DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 60 <-- 60 --> PDF |
tako da je narod dobivao u vlasništvo jedan dio šuma (oko polovice cjelokupne površine). Na taj su način nastale imovnoopćinske i državne šume (1873). Svojedobno je Slavonija obilovala šumama koje su 1750. godine zauzimale 70% ukupne površine dok je danas njihov udio 35°/o. Bile su vrlo različite; između njih su najznačajnije bile šume hrasta lužnjaka, stare od 150 do 350 godina. Prosječni promjer stabala u 1,30 m bio je oko 120 cm, ali je bilo i mnogo debljih stabla; tako je npr. stablo pripremljeno za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine, imalo prsni promjer 260 cm a 65 ms tehničkog drva (METLAŠ, 1926). Srednja visina stabala kretala se oko 35 m no bilo ih je dosta koja su prelazila i 40 m visine. Općenito, stabla su bila vitka, deblovina je bila bez grana i čvorova, često 20 a katkada duga i 30 m. Kakvoća drva bila je izvanredna: godovi uski, tekstura drva vrlo pravilna, vrlo lijepe zlatne boje. Stoga je slavonska hrastovina na svjetskom tržištu bila vrlo cijenjena. U početku iskorišćivanja slavonskih hrastika drvni sortimenti mogli su se prevoziti samo rijekama i lošim putevima. Stoga je iskorišćivanje šuma i trgovina drvom bila vrlo ograničena. Nije bilo ni pilana. Drvo se izrađivalo samo u tesane ili cijepane Sortimente. Slavonska hrastovina bila je pravne žice, bez čvorova, jednakih i uskih godova, dakle, izvrsna za dužicu. Još i danas je u sjećanju izrada francuska dužice za bačve, svojedobno tako raširena u našim hrastovim šumama. Izgradnjom željezničkih pruga omogućena je i izrada hrastovih greda, jer se hrastovina također koristila u građevinarstvu i u brodogradnji. Čak i sada mnoge lijepe kuće od hrastovine svjedoci su bogatstva slavonskih hrastika. Druga faza iskorišćivanja pada na početak XIX vijeka kada se počinju graditi pilane. Od tada se šume intenzivnije iskorišćivaju što manje više traje do naših dana. U odnosu na uzgajanje i uređivanje hrastovih šuma vrlo često se navodi Zakonska uredba o šumama, koju je propisala 1769. godine austrijska carica Marija Terezija (izdana na hrvatskom i njemačkom jeziku). Taj Zakon propisuje metodu uređenja šuma, koja je vrlo slična francuskoj metodi »tire et aire« (podjela šume na godišnje sječine) a zanimljivo je, da predviđa (propisuje) za hrastove šume ophodnju od 200 godina. To je, u stvari, prvi hrvatski zakon o šumama. Međutim s uzgojem i uređenjem šuma u Slavoniji započelo se tek poslije drugog Zakona o šumama (1852). Najstarija uputstva za uređivanje šuma (1755, 1764, 1881, 1903. itd.) određuju razdijeljenje šuma na kvadrate i pravokutnike (odjele) površine od oko 3 ha. Ovakva nekadašnja podjela šume zadržala se uglavnom još i danas, s time da se mijenjaju samo granice odsjeka. Također se koriste i brojni mali drenažni kanali koji datiraju iz tog vremena, iskopani u svrhu melioracije poplavnih područja. U to vrijeme slavonske su šume bile prave uranotežene biocenoze u kojima je živjela različita visoka divljač, mnogo ptica i domaćih životinja; krave su u njima pasle a svinje žirile. Svojevremeno su šume za domaću stoku bile otvorene cijele godine osim onih dijelova šume na kojima se provodilo pomlađivanje kao i onih odjela koji su bili predviđeni za izvršenje pripravnog sijeka za pomlađivanje. Oplodne sječe starih hrastika, koji su bili vrlo rijetki, provodile su se na ovaj način: u dijelu šume koji je bio određen za sječu, zabranjena je bila paša |