DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Tablica 5 Biljna vrsta Oštećenje Salvia officinalis L. 30% Salvia officinalis L. f. pallida Pant. 60% Teucnium flavum L. 50V« Marrubium vulgare L. 75% Marrubium incanum Desr, 25»/» Satureja montana L. 25% Satureja subspieata Vis. 50% Spartium junceum L. 30% Ulex europaeus L. 75% * Valeriana officinalis L. 25% * Valeriana sambucifolia Mikan f. 50% Atropa belladona L. var. lutea 75% * bez snijega Procjena oštećenja odnosi se na količinu smrznutih nadzemnih dijelova, odnosno postotak uginulih primjeraka. ZAKLJUČAK Promatrajući rezultate ispitivanja izložene u tablicama može se zaključiti slijedeće: Tablica 2. Male promjene u vitalnosti obrađivanih biljaka ukazuju na stabiliziranost njihovih procesa adaptacije. Može se uočiti da su se neke biljke zaustavile na određenom stupnju adaptacije i usprkos dovoljnoj starosti više ga ne prelaze. Tako se npr. kvarnerska Iris germanica L u uvjetima zasjene i blago kiselog tla razmnožava samo vegetativno. Ephedra fragilis Desf. subsp. campylopoda također godinama vegetira bez cvatnje, dok Juniperus oxycedrus L. postiže dobar uzrast, ali ni on ne plodonosi. Takve vrste ne mogu se preporučiti za uzgoj na područjima i lokalitetima sličnih karakteristika kao što je botanički vrt »Fran Kušan«. S druge strane, niz vrsta s ocjenom vitalnosti 1, pa i neke (kod kojih se traži biomasa) s ocjenom 2, mogle bi se, s biološke strane gledano, uspješno uzgajati u sličnim uvjetima. Karakteristično je za uzgoj bilja u samom vrtu između ostalog i to brdske i planinske vrste adaptiraju u većem postotku nego mediteranske. Niske temperature povezane s većom vlagom očito su kod mediteranskih vrsta jači ograničavajući faktor, nego što su to ljetne suše ili smanjena insolacija kod planinskog bilja (navedimo samo neke od mnogih činilaca uzgoja). Tablica 3. i 4. Kod tih je biljaka već očit pravac procesa adaptacije premda još nije dovršen. Poslije 2 do 4 godine eksperimentalnog uzgoja biljke su se izdiferencirale na one koje napreduju i one, koje se uz ovaj tretman nisu mogle adaptirati. Naš cilj i nije bio da ih specijalnim tretmanom što dulje održavamo na životu, nego da ih postepeno privikavamo na uvjete kakvi postoje kod slobodnog rasta u vrtu, što će biti slijedeća faza i definitivna provjera njihove adaptiranosti. U tablici 3. smo zbog usporedbe unijeli i vrijednosti pH te kalcijeva karbonata s autohtonih staništa tih biljaka na Velebitu. Razlika u vrijednostima |