DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 41     <-- 41 -->        PDF

UDC: 630.95 »71« (497/13) Sum. list 106 (1982): 471


EVOLUCIJA UREĐIVANJA ŠUMA NA VISOKOM KRŠU*


Prof. dr Dušan KLEPAC


Šumarski fakultet, Zagreb


Otvarajući danas, 6. listopada 1982, 8. sastanak Sekcija za uređivanje
šuma Zajednice Šumarskih fakulteta i Šumarskih instituta SFR Jugoslavije
želio bih Vas, drugarice i drugovi, podsjetiti da je prije 50 godina


(22. VIII 1932.) baš na Plitvičkim jezerima održana skupština Jugoslavenskog
šumarskog udruženja, tada jedinstvenog i jedinog šumarskog društva
u Jugoslaviji. Tadašnji taksator Direkcije šuma na Sušaku, ing. Stjepan
Šurić, na toj skupštini održao je prigodno predavanje pod naslovom »Preborne
sječe u neuređenim prebornim šumama i šumama tipa prašume«.
To je predavanje godinu dana kasnije tiskano u Šumarskom listu (1933.)
pod istim naslovom na str. 339—347, a objavljeno je također caa njemačkom
jeziku u publikaciji II Međunarodnog šumarskog kongresa u Budimpešti
1936, na kojem je ŠURIĆ održao spomenuto predavanje pod naslovom
»O uređivanju državnih šuma u Jugoslaviji«.
Zašto spominjem danas, nakon 50 godina, ekskurziju Jugoslavenskog
šumarskog društva na Plitvička jezera i predavanje ing. Šurića? Iz više razloga!
Prvi je taj, što je Šurić svoje predavanje temeljio na tri primjera iz
šuma Plitvičkih jezera: 1) Visibaba, okružje 24, Šumska uprava Leskovac;
2) Roščići, okružje 18, Šumska uprava Leskovac i 3) Bijela Kosa, okružje 3,
Šumska uprava Leskovac.


Na tim primjerima s područja Male Kapele Šurić je objasnio svoju
metodu uređivanja šuma. U čemu se ona sastoji?


U prvom redu, treba naglasiti da se Šurić između oplodne i preborne
sječe odlučio za ovu drugu u šumama Visokog Krša. Do tog vremena, tj.
prije 50 godina, u tim šumama sječe su se vršile šablonski, tako da su
se sjekla sva stabla iznad 50 cm prsnog promjera kao što se danas još
uvijek prakticira u mnogim afričkim i drugim zemljama s ekstenzivnim
šumskim gospodarenjem. Za Šurića debljina nije odlučna pri doznaci stabala
za sječu. On doslovno kaže ovo: »Sva debela stabla, čak ako su tehnički
potpuno zrela (iznad 55 cm prsnog promjera), ne smijemo odstranjivati,
jer je dokazano, d a se na njima prikuplja najveći i tehnički
najvredniji dio prirasta«.


Šurićeva metoda sastoji se u tome da se u šumi, po određenom postupku,
doznačuju za sječu stabla u svim debljinskim razredima i da se
posebno u manualu vodi evidencija o stablima koja su doznačena za sječu
i koja će dalje rasti. Drvna masa stabala koja ostaju u šumi poslije


*) Referat održan na 8. sastanku Sekcije za uređivanje šuma Šumarskih
fakulteta i Šumarskih instituta SFR Jugoslavije ri» Plitvicama dne 6. X 1982.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 42     <-- 42 -->        PDF

sječe ne smije pasti ispod minimuma. Radi boljeg uvida crtaju se krivuljedrvnih masa prije i poslije sječe, a njihova razlika definira etat kako ukupni
tako i po debljinskim razredima. Struktura drvne mase prije i poslije
sječe je binomska. Evo što Šurić kaže: »Shemu doznake stabala ovakva
je: 1) stabla bez prirasta: suha, polusuha, jako potištena, prestara, koja
(kod jele) ne rastu više u visinu već pri vrhu šire krošnje (rodina gnijezda);
2) stabla sa negativnim prirastom: jako ozlijeđena i natrula; 3) stabla
s kvalitativno lošim prirastom: grbava, nepravilno razvijena, rakavo raš-
Ijasta; 4) stabla s abnormalno razvijenom krošnjom: ekscentrično prejakom
i poput biča razvijenom; 5) zdrava stabla, ali koja imaju slabo razvitu krošnju
pa slabo prirašćuju.


Već sam naglasio da za određivanje etatne mase nema u teoriji, još
sigurnih oslonaca, a i iskustvo je kod nas slabo, jer su se uredne preborne
sječe počele kod nas voditi tek od god. 1926. dalje. Zato se veliku važnost
polaže na provođenje sječe, bilježe se svi podaci koji mogu biti korisni
za buduće gospodarenje, tako da je svaka sječina zapravo jedna pokusna
ploha. Kad se gospodarenje ne bi vodilo na tako velikoj površini, najbolje
bi bilo da koja ostaju.


Umjesto toga -polaže se nekoliko primjernih pruga neposredno poslije
doznake. One su 20 m široke, međusobno paralelne i u stalnom razmaku
(200—400 koraka) tako da zapremaju 5—10°/« površine, već prema veličini
sječine. Na tim prugama isklupiraju se i posebno zabilježe stabla koja
ostaju, kao i ona koja se sijeku.


Stabla se grupiraju u ove debljinske razrede:


I. Slabi materijal 10—34 cm prsnog promjera
II. Srednje jaki materijal 35—54 cm „ „
III. Jaki materijal 55—80 cm „ „
IV. Prezreli materijal 81— cm
Na taj način dobivamo: 1) drvnu zalihu i strukturu masa prije sječe;
2) drvnu zalihu i strukturu masa poslije sječe; 3) drvnu zalihu i strukturu
mase etata; 4) intenzitet sječe.


Ovo su važni podaci jer ćemo kod naredne sječe, nakon recimo 10
godina znati kako se sastojina razvila a u grubim crtama znat ćemo i njezin
prirast i razvoj strukture mase.


Dosadanje sječine pokazale su da struktura mase prije sječe, u grafičkom
pogledu, ima oblik binomske krivulje. Struktura mase poslije sječe
također je binomska krivulja, samo što je njena kulminacija niža i drugi
je dio manje strm.


Ovakvo grafičko prikazivanje ukazuje nam da je doznaka dobro provedena,
jer nije poremećena struktura sastojina budući da i poslije sječe
pokazuje pravilnu krivulju. Po postulatu, da u prirodi nema skoka, da
sve teče postojano, tako i mora biti, dok bi prema starom načinu (sječa svih
stabala iznad izvjesnog prsnog promjera) pokazivala nenaravnu, oštro odsječenu
krivulju.


472




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Ovi su nam podaci dragocjeni i kod sastava gospodarskih osnova. Na
temelju sadanje drvne zalihe i grafički prikazane strukture možemo grafičkim
putem odrediti ne samo visinu etata, nego i njegovu strukturu«.


Eto, to je pred 50 godina zagovarao ŠURIĆ, a kakav je bio tada službeni
stav u Jugoslaviji? Za uređivanje državnih šuma vrijedila su u to vrijeme
»Uputstva« koja su upravo izašla (1931). A ta su »Uputstva« propisana za
uređivanje prebornih šuma Kontrolnu metodu. Dakako, to je bila zabluda
jer ni naše šume ni naše prilike nisu u to vrijeme bile u takvom stanju da
bi se mogla uspješno primijeniti tada najmodernija metoda.


Šumarska praksa u našoj zemlji nije bila voljna primjenjivati »Kontrolnu
metodu«, a ŠURIĆ, kao vrsni taksator i vrlo dobar stručnjak dotjeruje
svoju metodu i ona 1937. godine dobiva službeni karakter pošto ju
je usvojilo i objedolodanilo tadašnje Ministarstvo šuma i ruda u Beogradu
pod naslovom »Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim
šumama« (1937).


Radi ilustracije, navest ću podatke o minimalnim drvnim masama u
jelovim (smrekovim) i bukovim šumama koje treba da ostanu u šumi poslije
sječe (tabela 1). Također spominjem i godišnje priraste u tim šumama. Svi
ti podaci odnose se na 1 hektar a prikazani su za tri boniteta (dobar, srednji
i loš) i tri nadmorske visine: 500—800; 800—1200 i više od 1200 metara.


Tabela 1


Bukva Jela ili smrča Bukva Jela ili smrča


Minimalna masa poslije sječe Prirast na 1 ha


Položaj
po nadpo
1 ha za bonitet za bonitet
morskoj
visini


| 1 | Y si" |Y


Donji 280 230 190 480 360 290 5,6 4,6 3,8 9,6 7,2 5,8
Srednji 230 190 150 360 290 220 4,6 3,8 3,0 7,2 5,8 4,4
Visoki 190 150 110 290 220 160 3,8 3,0 2,2 5,8 4,4 3,2


U čemu je bio glavni smisao Šurićeve metode, odnosno Instrukcije iz
1937. Pred 50 godina stanje drvne mase jelovih, smrekovih i bukovih šuma
na našem Kršu bilo je jako nepovoljno jer se ta masa sastojala od većeg
dijela prezrelih, zrelih, bolesnih i defektnih stabala.


Zato, prvenstveni cilj bio je da se sanitarnim sječama postojeće šume
dovedu u bolje, zdravije i produktivnije stanje. Šablonskom doznakom svih
stabala debljih od 50 cm to se nije moglo postići, jer je trebalo doznačiti
za sječu i tanja stabla ako su bila bolesna ili ako nisu dobro prirašćivala,
kao što nije trebalo posjeći baš sva stabla deblja od 50 cm, nego je valjalo
ostaviti debela stabla da i dalje rastu, ako su zdrava i ako dobro prirašćuju.
Postupkom koji propisuje Instrukcija od 1937, tj. Uputstvima za doznaku
stabala, postizavao se željeni cilj. Pored toga, propisane minimalne drvne
mase koje su morale ostati u šumi poslije sječe, bile su dobar regulator pre




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 44     <-- 44 -->        PDF

jakih zahvata. Prema tome, možemo reći da je Instrukcija od 1937, odnosno
ŠURIĆEVA metoda imala svojevremeno svoje opravdanje u uređivanju
neuređenih prebornih šuma i da je odigrala važnu ulogu u našem šumarstvu.
To dokazuju brojne gospodarske osnove koje su za te šume sastavljene
po spomenutoj Instrukciji. Još i danas, mnoge od tih osnova su na
snazi, ne samo u Lici, nego i u Gorskom Kotaru pa se njima obilno shir
zimo. Što više, spomenuta je metoda bila prihvaćena u drugim republikama,
npr. u Bosni i Hercegovini gdje se i danas uz određene modalitete primjenjuje.
U potpunosti spominjem Uputstva za prebornu doznaku Uprave
za šumarstnvo SR BiH, koju je sastavio MATIĆ (1953).


Postavlja se pitanje, zašto danas više ne primjenjujemo Instrukciju od
1937? Odgovor je jasan. Tijekom 50 godina drvna masa naših šuma jako je
smanjena, a sanitarnim sječama i pravilnim doznakama uglavnom su iz
šume uklonjena stabla s negativnim prirastom, a isto tako i bolesna, defektna
i loša stabla. Stanje drvnog fonda došlo je do granice, te se više ne radi


o tome da se prevelike drvne zalihe svedu na manju mjeru, nego valja izgospodariti,
optimalne tipove šuma s drvnom zalihom koja nije ni prevelika
ni premala nego upravo dovoljna da pruži najpovoljniji prirast, da omogući
trajnu regeneraciju šume i da zadovolji ne samo ekonomske nego i ekološke
i socijalne momente.
To je svrha »Novog sistema uređivanja prebornih šuma« (1961), koji
se udomaćio u SR Hrvatskoj i došao do izražaja u novom Pravilniku o izradi
gospodarskih osnova (1981).


U čemu se razlikuje »Novi sistem uređivanja šuma« od Instrukcije iz
1937 godine? Dok se Instrukcija od 1937. bazirala samo na konkretnoj drvnoj
zalihi i njezinoj strukturi a puštala je po strani normalnu drvnu zalihu
i prirast, »Novi sistem uređivanja prebornih šuma«, pored konkretne drvne
zalihe i njezine strukture, operira s normalnom (optimalnom) drvnom zalihom
koju u šumi treba postići. Pored toga, prirast se više ne ocjenjuje nego
se mjeri. Etat je jednak prirastu, veći ili manji od njega, što ovisi o odnosu
između konkretne i normalne drvne zalihe. Normalna drvna zaliha izračunava
se pomoću visine dominantnih stabala na temelju korelacija koje su
postavili SCHAEFFER, GAZIN i DALVERNY (1930) u Francuskoj, te SUSMEL
(1956) u Italiji i COLETTE (1960) u Belgiji za preborne šume.


Koristeći spomenute znanstvene spoznaje o normalnoj (optimalnoj) drvnoj
zalihi u prebornoj šumi, a služeći se vlastitim rezultatima s pokusnih
ploha u šumama Gorskog Kotara, došao sam do zaključka da u prosjeku na
srednjem bonitetu, optimalna drvna zaliha u jelovim prebornim šumama iznosi
oko 350 m3/ha što znači 400 m/3ha drvne mase prije sječe a 300
m3/ha drvne mase poslije sječe. Ako usporedimo te podatke s minimalnom
drvnom masom koja mora ostati u šumi poslije sječe na srednjem bonitetu
i na srednjoj nadmorskoj visini, onda vidimo da ta masa po ŠURIĆU
iznosi 290 m/3ha, dakle, približno onoliko koliko smo izračunali iz naše
optimalne zalihe na bazi intenziteta sječe od 25flA> (400 m3 x 0.75 = 300 m3/ha).
Kako vidimo u velikom prosjeku podaci što ih daje Instrukcija iz 1937.
godine poklapaju se s normalama »Novog sistema«. U pojedinim slučajevima
i na drugim bomitetnim razredima nastupaju razlike. Ali još nešto! Poslije
50 godina svjesni smo da osim ekonomske, šume imaju i druge funkcije


474




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 45     <-- 45 -->        PDF

koje se uglavnom mogu svrstati u dvije velike skupine: ekološku i socijalnu.
Zato danas ne govorimo samo o ograničavanju sječe kao pred 50 godina,
nego u određenim slučajevima, u kojima dolaze do izražaja ekološki i socijalni
momenti, računamo usmjereni etat. Što je to usmjereni etat?


Najbolje ćemo to objasniti u uređivanju šuma Nacionalnog parka Plitvička
jezera. Za šume tog Parka, šumarski institut u Zagrebu pod rukovodstvom
dr D, CESTARA, koristeći i sugestije Republičkog zavoda za zaštitu
prirode u Zagrebu, izradio je gospodarsku osnovu. Izmjerena je konkretna
drvna zaliha, izračunata je normalna drvna zaliha i izmjeren je prirast.
Na temelju tih veličina utvrđen je etat, takozvani gospodarski etat, koji
bi došao u obzir kad bi te šume imale samo ekonomsku funkciju. Ali kako
je ekološka i socijalna funkcija šuma u Nacionalnom parku došla do punog
izražaja zbog očuvanja Plitvičkih jezera i njihovih fenomena (npr. stvaranje
žive sedre i si.), gospodarski etat ne smije se u cijelosti realizirati, tj. ne
smije se sjeći onoliko koliko bi se sjeklo da te šume imaju isključivo gospodarski
karakter, nego se sječe manje, tj. u granicama takozvanog usmjerenog
etata. Taj usmjereni etat manji je od gospodarskog etata, a u pojedinim
šumskim predjelima, tj. u rezervatima, on je jednak ništici jer su ondje
zabranjene bilo kakve sječne intervencije. Na taj će način šumarstvo kao
privredna grana biti financijski prikraćeno. No ostale privredne grane, a
posebno turizam, koristiti će blagodati šume. Zato bi ugostiteljstvo trebalo
refundirati šumarstvu razliku između gospodarskog i usmjerenog etata.


Eto, tim putem išao je razvoj šumarstva na Visokom Kršu u SR Hrvatskoj.
Od šablonskog doznačivanja svih stabala, debljih od 50 cm prsnog
promjera prešlo se na sistematske konsignacije stabala, uvažavajući strukturu
i zdravstveno stanje šuma a, eto, u novije vrijeme, ide se za tim da
se u šumi uspostavi ravnoteža, ili takozvano optimalno (normalno) stanje
koje bi omogućilo najpovoljnije prihode i trajnu regeneraciju šume i, konačno,
u najnovije vrijeme vodi se računa o ekološkoj i socijalnoj funkciji
šume. To je, u najkraćim crtama, evolucija našeg uređivanja jelovih, smrekovih
i bukovih šuma na području naše Republike, puštajući po strani uređivanje
šuma u Gorskom Kotaru, u nekadašnjim zemljišnim zajednicama gdje
je ono davno preskočilo pojedine faze ovog razvoja te se razvijalo mnogo
intenzivnije nego u drugim regijama.


IZVORI


Šurić, S.: Preborne sječe u neuređenim prebornim šumama i šumama tipa
prašume, Šumarski list 1933.
Klepac, D.: Uređivanje šuma, Zagreb 1965.


Pravilnik o načinu izrade šumskogospodarskih osnova područja, osnova gospoda


renja gospodarskih jedinica i programa za gospodarenje šumama, Narodne


novine br. 19, Zagreb 1981.
Šumarski list, Zagreb, 1937, br. 10—11.


Šumarski list, Zagreb, br. 1 — 3.


Program za gospodarenje šumama Nacionalnog parka Plitvice, Zagreb 1982.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Prof. dr Dušan Klepac: Sum. list 106 (1982): 476


Dćveloppement d´amenagement des foröts sur le Haut Karst


Resume


En Yugoslavie dans la zone continental du Karst les plus repandues sont les
forets de hetre et du sapin. Pendant longtemps on y pratiquait le »jardinage« q´ui
consistait en une simple recolte d´arbres plus gros de 55 cm ä 1.30 m du sol sans
qu´on se souciait en aucune facon de l´amelioration. Pour ameliorer ces forets
on a depuis commence 1933 — il y a done actuellement 50 ans — d´appliquer dans
le domain du Pare National Plitvice Lacs ´une methode tout ä fait speciale. Cette
methode present le volume sur pied qui doit rester dans la foret apres la coupe
jardinatoire pour le sapin, l´epicea et le hetre dans les differentes classes de fertilite.
En effet, e´est le minimum du volume sur pied dans la foret jardinee qu´on
doit garder pendant 1´exploitation d´une foret. Par exemple le minimum du volume
sur pied qui doit rester apres la coupe dans une sapiniere sur la fertilite
moyen est de 290 m3/ha.


La methode present la coupe de jardinage: la coupe de regeneration et la
coupe d´amelioration simultanement-cela veut dire qu´il faudrait faire la coupe
dans toute les categories de diametre. C´est pourquoi on etait oblige de presenter
la structure du volume sur pied pour chaque parcelle. En general dans les forets
de Haut Karst on peut figurer la structure du volume sur pied, par une
coube en cloche si on porte en abscisses les categories de diametre et en ordonnees
les volumes sur pied. On construit la courbe avant et apres la coupe —
la difference entre les deux courbes nous donne la possibilite globale au´si que la
possibilite dans toutes les categorie de diametres. La courbe apres la coupe doit
presenter aussi une forme de courbe en cloche, mais la surface entre cette courbe
et l´abscisse doit etre egale ou plus grande du minimum du volume sur pied.


II est evident que cette methode (nomee Instruction de 1937) avait sa raison
quand nos forets sur le Haut Karst possedaient une quantitate de materiel. Dans
ce temps — la il faudrait bien limiter les coupes. Mais actuellement la situation
est bien differente car le materiel sur pied dans les forets mentionnees n´est
pas plus riche qu´auparavant. C´est pourquoi nous avons commence d´appliquer
une autre methode: nous desirons d´obteinir dans ces forets un materiel normal
(ni trop petit — ni trop grand) qui donne un accroissement le plus favorable et
qui permet la regeneration permanente. On utilise la hauteur dominante (H) pour
exprimer le materiel normal, la surface terriere normale etc Dans une sapiniere
sur la fertilite moyen la hauteur dominante est environ de 33 m, le materiel normal
est environ de 350 m3/ha, le volume sur pied avant la coupe = 400 ms/ha;
le volume sur pied apres la coupe — 300 m3/ha; la possibilite annuelle est 10 m3/ha
ou 100 m3/ha pour la rotation de 10 ans.


Aujourd´hui nous allons encore plus loin car nous prenons en consideration
le role de la foret ecologique et sociale. Dans la foret oü les facteurs ecologiques
et sociales ont une certaine importance, nous proposons une possibilite reduite
comme par exemple dans les forets du Pare Nacional des Plivice Lacs oü la
possibilite reduite est 40% moins grande en comparaison avec la possibilite
dans la foret semblable en dehors du Pare National.