DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Naša istraživanja koja se vrše na terenu i u botaničkom vrtu imaju za cilj ustanoviti neke ekološke amplitude ljekovitog i potencijalno ljekovitog bilja, koje bi mogle poslužiti kao parametri njegovom racionalnom uzgoju. Zbog toga je pri uzgoju bilja ispitana reakcija tla, količina karbonata u tlu i praćeni su neki klimatski faktori, a kao kriterij uspjeha uzgoja vrednovana je vitalnost bilja po Braun-Blanquetu. OBJEKTI RADA I NJEGOVE METODE Ovim radom obuhvaćeno je 68 biljnih vrsta podijeljenih u četiri grupe i prikazanih tako na tablicama. Trećina njih uzgajano je bar desetak posljednjih godina na svom stalnom mjestu u vegetacijskom dijelu vrta. Ispitivani parametri, kojima su se one pretežno prilagodile vidljivi su iz podataka u tablici 1, prikaza klima te ostalih navedenih uvjeta. Osim zatečenih biljnih vrsta, tijekom proteklih godina sabirane su na prirodnim staništima i prenošene u vrt biljke s odabranih lokaliteta sjevernog Velebita, eumediteranskog dijela Istre, Medvednice, Hrvatskog zagorja i drugih područja. U tabl. 2. navedeni su podaci o biljkama koje su u pokusnom uzgajanju i već pokazuju rezultate procesa adaptacije a u tabl. 3. one vrste koje pokazuju minimalne znakove adaptacije. U tabl. 4. svrstane su biljke koje nisu ispitivane istim načinom kao ostale, ali su pružile indikativne podatke o učinku klime na njihovu vitalnost. Pri istraživanju adaptabilnosti u ovoj fazi bilo je potrebno uzeti u obradu razmjerno veći broj svojti ljekovitog i potencijalno ljekovitog bilja, koje je često čak i suprotnih ekoloških zahtjeva. Takva obrada omogućava odabiranje najprikladnijih objekata koji se onda mogu podvrći intenzivnoj obradi. Eksperimentalni uzgoj provodio se u tri faze: I faza: Oporavak biljke od oštećenja prilikom prenošenja (smanjivanja fotosinteze i adekvatan supstrat), koja se provodi prema karakteru i stanju biljke u otvorenom ili zatvorenom prostoru. U toj fazi često je pod sličnim uvjetima obavljano i vegetativno razmnožavanje bilja. II faza: Kontrolirani uzgoj u klijalištima koji je bitan dio adaptacije bilja, a ujedno i najpogodnije vrijeme za uočavanje njegovih ekoloških amplituda, jer se tu faktori mogu u velikoj mjeri po volji mijenjati. III faza: Uzgoj na otvorenom, bez naročite njege i u uvjetima koji su povoljni za lokalitet na kojem je vrt smješten. Tu biljka dovršava proces adaptacije koji se već odvijao u klijalištima. To je odlučujuća faza prilagođivanja biljke. Kod jednog dijela ispitivanog bilja već je ranije provedena. Vitalnost kao mjera stupnja adaptacije ocjenjivanja je kriterijima po Braun-Blanquetu, a aktualna reakcija tla određivana je u vodenoj suspenziji uzoraka uzetih iz dubine 5—10 cm, odnosno područja korijena, pH-metrom s kombiniranom elektrodom. Kalcij ev karbonat i dolomit određivani su u istim uzorcima tla Scheiblerovim kalcimetrom. Klimatski podaci dobiveni su mjerenjima u samom vrtu. |