-- 7 --> PDF |
stavilo na šire osnove. Sazivao je jednom tjedno profesore, asistente fakulteta, pa i zainteresirane kolege iz privrede, u dvoranu Kabinenta za geodeziju na Trgu maršala Tita, da svojim inicijativama, prijedlozima i dogovorima što skladnije izgrade sadašnjost i budućnost fakultetske nastave. Tu se govorilo i neformalno o tekućim problemima, tu se čuo iskreno »glas naroda«. To je bilo vrijeme kada je trebalo osnovati Šumsko gospodarstvo Poljoprivredno- šumarskog fakulteta koje bi uključila u svoju djelatnost, još iz tridesetih godina, željene šumske objekte na kojima bi se što suvremenije izvodila terenska nastava i istraživački radovi. Ponovno se slavljenik pokazao konstruktivnim i sistematičnim. Godinama je rukovodio Odborom za fakultetske šume. Svakog radnog ponedjeljka sastao se s članovima Odbora za šume da bi zajedno s njima gradio i unapređivao te »fakultetske klinike« kako je rado nazivao te nove korisne površine šuma. Još prije dobivanja na upravu šuma u Zalesini (Gorski kotar) i kraj Lipovljana (Jamaričko brdo, šuma Lubardenik, te posavske nizinske šume oko Opeka), Poljoprivredno-šumarski fakultet dobiva od kotara D. Stubica zalaganjem prof, dr Alberta Ogrizeka 420 ba, veliki šumsko^poljski objekt na sjevernim padinama Medvednice gdje sam imao čast i zadovoljstvo izvrštiti zajedno s njim i s desetak zainteresiranih studenata šumarstva (danas uvaženih stručnjaka diljem domovine) triangulaciju, detaljnu izmjeru i kartiranje tog objekta. Zasluga je bila prof. Neidhardta da smo odmah pristupili tom važnom, redoslijedu prvom koraku osvajanja tog divnog kraja Medvednice. Veliki interes pripao je šumama Zalesine i Lipovljana, na čijim se objektima, počevši od god. 1951. izvodila najprije kompleksna terenska nastava u kojoj su sudjelovali nastavnici gotovo svih struka, da bi se uskoro na tim površinama ostvarivala i terenska istraživanja, doktorati i dovođenje viđenih stručnjaka iz zemlje i inozemstva. Velika je zasluga prof. Neidhardta za te aktivnosti. Pri osnivanju Zajednica šumarskih fakulteta Jugoslavije dr Neidhardt bio je prisutan u organiziranju rada i djelovanju te asocijacije. Kad su nam dolazili gosti, šumarski stručnjaci iz Evrope i svijeta, posjećivali su njega, znajući da će naići na topao prijem i na čovjeka koji poznaje stvari, koji je ušao u pore fakultetskog, sveučilišnog života s mnogo dobronamjernosti i optimizma. Od njega smo svi mogli mnogo naučiti i mislimo da jesmo. Naučili smo kako se konstruktivno ophoditi prema ljudima, zadacima, zajednici. Naš profesor je velike prirodne inteligencije, velike erudicije, nenametljiv, ljubazan. Kao jedan od njegovih najbližih suradnika vidio sam ljude koji su mu dolazili, a za koje je on imao uvijek spremnu pomoć, savjet i dobru riječ. U dva navrata bio je dekan Poljoprivredno-šumarskog tj. Šumarskog fakulteta, član Savjeta fakulteta, član Sveučilišnog odbora za udžbenike i skripta, višegodišnji predsjednik fakultetskog Odbora za šume, član Zajednice šumarskih fakulteta Jugoslavije, a u predratnim godinama otprilike 6 godina uzastopno tajnik Jugoslavenskog šumarstva udruženja, tajnik švedsko-jugoslavenskog dmštva (Skandinavsko-jugoslavenskog kluba) od 1931. do 1941., gdje plodno surađuje s prof, dr Franjom Bučarom, velikim pobornikom tadašnje fiskulture, a do današnjeg dana ostao je članom redakcijskog odbora Geodetskog lista. |