DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Ovi su nam podaci dragocjeni i kod sastava gospodarskih osnova. Na temelju sadanje drvne zalihe i grafički prikazane strukture možemo grafičkim putem odrediti ne samo visinu etata, nego i njegovu strukturu«. Eto, to je pred 50 godina zagovarao ŠURIĆ, a kakav je bio tada službeni stav u Jugoslaviji? Za uređivanje državnih šuma vrijedila su u to vrijeme »Uputstva« koja su upravo izašla (1931). A ta su »Uputstva« propisana za uređivanje prebornih šuma Kontrolnu metodu. Dakako, to je bila zabluda jer ni naše šume ni naše prilike nisu u to vrijeme bile u takvom stanju da bi se mogla uspješno primijeniti tada najmodernija metoda. Šumarska praksa u našoj zemlji nije bila voljna primjenjivati »Kontrolnu metodu«, a ŠURIĆ, kao vrsni taksator i vrlo dobar stručnjak dotjeruje svoju metodu i ona 1937. godine dobiva službeni karakter pošto ju je usvojilo i objedolodanilo tadašnje Ministarstvo šuma i ruda u Beogradu pod naslovom »Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim šumama« (1937). Radi ilustracije, navest ću podatke o minimalnim drvnim masama u jelovim (smrekovim) i bukovim šumama koje treba da ostanu u šumi poslije sječe (tabela 1). Također spominjem i godišnje priraste u tim šumama. Svi ti podaci odnose se na 1 hektar a prikazani su za tri boniteta (dobar, srednji i loš) i tri nadmorske visine: 500—800; 800—1200 i više od 1200 metara. Tabela 1 Bukva Jela ili smrča Bukva Jela ili smrča Minimalna masa poslije sječe Prirast na 1 ha Položaj po nadpo 1 ha za bonitet za bonitet morskoj visini | 1 | Y si" |Y Donji 280 230 190 480 360 290 5,6 4,6 3,8 9,6 7,2 5,8 Srednji 230 190 150 360 290 220 4,6 3,8 3,0 7,2 5,8 4,4 Visoki 190 150 110 290 220 160 3,8 3,0 2,2 5,8 4,4 3,2 U čemu je bio glavni smisao Šurićeve metode, odnosno Instrukcije iz 1937. Pred 50 godina stanje drvne mase jelovih, smrekovih i bukovih šuma na našem Kršu bilo je jako nepovoljno jer se ta masa sastojala od većeg dijela prezrelih, zrelih, bolesnih i defektnih stabala. Zato, prvenstveni cilj bio je da se sanitarnim sječama postojeće šume dovedu u bolje, zdravije i produktivnije stanje. Šablonskom doznakom svih stabala debljih od 50 cm to se nije moglo postići, jer je trebalo doznačiti za sječu i tanja stabla ako su bila bolesna ili ako nisu dobro prirašćivala, kao što nije trebalo posjeći baš sva stabla deblja od 50 cm, nego je valjalo ostaviti debela stabla da i dalje rastu, ako su zdrava i ako dobro prirašćuju. Postupkom koji propisuje Instrukcija od 1937, tj. Uputstvima za doznaku stabala, postizavao se željeni cilj. Pored toga, propisane minimalne drvne mase koje su morale ostati u šumi poslije sječe, bile su dobar regulator pre |