DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 61 <-- 61 --> PDF |
za domaće životinje, a ponekad se takav dio šume ogradio ili ojarčio. U toku pet godina redovno se javio jedan potpun te jedan ili dva nepotpuna uroda žira (PETRAČIĆ 1931). Nakon toga izvršena su dva-a ponekad samo jedan sijek. Općenito uzevši, pomlađivanje je bilo obilno i brzo, Kad prirodno pomlađivanje nije potpuno uspjelo, sadio se žir i to na vrlo jednostavan način: 1 do 2 žira pod motiku. Uspjeh je bio dobar. Gotovo sve naše današnje srednjodobne hrastove sastojine nastale su pomlađivanjem na taj stari i jednostavni način. Malo pomalo stare hrastove šume su nestajale. Prema jednoj statistici još 1871. godine bio je u Posavini 74744 ha starih hrastovih šuma s drvom korisne drvne mase oko 12 milijuna m3 na panju (METLAŠ 1926). Danas su ostala samo dva svjedoka sjajne prošlosti: specijalni rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški Bunar. U prvom rezervatu, Prašniku, nalazi se šuma hrasta lužnjaka stara oko 300 godina s podstojnom etažom graba površine 53,35 ha. Drugi rezervat, Muški Bunar, je stara šuma hrasta kitnjaka i brdske bukve površine 41,85 ha (MATIĆ et., 1979). Često se s tugom govori o starim slavonskim hrastovim šumama. Međutim ne smije se zaboraviti da šuma, kao i sva živa bića, imaju razdoblja: rođenje, rast, starost i smrt, kako je napisao P. COCHET (1977). Stare slavonske hrastove šume dale su nakon svoje smrti veliki doprinos zemlji: izgrađene su j mnoge željezničke pruge u Hrvatskoj, meliorirani su mnogi poplavni tereni, provedeno uređenje šuma, izgrađene su mnoge šumarske kuće, škole i druge javne zgrade kao zgrada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (1880),1 zgrada Šumarskog društva u Zagrebu u kojoj je počela nastava šumarske akademije 1898. itd. Za sve ovo potrebna novčana sredstva potjecala su uglavnom od prodaje starih hrastovih šuma. Poslije Drugog svjetskog rata naši stari hrastici pomogli su obnovu naše porušene zemlje. U stvari, šumarstvo je svojedobno bilo vrlo aktivno i hrvatski šumari radili su vrlo mnogo. O tome svjedoče naši šumarski časopisi: Šumarski list i Glasnik za šumske pokuse. Značajni su radovi o stradanju brijesta, koji je gotovo posve nestao iz slavonskih šuma (zbog napada Cerastomella Ulmi) i tako uzrokovao katastrofu u našim hrasticima u kojima je doduše glavna vrsta hrast lužnjak, ali se u dominantnoj etaži nalaze također i brijest i jasen. Nakon nestanka brijesta hrast je bio izložen napadu gubara (Lymantria dispar), a zatim pepelnica (Microphaera alphitoides Griff, et Maubl.). Naši su stari pisali o sušenju hrastovih šuma i upozorili su na opasnosti za hrastove šume; prvo upozorenje dano je u jednom broju Šumarskog lista 1878., a prvi broj naših Anala (Glasnik za šumske pokuse) 1926. u cijelosti je posvećen problemu sušenja hrasta lužnjaka u Slavoniji (A. PETRACIĆ, V. ŠKORIĆ, A. SEIWERT, A. LANGOHOFER). DANAŠNJE SLAVONSKE ŠUME Današnje slavonske šume nisu samo dar prirode nego su rezultat stotinu i više godišnjeg rada šumara (stogodišnjica organiziranog šumarstva u Slavoniji proslavljena je 1974). 1) Dovršena je novčanim sredstvima biskupa Josipa Jurija Strosmajera, koja je biskup dobio od prodaje hrastovih šuma u Đakovštini. |