DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 41 <-- 41 --> PDF |
UDC: 630.95 »71« (497/13) Sum. list 106 (1982): 471 EVOLUCIJA UREĐIVANJA ŠUMA NA VISOKOM KRŠU* Prof. dr Dušan KLEPAC Šumarski fakultet, Zagreb Otvarajući danas, 6. listopada 1982, 8. sastanak Sekcija za uređivanje šuma Zajednice Šumarskih fakulteta i Šumarskih instituta SFR Jugoslavije želio bih Vas, drugarice i drugovi, podsjetiti da je prije 50 godina (22. VIII 1932.) baš na Plitvičkim jezerima održana skupština Jugoslavenskog šumarskog udruženja, tada jedinstvenog i jedinog šumarskog društva u Jugoslaviji. Tadašnji taksator Direkcije šuma na Sušaku, ing. Stjepan Šurić, na toj skupštini održao je prigodno predavanje pod naslovom »Preborne sječe u neuređenim prebornim šumama i šumama tipa prašume«. To je predavanje godinu dana kasnije tiskano u Šumarskom listu (1933.) pod istim naslovom na str. 339—347, a objavljeno je također caa njemačkom jeziku u publikaciji II Međunarodnog šumarskog kongresa u Budimpešti 1936, na kojem je ŠURIĆ održao spomenuto predavanje pod naslovom »O uređivanju državnih šuma u Jugoslaviji«. Zašto spominjem danas, nakon 50 godina, ekskurziju Jugoslavenskog šumarskog društva na Plitvička jezera i predavanje ing. Šurića? Iz više razloga! Prvi je taj, što je Šurić svoje predavanje temeljio na tri primjera iz šuma Plitvičkih jezera: 1) Visibaba, okružje 24, Šumska uprava Leskovac; 2) Roščići, okružje 18, Šumska uprava Leskovac i 3) Bijela Kosa, okružje 3, Šumska uprava Leskovac. Na tim primjerima s područja Male Kapele Šurić je objasnio svoju metodu uređivanja šuma. U čemu se ona sastoji? U prvom redu, treba naglasiti da se Šurić između oplodne i preborne sječe odlučio za ovu drugu u šumama Visokog Krša. Do tog vremena, tj. prije 50 godina, u tim šumama sječe su se vršile šablonski, tako da su se sjekla sva stabla iznad 50 cm prsnog promjera kao što se danas još uvijek prakticira u mnogim afričkim i drugim zemljama s ekstenzivnim šumskim gospodarenjem. Za Šurića debljina nije odlučna pri doznaci stabala za sječu. On doslovno kaže ovo: »Sva debela stabla, čak ako su tehnički potpuno zrela (iznad 55 cm prsnog promjera), ne smijemo odstranjivati, jer je dokazano, d a se na njima prikuplja najveći i tehnički najvredniji dio prirasta«. Šurićeva metoda sastoji se u tome da se u šumi, po određenom postupku, doznačuju za sječu stabla u svim debljinskim razredima i da se posebno u manualu vodi evidencija o stablima koja su doznačena za sječu i koja će dalje rasti. Drvna masa stabala koja ostaju u šumi poslije *) Referat održan na 8. sastanku Sekcije za uređivanje šuma Šumarskih fakulteta i Šumarskih instituta SFR Jugoslavije ri» Plitvicama dne 6. X 1982. |